GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Na Božićnu večer obitelj se zaputila autom do svojih prijaka, no Frank Harrington ovaj se put odlučio za drugu rutu, njemu potpuno nepoznatu. Nakon 20 godina vožnje na istoj cesti, odlazak na naizgled kraći put obitelji će predstavljati najgoru stvar u životu...




Fascinantna je činjenica kako neki od vrlo dobrih filmova bivaju zabačeni pod morem nekvalitetnih i pretjerano komercijalnih uradaka. Da nema interneta i nekih određenih sajtova koji se bave promocijom filmova, naročito horror filmova, nikada možda ne bih ni saznao da postoji film Dead End iz 2003. godine, jedan od horrora koji je iz gotovo ničega i iz male svote novaca napravio dosta kvalitetnu priču, ali je relativno prošao nezapaženo, barem na našim prostorima. Zanimljivi spoj dobre razrade priče i likova, mračna atmosfera i minimalizam te potpuno ludilo rezultirali su, po meni, sasvim dobrim filmom, iako sam možda po nekim komentarima ipak očekivao dosta više. No, svakako bih vam preporučio ovaj horror, nakon što je nas zahvatila manija loših uradaka, sequela i neuspješnih remakeova, dobro je vratiti se na početak stoljeća i pogledati nešto jednostavno, a opet efektivno. Sam plot, odnosno sadržaj ne otkriva puno toga što ćete ustvari vidjeti na tom 'nightmatre' putu, a pojmova je poprilično. Iako sam se cijelo vrijeme nadao da će nešto još gore naići, to ipak na kraju filma nisam dobio, makar sam, unatoč svim velikim očekivanjima, na kraju ostao zadovoljan pun upitnika iznad glave. Mojim kolegama i meni trebala je neka informacija s interneta o filmu da bi uspjeli pokopčati što je film ustvari značio.




Mračna atmosfera filma svakako pridonosi misterioznosti filma, a očite su i neke scene snimane u studiju, ali se ne obraća tolika pozornost na to jer su te scene pokrivene odličnom interakcijom stvarno kvalitetnih glumaca, ne mogu nikoga posebno izdvojiti, svaki glumac i glumica su pokazali kako od jeftinog zamaha napraviti uspjeh, metaforički rečeno. Upotreba crnog humora u filmu svakako pridonosi svoj toj ludosti, jer svaki od karaktera je na svoj način zapravo 'lik u liku' te se u filmu otkriva mnogo stvari o svakom pojedincu, a kroz crni se humor nastoji izvesti određena smirenost situacije, koliko god ona bila teška, jer se histerija povećava iz minute u minutu svakim novim lošim događajem. Film obiluje jezom, doslovno vas uhvati u klinč napeta atmosfera i neizvjesnost događaja, makar se kraj može predvidjeti i ranije (što je rijetkima uspjelo),a nekima, poput mene, ni nakon filma neće biti mnogo toga jasno. Brutalnih scena gotovo da ni nema, ovo jednostavno nije jedan od onih filmova koji se na tome baziraju, eventualno možemo prisustvovati nekoliko krvavih prizora. Ne mogu vam previše otkrivati o filmu, na vama jednostavno ostaje da se sami uvjerite da film stvarno nije za propustiti. No zašto sam bio toliko oštar sa ocjenom? Jednostavno zato što me kraj ipak nije oduševio, koliko god bio 'umojeban'. Ne veseli me pomisao da film (pogotovo horror film) raspolaže sa nekoliko alternativnih rješenja što se tiče twistova, a da nakon svega bude tako, po meni nažalost mlako objašnjenje. Film vas navodi da ga odgledate do kraja, no moje je mišljenje da se pri kraju nekako strmoglavio i da mi se mišljenje spustilo nekoliko razina od očekivanog. Jako velika šteta, sve do zadnjih nekoliko minuta film je bio čisti pogodak.




Bilo kako bilo, nemojte da vas moja 'nategnuta' vrlo dobra ocjena obeshrabri, uputite se u gledanje ovog filma, pa sami prosudite hoće li vas se dojmiti više nego meni ili ćete požaliti što ste ga gledali. Moje mišljenje je nekako u sredini, više se čak priklanjam pozitivnom mišljenju. Dead End jedan je od kompliciranijih filmova što sam gledao, no drago mi je da je dobro prošao među publikom, pa je od njegovog skromnog budžeta od 900,000 dolara zarađeno visokih 77 milijuna dolara, i to samo od prodaje DVD-ova.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon što je eksperimentalno biološko oružje pušteno u atmosferu, tisuće ljude pretvorilo se u neku vrstu živih mrtvaca, odnosno zaraženih. Nekolicina je ostala normalnih, a ta nekolicina je ustvari sve samo ne normalna, a u cilju im je da zaustave rastuću epidemiju na bilo koji način...




2007. godine dobili smo ciklus filmova 'Grindhouse', mini kolekciju od dva filma u režiji Roberta Rodrigueza i Quentina Tarantina, koji su između svojih prikazivanja imali nekolicinu fake trailera koji su ustvari ili najavljivali, ili predstavljali neke buduće filmske uratke. Grindhouse se sastoji od filmova 'Death Proof' (Tarantino) i 'Planet Terror' od Rodrigueza. S obzirom da sam oba filma pogledao iste godine kada su izašli i poprilično mi se izblijedile scene filmova, odlučio sam se prisjetiti oba filma, ali recenzirati samo jedan, koji može nositi podžanr horrora. Tarantino ipak nije toliko ciljao na horroričnost koliko Rodriguez ima toga u dosta svojih uradaka. Grindhouse je zatekao poveću popularnost, a nisu ga izbjegle ni pozitivne kritike, oko kojih bi se većinom složio, no ima tu i nekih stavki koje su me ipak u suštini razočarale. Planet Terror po mnogima je film koji je ispred Death Proofa, a kod mene bi ipak rang bio drugačiji. No, da se usredotočimo na Planet Terror.
Makljaža, brdo modernističkih splatter scena, hrpa pametnih diskurza i humorističnih situacija rezultirali su jednim prilično zabavnim akcijskim humorističnim horrorom. Ipak, svaki humor i svaka akcija te naravno svaki horror u svojoj kombinaciji mora imati nekoliko neizbježnih zamki, koje ipak po meni filmu nisu dozvolile da bude odličan, već ipak jako dobar projekt.




Vjerujem da će se ljubiteljima akcije svidjeti gotovo sve što se u filmu događa, makar film obiluje sa nerealnim scenama i onima koje su gotovo nemoguće izvesti. Ponekad su loše izvedene s namjerom, ponekad se vidi neki određeni promašaj. S nerealnošću se ponekad pretjeruje, a ponekad je ta količina prilično dozirana. Zombiji, odnosno zaraženi, prava su poslastica za gledanje, jer u svojoj grotesknosti ustvari pružaju pravu zabavu i pravo gađenje. Splatter deluxe, rekao bih, a do prije šest godina takav film nismo imali neko vrijeme prilike gledati. U filmu imamo prilike vidjeti niz poznatih lica, od kojih valja izdvojiti Rose McGowan, Bruce Willisa, Marley Shelton, Freddy Rodrigueza, pa čak i Tarantina u jednoj kraćoj ulozi specijalca. Ekipa stvarno diže film na određenu razinu, a svaka njihova karakterizacija zapravo je toliko posebna da vam se mora svidjeti način na koji je priča uz likove odrađena. Jedna od najsvjetlijih točaka je upravo posebnost likova, gdje vidimo i jako popularnu ženu sa mitraljezom umjesto noge, bolničarku opsjednutu iglama itd. Zajebancija u potpunosti. Kraj filma je prilično očekivan, ali to je možda jedina stvar što je u filmu bila očekivana, sve ostalo je totalno u magli i nepredvidivo, što je također jedna od pozitivnih strana.




S obzirom da me nije bilo duže vrijeme na ovome blogu zbog raznih obaveza, odlučio sam si pustiti mozak na pašu i mislim da mi je trebao baš ovakav nekakav film. Planet Terror će vam se vrlo vjerojatno svidjeti, ukoliko ne tražite ništa ozbiljno, a ni pametno.