GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Čovjek koji vodi apartmane u zgradi ludi je sin od nacističkog kirurga koji voli prodavati apartmane mlađim djevojkama kako bi ih naposljetku uhodio kroz tajne ventilacije i tajne sobe koje su ispunjene ubojitim spravama za mučenje...




Filmsku karijeru Klausa Kinskog nisam nikada pretjerano proučavao, no znam da je glumio u jednom od najboljih horrora sa vampirskom tematikom, a to je Nosferatu iz 1979. godine. U međuvremenu sam prije nekoliko dana naletio u noćnom terminu na jednom programu na ovaj film, Crawlspace. Ne poznavajući radnju krenuo sam gledati film propuštajući možda prvih desetak minuta. Nakon što sam odgledao film, ostao sam i dalje pun upitnika te sam krenuo film proučavai i na netu. Zanimalo me što se krije iza ovog filma i je li radnja stvarno tako jednostavna kao što mi ju je film predstavio. Kada sam pročitao priču, tako je i ispalo. Crawlspace je prilično jednostavan i minimaliziran film čija se radnja ustvari događa u toj zgradi sa apartmanima, nigdje drugdje. Općenito volim takve filmove gdje se radnja događa u jednoj ili dvije prostorije, ali pod uvjetom da taj film zadrži kvalitetu i zanimljivost. Kod ovog horrora to je malo malo pa uspijevalo, a istovremeno je i dosađivalo. Vidljiv je i omanji budžet te se kroz idejnu strukturu više puta primjećivao, a sama srž problematike filma ustvari nije pretjerano dorečena. Sve nekako, unatoč monotoniji u nekoliko dijelova i sporosti, prebrzo prođe. Kontradiktorno zvuči, ali Crawlspace je upravo zbog toga film koji će ostati jedan u moru prosjeka i koji će se ubrzo zaboraviti.




Ustvari, najsvjetlija točka ovog filma je jezivi performans Klausa Kinskog, na kojega je redatelj vjerojatno polagao sve nade. On je ustvari i jedina prava okosnica filma, on je i glavni lik, istovremeno kao i antagonist. No, njegov lik Karla Gunthera ustvari me nije očarao. Lik pati od previše nedostataka, koji ga nažalost čine samo jezivim, bez neke dublje karakterizacije (osim pozadinske priče), ponekad citirajući nekoga ili samoga sebe presporo priča, što stvara dodatnu sporost. Ostali likovi, preciznije Lori, Harriet i Jessica nisu toliko obrađene, no ne vidi se nikakva veća pogreška, osim male smalaksalosti u nekim scenama. Scene sa smrću nisu toliko nasilne kolikima se prikazuju u najavama i pričama. Zapravo, osim što film nije baš nasilan, može se naći dosta inovativnih scena, a neke od njih su me posebno ugodno iznenadile. Prednjači inovativnost nad krvavošću, što je zapravo jedina stvar (uz spomenutog Kinskog) što me natjeralo da ovaj film do kraja pogledam. No, na tom putu nailazio sam na podosta prepreka, a mnoštvo nepotrebnih i oduženih scena nikako mi nije u tome pomoglo. Atmosferičnosti ne manjka, situacija je definitivno jeziva, a pri tome pomažu i dobro utrenirani štakori koji se ponašaju kao dobro uvježbani glumci. No, kako idemo prema kraju, sve već viđeno ponavlja se nekoliko puta.




Ako zanemarite neke veće nedostatke i ako tražite nekakav stariji horror, i ako imate rupu u vremenu od sat i nešto, mogli biste čak i baciti oko na ovaj uradak. Ali, vjerojatno ćete poslije filma pomisliti na to da ste mogli nešto puno bolje izabrati. Crawlspace je kod mene jedva našao mjesta za provlačenje.

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Prošlo je pet godina otkako su Katie i Hunter nestali, a obitelj koja je živjela mirnim životom odjednom počne doživljavati neobične događaje otkako se u njihovo susjedstvo usele majka i dijete...



Paranormal Activity je jedan od serijala koji je išao nepreglednom putanjom. Jedinica je slijedila dvojkom, koja je ustvari bila prethodnik događajima iz jedinice, zatim je trojka bila totalno u prošlosti po radnji, a četvorka se vraća dva mjesta u budućnosti, kao nasljednik dvojke. Sve te pretumbacije oko radnje stvaraju logičnu činjenicu da je serijal zaradio strašno puno novaca, tako da se radnja morala krpati kako je god znala i morale su se tražiti neke poveznice, jer glupo bi bilo da se priča vrtila samo oko nekakvih progona, bez nekog smisla. Nisam siguran koliko je ovo dobro riješenje ispalo, ali meni se osobno ne sviđa. Događaji iz četvorke su veliko pretjerivanje i namlaćivanje para na kino blagajnama, samo kako bi se moglo što više zaraditi, a pritom se izgubio onaj štimung za dobar scenarij. To se jako dobro vidi u četvorci, koja je blago rečeno užasna. Prvobitna stvar kod ovog smeća je ta da se po četvrti put ponavlja isti princip rada, što je stvarno svakome previše. Trojka je već mnogima dojadila (makar se meni pokazala kao neloša), ali četvorka teško da se može svidjeti nekome iole dosljednom za komentiranje. Od potpunog kraha film su spasile mnogobrojne jezive scene, koje će vjerojatno i držati taj serijal do njegovog kraja, za kojeg se nadam da će se dogoditi uskoro.



Nema se tu što previše komentirati, ako ste gledali prethodnike, dobro znate kakva je koncepcija i ovog filma. Na početku se radnja ufurava u sve nadrealne pojave, koje će eruptirati negdje nakon pola sata filma, koje će uz povremene pauze prerastati u pravu noćnu moru. Ne mogu reći da se nisam stresao, to odajem priznanje svakom Paranormal Activity dijelu, ali mislim da je to jako mali segment u moru loših stvari. Gluma glavne djevojke čak i nije loša, mala je poprilično kvalitetno uspjela odglumiti neke zahtjevnije scene, a klinci također nisu loši. Ostali likovi se pak toliko i ne pojavljuju te nisu efektni ni malo, dečko od protagonistice nije zanimljiv lik tako da se njegova pojava može smatrati i iritirajućom. Kako sam rekao, način zastrašivanja nije se promijenio, još su tu u igri postavljene kamere (u ovom slučaju laptopi?), koji snimaju sve što se događa u kući. Sve je očajniji pristup ka inovativnošću, tako da se sve više bojim što bi moglo biti u petom dijelu. Da, nažalost je tako. Najavljena je već i petica. S obzirom da je ovaj film zaradio masu novaca, čini se da će tako ići dok god netko ne pomisli da će Paranormal Activity krenuti u svemir sa duhovima i demonima. Krajnja scena čak i nije loša, nije toliko atmosferična kao i u trojci, ali je prilično uznemirujuća te me baš zanima kako će se ovaj serijal nastaviti.



Da sada ne stajem, nastavit ću sa gledanjem ovog serijala, makar mislim da će to postati sve gore i gore. A ako može gore od ovoga, onda ćemo stvarno dobiti jedan užasan film. Paranormal Activity 4 je totalni neuspjeh od filma po kvaliteti, ali totalni uspjeh kod publike, odnosno u kinima. Nadam se iskreno da će se serijal malo uzdignuti i da se neće strmoglaviti još više, jer će onda dotaknuti potpuno dno.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Tim koji se sastoji od fizičara, njegove žene, mladog medija i jedinog preživjelog od prošlog posjeta poslan je da istraži opasnu kuću kako bi dokazali ili opovrgnuli život poslije smrti...




The Legend of Hell House film je kojega sam gledao još kao klinjo od nekih 6-7 godina, kada je bio čest gost na domaćim televizijama. Snimljen je bio na VHS kasetu i znam da sam ga se toliko uplašio da sam mrzio tu kasetu i bacio sam je daleko, daleko iza svih ostalih. Otkako recenziram horror filmove (šest godina već), pogledao sam tristotinjak horrora, brojka se čini mala, ali razlog je prilično jednostavan, a taj je da stvarno rijetko pišem na blogu s obzirom na to koliki broj filmova pogledam. U 2013. godinu želio bih vas uvesti sa ovim horror klasikom, kojega sam se sjetio prije nekoliko tjedana, kada sam pogledao jedan dokumentarac gdje su uzeli skoro pa najbrutalniju scenu iz ovoga filma, kada poltergeist pravi nerede u blagovaonici. Iskreno sam se zaželio ovog manje poznatog filma širem gledateljstvu i obnovio sam sjećanje. Logična je stvar da mi film neće ostaviti isti utisak kao i prvi put kada sam ga gledao, ali je ostao podosta blizu. Neke scene će mi zauvijek ostati u glavi, jer je film sam po sebi jako atmosferičan i sablasan, pogledajte samo tu kuću na slici, a tek unutrašnjost dodatno dočarava pravu sablasnost i ukletost cijele priče. Vjerujem kako će vam se film svidjeti ukoliko volite atmosferu horrora iz sedamdesetih.




Kao i većina filmova gdje su stacionirane uklete kuće, tako i ovaj horror postavlja uvjete kao pozicionirani film kroz vještu i primjetljivo poslaganu naraciju, koja pretpostavlja određene scene već 2-3 scene prije. Ustvari, on nosi djelomično snažnu poveznicu sa ranijim horrorom 'The Haunting', ali je Hell House je daleko agresivniji u svojim borbama sa istražiteljima, a jezive scene donose brutalniji naboj. Nadrealna prikazivanja počinju gotovo odmah. Tijekom njihovog dolaska u kuću, Florence kanalizira nešto u što ona vjeruje da je duh od Belascovog sina. Pričajući kroz nju, najmlađi Belasco prijeti da će ih sve ubiti ako ne napuste odmah kuću. Iako je Florence Tanner oduvijek bila medij, pod utjecajem Paklene kuće ona počinje izlučivati čak i ektoplazmu i dobivati psihičke smetnje. Gluma je s te strane jako dobro odrađena, doslovno se možete uživjeti u sudbine likova i totalno vas ponese radnja. U nekoliko navrata film je ponešto usporen, no to se ne primjeti toliko jer nakon svake veće usporenosti slijedi boom scena koja gledatelja privuče toliko da se sporost zapostavi.




Unaprijed se ispričavam što sam post objavio tek krajem mjeseca, nisam imao nikako vremena, a pokrenuo sam sa kolegama i novi blog gdje pravimo izvještaje sa koncerata i intervjuiramo mlade i demo bendove. Ukratko, Legend of Hell House me nije ni ovaj put ostavio ravnodušnim i smatram da sam na lijep način obnovio sjećanje. Svakako ga preporučujem, jedan od sablasnijh filmova prošlog stoljeća.