GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Martin je bio normalan mladić sve dok mu obitelj nije ubila četa vampira koji su u međuvremenu osvojili cijeli svijet. Vampirska epidemija je poharala sve dijelove osim nekih malih 'naselja' u kojima se skriva ostatak ljudske populacije. Martina spašava Mister, lovac na vampire koji je dobio zadatak da Martina sigurno odveze u Novi Eden koji se nalazi na području Kanade...



Sinoć sam bio u moodu da gledam neki apokaliptični film koji se bazira na širokom području. Čitajući malo po portalima naišao sam na već meni poznat film Stake Land, koji je upravo ono što sam htio pogledati. Iako nisam pretjerani ljubitelj vampira, valja pogledati sve što je novo, pa se uvijek može naići na iznenađenja poput 30 Days of Night, ili sranja kojih ima više. Sudeći po pozitivnim kritikama imao sam neki dobar osjećaj da se neću razočarati. To se tako i pokazalo. Od početka filma imao sam asocijaciju na jedan film koji sam nedavno pogledao, a to je jako dobar Zombieland. Klinac i 'frajer' idu u borbu protiv zla koje ih okružuje. Radnja kao takva može imati široko polje i široke mogućnosti za snimiti, a stvar je veoma relevantna kako će sve to na kraju izgledati. Na sreću, nisam vidio nešto što bi me ponizno spustilo na zemlju oko apokaliptičnih horrora. To je jedina poveznica sa spomenutim filmom, da se razumijemo. Ovdje imamo naše dobre stare vampire koji u ovom djelu izgledaju jako zadovoljavajuće i nikako ne fake, što dodatno povećava interes prema filmu. Na kraju krajeva, Stake Land je sasvim zabavan i prohodan horror, čak sam i uživao gledajući ga.



Glumicu Danielle Harris sam imao prilike pogledati u Hatchet dvojci, a ovdje glumi trudnu djevojku kojoj je 'dužnost' sputavati naše protagoniste, makar je to protiv njene volje. Glavni lik Martin, odnosno Connor Paolo mi nikako nije pristajao ovoj ulozi i cijelo mi je vrijeme sa tom baby facom išao na živce. Doslovno gledatelj dobije želju da ga vampiri što prije riješe, što je po meni totalno obrnut slučaj od našeg glavnog 'man's mana', Nicka Damicija ili takozvanog Gospodina. Jako se često pojavljuje u filmu, glumi glavnu facu i prirastao mi je srcu kao što je to bio i Woody Harelson u Zombielandu, bez njih ti filmovi ne bi bili to što jesu. Kako je scenaristima vjerojatno ponestajalo ideja oko vampira, uveli su u film još jedne antagoniste, a to je vjerska skupina po nazivu 'Brotherhood' koja štuje Boga na neke poganske načine i koji u ovom slučaju stvaraju sukus ateizma i vjerovanja. Scenaristi su očito imali tu neku religijsku pozadinsku notu koja će se u detaljima pokazivati kroz film, kao što je npr. križ koji sa vodoravne strane ima oblik dva šiljasta zuba. Film ima i par isfuranih scena i nekoliko nebitnih dijaloga, ali sam se iznenadio i količini inovativnih ubojstava, zanimljivih zamki i vještina kojima se protagonisti služe. Jedan upečatljiv minus bi svakako bio soundtrack, koji kao da je složen za neku dramu ili Martinov unutarnji monolog s kojim nas približava kroz radnju filma. To su scene koje jednostavno ne pripadaju filmu ovakvog kalibra te uništavaju napetost i ponekad ubijaju atmosferu sa nekim dirljivim trenucima.



Stake Land je za horror ljubitelje svakako film za pogledati, a za one koji vole vampire, nešto sasvim novije i ugodno za pogledati. Nema puno vampirskih novijih filmova koji su me dirnuli, ali Stake Land je to na neki način uspio, a za mene koji baš to i ne preferiram, to je velika stvar.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Ian Stone je jedan običan američki mladić koji biva ubijen svaki dan od strane nepoznatih nemani, da bi se svaki dan probudio u nekom drugom životu i iznova proživljavao sve dok ga opet ne ubiju. Stati na kraj tome jedino može biti ako Ian shvati koje slabosti te nemani imaju...



Ostao sam u čudu kada sam na ovo djelce naišao u lokalnoj videoteci, gdje je bio smješten pod rubriku trilera. Rijetko koji horror uspijem pronaći tamo, a da je sa After Dark Horrorfesta, jedini (ne)uspjeh sam imao sa filmovima Borderland i The Abandoned. Redatelju Dariu Piani ovo je prvo djelo, koje je istovremeno i unijelo određenu specifičnost u svijet horror filmova. Radnja je jedna od neuobičajenih, nikada ovako što nisam imao prilike pogledati, a ne vjerujem ni da hoću. Radnja bazirana na konstantnom umiranju jednog lika je prilično zanimljiva, popraćena je stalno novim radnjama i pričama koje se okvirno prikazuju kao cjelina u kojoj glavni lik Ian preživljava svoje smrti kako bi izgubio pamćenje i tako postao jedna od tih nemani. Ne znam koliko vam je jasna radnja, ali pogledajte film pa će vam se posložiti kockice. Sličan film sam gledao nedavno, a to je bio Triangle, triler koji je na sličan način opisao stanje uma i prebacivanje u druge dimenzije, kao što to radi ovaj film. Iako je to nešto potpuno novo i inventivno, ne bih baš rekao da je u svim aspektima i zabavno. Ovo je jedan od onih filmova koji nije iskoristio sve svoje potencijale te je ostao ništa drugo nego solidan uradak.



Mike Vogel kao glavni glumac je pokazao dosta svojih kvaliteta te je vješto uspio odglumiti i najemotivniju, a opet i najagresivniju scenu u borbi protiv nemani. Kako sam rekao, idejno priča je super, ali postaje mlaka i blago monotona negdje pri sredini kada gledatelj dobije osjećaj da se gubi ona nit koju je scenarist mislio uzeti na početku stvaranja filma. Velike pohvale idu za efekte filma, nemani izgledaju jako dobro, gotovo sablasno u par trenutaka i znaju stvoriti određenu nervozu. Jedna od većih besmislica je moguća konfuzija koja se pojavljuje u razradi zapleta filma, puno se toga izdogađa (potrebnog i nepotrebnog) i film počinje živcirati. Iskreno, meni se na par scena i prispavalo. Lijepa glumica Christina Cole dodatno je uljepšala atmosferu sa svojom pojavom i dobrom glumom, a ona se također kao i Ian pojavljuje u svakom 'segmentu' priče. Ti dijelovi su većinom kratkog trajanja, u prosjeku od 10 minuta, a dijele se na one zanimljive i one nebitne i suvišne kako bi se popunio tajming filma.



U par scena bezazlen i nesuvisao, ali dosta zanimljiv i inovativan, ovaj film je zaradio solidnu trojku i tako mi je ostao zapamćen kao jedan od boljih After Dark horrora. Mada i nema neku preveliku konkurenciju.

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mlada doktorica se useljava u svoj novi, veliki ali začudo jeftin stan u Brooklynu gdje počinje sumnjati da ju netko stalno prati i da boravi u njenom stanu, a sve sumnje padaju na njenog kućepazitelja koji je razvio zastrašujuću opsesiju prema njoj...



Proučavao sam malo koji su noviji filmovi iz 2011. godine već dostupni, pa sam pročitao radnju filma i uputio se u gledanje. Nije da sam nešto očaran trilerima sa elementima horrora, pogotovo sa onim filmovima koji u sebi imaju jedva 10% horror scena, to mi se isto učinilo u ovom filmu već na prvih 20 minuta gledanja, ali kad sam već krenuo, glupo je da stajem. The Resident je znači dramski triler jer obrađuje na neki način duboke želje Maxa, kućepazitelja koji pokušava stupiti u dublji kontakt sa Juliet, a ona pokušava obnoviti vezu sa svojim bivšim draganom, pa se sve to spetlja i tako kreću problemi, te Max počinje otkrivati svoju bolesnu stranu koja je spremna sve napraviiti da bi ju osvojio. Generalno ideja nije nešto novo, te radnja sama po sebi ne može biti prikazana u duže od sat i pol vremena, makar se moglo i to skratiti. Čim se nešto mora skraćivati, znači da film raspolaže sa nekim rupama u scenariju, te da su se pri obradi gubile ideje pa su se neke scene oduživale i ubacivali su se dijalozi i scene iz retrospekcije koje nisu pristajale filmu i koje nemaju svoje mjesto, odnosno iskaču iz cjeline.



Da je to jedini problem kod filma, još bi se nekako i zabavio, ali Resident je u principu loš film kojemu pristaje dobra dvojka kao ocjena.
Hillary Swank je glavna protagonistica koja je sasvim ok odglumila ulogu prestrašene doktorice, a jedan plus za glumu ide i antagonistu Jeffreyu Morganu, koji je unatoč svojoj fizičkoj muškosti, zapravo opsesivni ljigavac, a nažalost takva uloga bi eventualno pristajala nekom manje 'handsome' muškarcu, tako da je tu nastao sukob između glumca i lika kojeg glumi. Nažalost, u filmu skoro pa uopće nema nekih napetih ili atmosferičnih scena, možemo vidjeti par zanimljivosti sa misterioznim prolazima oko stana, Christophera Leea u svojoj bolesno nebitnoj ulozi i to je to...ostalo je sve nekako mlako, beznačajno i u dosta trenutaka zamorno. Iskreno, nemam ni pojma zašto pišem recenziju kada ja skoro pa ni jednu poveznicu nisam našao sa horror filmom.



Preskočite ovaj film. Imam osjećaj da će ovo veoma brzo biti zaboravljeno štivo i da će se mnogi okrenuti nekim puno ozbiljnijim dramama, puno boljim trilerima i puno strašnijim horrorima od ovog. Osim toga, ovo je redatelju skoro prvo filmsko djelo, radio je mnoge koncerte i surađivao sa brojnim poznatim glazbenicima. Možda bi bilo najbolje da se glazbe i pridržava. Resident je duboko razočarao.

Sve u svemu: 1,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Dva prijatelja istražitelja pronalaze na dnu mora veliki zub koji upućuje na to da se po meksičkim vodama kreće jedan pradavni ogroman morski pas koji će napasti i pojesti sve što mu se nađe na putu...



Ovo je treći dio serijala koji prikazuje različite vrste morskih pasa kako napadaju ljude. Moram priznati da prva dva još nisam pogledao, a ovo je već treći put da gledam ovaj nastavak. Generalno nisu ni sa čim povezani, osim što se radnja bazira na tim grabežljivcima, tako da se slobodno možete uputiti u gledanje bilo kojeg nastavka, a toplo vam preporučam da ovo u širokom luku obiđete. Ako već možete sve pogledati, onda se bacite i na gledanje ovog šrota. Shark Attack trojka je već nebrojeno puta bila proglašena jednim od 10 najgorih horrora u povijesti i to je nešto što nije tajna. Naprosto kad vidite takve neke scene na youtubeu morate se baciti u gledanje ovakvog filma. Dakle, ako želite pogledati nekakav trash film bez ikakvih poveznica sa kvalitetom, proučite ga i zauvijek zaboravite :) ja imam taj neki fetiš na ovakve filmove, pa jednostavno mi se ne mogu izbiti iz glave ni pod razno. Ovakav film mora jednostavno biti prepun rupa, pun loših glumaca treće kategorije, bezveznih dijaloga i efekata da se jednostavno diviš kako nešto može biti tako loše. No, sve u svemu, jedna od najgorih stvari u mom umu je ta što sam se ja praktički zabavio gledajući ovaj film.



Što se tiče glume i karaktera ne mora se tu previše pričati, glumci su jadni, patetični, glavni John Barrowman nije također ništa posebno, sve je nekako obavljeno s velikim trudom, a to opet izgleda kao da je preko k... odrađeno. Karakteri su očaj, svi su napravljeni tako da su popili svu pamet svijeta, spremni su na seks makar se znaju par sati i takve slične stvari...užas. Način na koji su likovi saznali da se radi o Megalodonu, odnosno o prethistorijskom morskom psu je apsolutno banalan. Mnoge scene su priljepljene na mjesto nadolazeće, pa tako ima puno prizora sa morskim psom koji se zapravo ne događa u to vrijeme, na tom mjestu, što izgleda smiješno. Efekti su također ubi bože, vid se da se poradilo na jeftinoći i da je nemaštovitost za tehnologijom uzela maha. Scene sa morskim psom (koji je naposljetku veći od jednog povećeg broda) su apsolutno nerealne i bizarne. Jedna od velikih zanimljivosti su svakako interesantni dijalozi, gdje imamo jednu epic uvodnu porno scenu sa glavnim glumcem koji na veoma interesantan način upada glavnoj glumici sa spikom: ''Can I take you home and eat your pussy?''...haha, monstruozna scena.



Ovo je jedan od onih filmova u kojima se štedilo na svakom koraku, u prijevodu, ovo je ultra mega loš film, skoro veći šrot od dužine morskog psa. Mislim da cijela ova trilogija nije unijela u horror industriju nešto posebno i nešto neviđeno...ali, mislim da je Megalodon svakako unio nešto novo...nepredvidivo...ali ultra loše.

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Kristen završava u psihijatrijskoj bolnici na liječenju gdje se upoznaje sa djevojkama koje imaju raznorazne probleme. Nakon par dana počinje osjećati prisutnost duha koji prolazi hodnicima sumnjive klinike...



Nakon skoro 10 godina John Carpenter nam se vratio. Zadnji njegov film bio je Ghosts from Mars, a snimio je i dvije epizode u seriji Masters of Horror. Pogledao sam uvjerljivo sve njegove horror filmove, i sada je konačno došao red i na novi The Ward. Film nije briljirao na kino blagajnama (u većini država se niti ne prikazuje), a i dijelom zbog toga što ovo nikako nije onaj Carpenter koji je vladao filmovima 80-tih i 90-tih. Odmah po ocjeni možete zaključiti da mi je Ward prosječan i to loš film koji se nikako nije smio omaknuti ovako poznatom i cijenjenom redatelju. Izgleda da starost i manjak ideja čini svoje...George Romero je istinski primjer za to sa svojim novim šrot zombie filmovima. No, da se vratimo...The Ward se dakle okreće oko jedne djevojke koja ni sama u prvim minutama filma ne zna zašto je završila u tako posebnoj ustanovi gdje se liječe samo posebni luđaci. Tu već vidimo neki prostorni manjak i nedostatak scenarističkih sredstava i iskustva. Kombinacija scenarista Rasmussen nema nažalost nimalo iskustva, ovo je izgleda bio preveliki zalogaj za njih. Priča je totalno ošla k vragu kada se počinje prikazivati duh i kada se kreće u razrađivanje prošlosti te utvare. Nitko nije toliko blesav da povjeruje u ovako blesavo napisanu priču, ima jako puno rupa i jednostavno sam ogorčen što je Carpenter napravio ovakvu suradnju sa scenaristima.



Vizualno duh izgleda dosta jezivo, nije baš da se ovakvi češto susreću, obično utvare ovakvog tipa više izgledaju kao prozirni stari oblici, a ovo izgleda kao neki izgoreni ghost-zombie (slika dolje). Glumice su većinom lijepog izgleda, iako mi karakterno pašu jedva dva lika. Amber Heard je glavna glumica koja je sa mlakom glumom dostigla nekakav slabi kvalitet koji je mogao pripasti puno boljoj i poznatijoj glumici. Ali, ako se štedilo ili ako je bila na neki način privilegirana, to je druga stvar. Minutaža filma je isto, zbog prevelikih zastajenja i nepotrebne razrade nekih scena u totalnom rasulu, jer iako film ne traje nešto puno nego uobičajeno sat i pol vremena, ovakav scenarij se mogao staviti u običnu 45-minutnu mini seriju. No, da ne bi sve bilo tako loše i popljuvano, morao bih svakako spomenuti i pohvaliti neke scene od kojih će se nakratko stresti i najnepažljiviji gledatelj. Iskustvo u gledanju horrora ponekad ne pomaže, neke scene jednostavno moraju ubrzati rad srca i ne ostaviti ravnodušnost i hladnokrvnost. Mislim da je to nažalost i jedina svjetla točka u ovom slabom filmiću. 'Poremećene' djevojke su napravljene stvarno u punom smislu te riječi, dijalozi su nemaštoviti, banalni, a i ostali karakteri koji glume tamošnji autoritet padaju u drugi plan zbog svojih frigidnih uloga.



The Ward je film koji me je totalno razočarao. Apsolutno nisam to očekivao od ovako velikog redatelja i žao mi je što se vratio u ove vode sa ovako slabim uratkom. Možda je bolje da se nastavio baviti sa stvarima koje nisu toliko vezane uz režiju i horror općenito. Možda najveće razočaranje 2010. godine.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

1993. godine tvrtka S.E.T.I. dobiva poruku iz svemira da se vanzemaljski DNK može pomiješati sa ljudskim. Napravili su taj čin, i rezultat svega je Sil, lijepa ali opasna žena vanzemaljac koja se može transformirati iz lijepe žene u krvoločnog monstruma. Doktor Xavier zapošljava tim znanstvenika i plaćenih ubojica da jednom zauvijek unište to stvorenje i da ju spriječe da ne nastavi parenje sa jačim spolom...



Tražio sam po netu neku poslasticu iz malo drukčije ere horror filmova, a to su nekako slabije 90-te. Hoću reći, 70-te i 80-te su za horrore bile idealne godine, mnogo se toga napravilo i gotovo svi horrori su klasici upravo iz tog razdoblja. 90-te pružaju lagani pad, a u novom tisućljeću horror se ponovo uzdiže. No, da se vratimo na temu ovog filma...Species je djelo Rogera Donaldsona, redatelja koji iza sebe ima uspješnice poput The World's Fastest Indian sa Hopkinsom i The Bank Job sa Jasonom Stathamom, a ostale filmove manje više ste čuli. Okrenuo se horroru sredinom devedesetih snimeći ovaj film koji ima podžanr tematike sa vanzemaljcima. Da je baš pokušaj za horrorima bio uspješan, ne bih rekao preko ovog djela. Iako je kvalitetno snimljen (u film se uložilo preko 30 milijuna dolara), nisam uopće dobio ono što sam tražio od tolikih novaca. Na nesreću, gotovo je duplo više zaradio i tako su se počeli redati nastavci, pa tako serijal Species ima zasad 4 nastavka. Za ostale ne vjerujem da ću tako uskoro pogledati, nakon što me u prvom pokušaju jedinica uspješno smorila. Species je manje-više bedast i prosječan film.



Ne vjerujem da je išta pretjerano valjalo, film je na trenutke bio dobar, na trenutke totalno banalan. No bilo bi dobro da krenemo od svjetlih točaka kojih je manje.
Svakako su glumci dobro odradili svoj dio, kada gledate film prepoznat ćete dosta njih koji su glumili po raznim uspješnicama, za glumu nemam toliko zamjerki koliko imam za određene karaktere. Lovac koji glumi frajera, glupi doktor i glupi zavodnici. Ubojstva su me pozitivno iznenadila, dosta su raznolika i nekako netipična za takvo čudovište, a valjalo bi pohvaliti i radnju koja je onda bila dosta inovativna, danas imamo dosta filmova na sličnu temu. Nije ipak toliko specifičan da ne vuče pomalo korijene iz Aliena, ili iz Thinga :). Jedan od temeljnih problema je svakako nedorečenost radnje. Hrpa rupa u scenariju, dosta nemogućih i glupo napravljenih scena, a čak su i dijalozi mogli biti puno bolje realizirani. Nekako kao da se cijela filmska ekipa pošteno napušila i da su ovo radili sa 5% interesa. Jedan od također rijetkih dobrih dijelova je vidjeti lijepu Natashu Henstridge u transformiranju u stvorenje, koje u oba oblika izgleda dosta impresivno napravljeno.



I sami možete zaključiti da mi je mišljenje podijeljeno, stvarno ne znam kako bi drugačije ocijenio film osim sa debelim prosjekom ili sa 50% uspješnosti. Ima dobrih dijelova, ali ima i urnebesno nepotrebnih i pomalo monotonih. Nećete ništa propustiti ako ne pogledate ovo, ali ako ste malo veći ljubitelj znanstvene fantastike, naići ćete na film koji je unio nešto novo, ali to je loše prikazao. Na žalost, nepotreban film.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Deset godina je prošlo otkako su se izdogađala ubojstva u Haddonfieldu. Serijski ubojica Michael Myers budi se iz kome i bježi iz kola hitne pomoći kako bi se vratio u Haddonfield ubiti svoju sedmogodišnju nećakinju. Može li ga Dr. Loomis spriječiti u tom naumu?



Nakon sedam godina neprisutnosti ovog poznatog nam horror lika, Dwight H. Little odlučio ga je oživjeti na sličan način na koji su se oživljavale mnoge horror legende 80-tih, pri tom specifično mislim na Jasona Voorheesa i Freddya Kruegera, koji su također, uz ovaj serijal iznjedrili više od 6 nastavaka. Od početka serijala prvi i drugi dio su jako dobro zaradili, dok je treći (totalno nepovezan uz Myersa ni pod razno) krahirao i nekako zapustio temu cijelog serijala. Za četvrti dio mnogi su se iznenadili, nešto više njih ugodno jer su opet htjeli vidjeti Myersa na djelu. Taj se podatak dobro odrazio i na kino zaradi, koja je prošla i više od očekivanog. Platilo se da se pogleda, ali bi li se platilo kad bi se izlaz naplaćivao? To su već neke polemike oko kojih se mnogi prepiru. Meni je osobno četvrti dio odmah poslije prvog i drugog što se tiče cijelog serijala, sve što je dalje jednostavno nije bilo dosljedno i nije to bio onaj osjećaj koji nam je original pružio, tako da ću solidnu trojku staviti na ovaj uspješan nastavak. Ima dosta mana, ali u globalu sam se čak i zabavio, nakratko nam se vratio stari Myers.



Ponovno viđamo tri ista lika, Donalda Pleasancea kao neumornog doktora Loomisa, Myersa kojeg ovaj puta utjelovljuje George P. Wilbur i Jamie Lee Curits, iako samo po slikama i u memoriji Myersa, kao Laurie Strode. Danielle Harris je ovjekovječila Myersovu nećakinju Jamie, a slatka Ellie Cornell njezinu polu sestru. Gluma je kvalitetna, nisam vidio neke mane, svi su na pravom mjestu pokazali prave vještine. Pohvale idu i ubojstvima, koja su još energičnija i sablasnija. Myersova maska, koliko god jednostavna, već sam rekao da mi je najdraža, ali u ovom nastavku i u petici i šestici jednostavno ne mogu progutati tu nekakvu lošu kopiju originalne i doista strašne maske. Ovo je više nekakva nekvalitetna splačina koja je čak pomalo i duhovita, ali miljama daleko od jezivosti. Ima tu još dosta nelogičnih scena koje ni sam redatelj, a ni scenaristi nisu mogli razumjeti, pa su htjeli na što više načina zadiviti gledatelje, tj. nas. Neki dijelovi filma teku dosta sporo, dok se u nekima može izdogađati skoro cijela okosnica i suština priče, što u globalu nikako nije dobro, jer pravi film treba u sat i pol rastegnuti sve bitnije događaje, a da pritom ne bude nikakvih rupa u scenariju. Kraj filma nam ostavlja ponešto zanimljivosti, a otvara se i teren za peticu, koja je izašla godinu dana poslije.



Drago mi je što sam pogledao četvorku nakon dosta vremena, ali mi nije drago što sam se ponovno prisjetio mana koje film sa sobom nosi, no dobro, ne može sve biti lijepo. Od ovog nastavka pa na dalje serijal kreće kliziti prema dolje i kasnije će se izvaditi nakratko sa sedmicom, pa opet pasti sa osmicom. O remakovima Rob Zombia bolje da ni ne pričam. Ovo nije loš nastavak, ako ste fan franšize, vjerujem da neće biti ni vama.