_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Vijesti za vinogradare i vinare Promine-Rezultati ocjenjivanja vina

Na web stranici Radio Drniša pronašao sam vijest u kojoj možemo saznati rezultate ocjenjivanja vina Debit, proizvedenih u konobama prominskih vinara.

Članak je napisala Matilda Jelčić i evo jednog njegova dijela:




"Na prvom susretu proizvođača vina debit prominskog vinogorja nagrada za:
- najbolji debit pripala je Ivici Džapi iz Oklaja.
-Drugo mjesto pripalo je Zadruzi "Pro-vin" iz Razvođa,
-a treće Krsti Dizdaru, također iz Oklaja.


.....Događaj su popratili i saborska zastupnica Mirjana Brnadić, porijeklom inače iz Promine, doministar gospodarstva Ivan Bračić, dožupan Šibensko kninski Željko Šimunac, pročelnik županijske uprave za gospodarstvo Drago Matić, te načelnik Općine Promina Žarko Duvančić.

U Oklaju su bili i predstavnici Veleučilišta Marko Marulić iz Knina koji su predstavili programe obrazovanja u akademskoj godini 2007./2008."

Cijeli članak pročitajte na web stranici radio Drniša pod
linkom.

Čestitam nagrađenima koji svojim dugogodišnjim radom i nagradama promoviraju prominska vina i Prominu, te otvaraju "vrata" prominskim vinima na tržištu.

Oznake: Prominski vinogradari, Ivica Džapo, Krste Dizdar, Marko Duvančić

«Prva Pričest» u Promini

Jučerašnja nedjelja bila je posebno radosna za djecu rođenu 97/98 godine.
Njih šesnaest, sedam djevojčica i devet dječaka primilo je svoju Prvu Pričest u crkvi Sv. Mihovila, na Misi koju je vodio naš župnik fra Šime Nimac.
Baš je bilo lijepo vidjeti djevojčice u bijelim haljinama, i dječake u «odjelima» kako u procesiji predvođeni sa desetak ministranata ulaze u crkvu.

Crkva je za ovu prigodu bila posebno ukrašena velikim brojem cvjetnih aranžmana, i cijeli je događaj gledan očima djece koja se pričešćuju, te njihovih roditelja i rodbine zračio posebnom radošću i svečanošću.

Svako dijete je imalo svoju ulogu, i «svojih pet minuta slave» čitajući na oltaru dijelove Biblije što ih je činilo posebno «odraslim» i ponosnim pred svojim roditeljima, rodbinom, prijateljima...

Na kraju treba reći da se i Fra Šime stvarno potrudio da djeci njihova Prva Pričest ostane u jednom jako lijepom sjećanju, i ja mu stvarno čestitam na uloženom trudu da sve ovako lijepo i svečano protekne.

Oznake: religija

Život na čekanju?

Nedavno sam razgovarao sa jednom svojom kolegicom koja radi na «Ugovor o djelu». Od prvog dana kada je započela svoj posao, pa do danas prošlo je skoro pet godina, a ona živi od «ugovora do ugovora» dok ne dobije stalni ugovor o radu.
Frustracije iz dana u dan rastu, ali situacija se ne mijenja.
Sve njene životne odluke vezane su uz taj ugovor… vjenčanje… djeca…
Njen život je jednostavno «na čekanju», a godine prolaze…
Netko bi sad rekao «Blago njoj, ona barem radi», ali ja se s tim razmišljanjem ne bi složio.
Takvo razmišljanje nas je dovelo do toga da ljudi rade za minimalne plaće, a za svoja prava ne smiju niti upitati, jer im poslodavac odmah odgovori « ako ti ne želiš raditi, ima drugih… i tako u nedogled.

Jedna druga prijateljica mi je sva sretna izjavila da konačno ide na godišnji odmor. Iskoristit će dva tjedna-cijeli godišnji odjednom.
Pitao sam je kako ima samo 12 dana godišnjeg, kad je minimum godišnjeg odmora po zakonu o radu 18 radnih dana.

Samo je slegnula ramenima i rekla «a kome ću se žalit?».

Kad sam joj spomenuo sindikat, samo je odmahnula rukom.

Zanimljivo mi je inače spominjanje sindikata u današnjem društvu u kojem «vlada demokracija»…
Velika većina mojih prijatelja poistovjećuje sindikat sa «mračnom prošlošću», ostatkom jednoumlja, komunizmom i tko zna sve čim.

Sindikat je danas barem koliko se može zapaziti u medijima preživio većinom u Državnim firmama.
Ako realno gledamo većina prava radnika koja je stečena do 90-ih godina u tim firmama se barem minimalno poštuje, i to zahvaljujući sindikatima koji svako malo najavljuju štrajkove (npr Željezničari….).

A kad ste čuli npr da je najavljen štrajk nekog od velikih trgovaca u Hrvatskoj, a zna se da su kod njih plaće najmanje?… Da li to znači da su recimo blagajnice zadovoljne s prosječnom plaćom od 2200,00 kuna?

Većina upravo tih blagajnica nada se boljim danima i njihov je život također «na čekanju».

Sjećam se devedesetih godina i obećanja političara koji su izvikivali:
»Od sada će plaće i kod nas biti kao na zapadu, ali morat ćemo i raditi kao na zapadu!»
Ove izjave su me oduševljavale… Koliko radiš, toliko ćeš i mati.. to je najpoštenije.

Ipak meni se čini da su ova obećanja iz devedesetih ispunjena samo velikim poduzetnicima. «Malim ljudima» je također ispunjen dio obećanja, i to onaj: «… ali morat ćemo i raditi kao na zapadu!».

Mene baš zanimaju Vaša razmišljanja ne temu djelovanja sindikata, ili inače zaštite prava radnika…

Tko štiti vaša prava na poslu (ako ga imate) ukoliko je neko od njih povrijeđeno, ili je i Vaš život «na čekanju» dok se stvari ne poboljšaju?

Oznake: Život u Promini

Vijesti za vinogradare i vinare Promine

Ukoliko prođete kroz Oklaj, na "oglasnim pločama" možete pročitati sljedeću obavijest:







POŠTOVANI POZIVAMO VAS NA PRVI SUSRET PROIZVOĐAČA VINA DEBIT PROMINSKOG VINOGORJA POD NAZIVOM PROMOCIJA VINA DEBIT U ORGANIZACIJI P.Z. PRO-VIN UZ FINANCIJSKU POTPORU MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODENOG GOSPODARSTVA I OPĆINE PROMINA

SUSRET ĆE SE ODRŽATI U ZGRADI OSNOVNE ŠKOLE U OKLAJU DANA 26.05.2007. S POČETKOM U 15.30 h. (SUBOTA)


PROGRAM:

PRIJEM UZORAKA ZA OCJENJIVANJE (24.05.2007 u 14.00h DADINA GOSTIONA)
-DONIJETI 6 BOCA VINA DEBIT 0.75l

-OTVARANJE PROMOCIJE UZ POZDRAVNE RIJEČI GOSTIJU;
-PREDAVANJE O DEBITU (Mr.sc. G. Zdunic);
-PREDAVANJE O PROIZVODNJI VINA DEBIT (Mr.sc. G. Zdunic);
-PREDAVANJE O ZADRUGARSTVU (prof.dr. M. Tratnik);
-PREDAVANJE O POTICAJIMA U POLJOPRIVREDI, SA NAGLASKOM NA MARKETIŠKU PRIPREMU POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA (predstavnik MPŠIVG);
-PROGLAŠENJE POBJEDNIKA I DODJELA NAGRADA

Za sve dodatne informacije možete se obratiti na broj telefona 098 340 487

Istu obavijest možete pronaći-pročitati i na www.oklaj.net-u

Oznake: Prominski vinogradari

Smotra folklora u Šibeniku

Jučer (19.05.'07) je u Šibeniku održana prva smotra folklora Šibensko-kninske županije, pod nazivom «Šibeniče ti si stina».
Program je započeo šetnjom trinaest folklornih društava (koji djeluju u našoj županiji) od poljane do zgrade Županije na obali.
Nastupi folklornih društava pokazali su bogatstvo i raskoš pjesme i plesa koji često u samo ovako prigodnim prilikama izlaze «na svjetlo dana».

Prava je šteta ne organizirati jednu ovakvu manifestaciju u vrijeme najvećeg posjeta turista našoj obali, jer da za ovakve događaje postoji veliki interes pokazali su brojni turisti sa nama dalekog istoka.
Naša Maca premda najmanja u KUU «Promina» ponosno je stala pored Japanaca (ako se ne varam), a oni su neprekidno fotografirali našu «zvijezdu» i zahvaljivali se što je bez problema odradila «photo session» …a ona je ponosno stajala «iznad» njih sviju…

Sve nazočne na ovoj smotri, kako izvođače, tako i brojne goste pozdravio je župan Šibensko-kninske županije Goran Pauk, a u publici se moglo vidjeti i dvojicu zamjenike župana, te nama znanog Josipa Odaka te još priličan broj «poznatih lica» iz naše županije.

Ja sam skupu nazočio kao fotograf KUU «Promina», a priliku sam iskoristio i za upoznavanje sa jednom stalnom posjetiteljicom promina.blog.hr-a koju ovim putem pozdravljam.
Njeni su porijeklom iz Razvođa, a ona svim srcem voli našu Prominu i svojim radom u medijima nam je već pomagala , a rezultati njenog rada će se uskoro još više čuti…. Ali o tom u jednom od budućih postova… kad se riješi jedan od velikih prominskih «problema»….

KUU «Promina» je kao i u Metkoviću odlično promovirala pjesmu i kola našeg kraja, iako nam je dobar dio pjevača bio odsutan zbog bolesti.

Ovom prilikom nam se za prvog pjevača vratio naš Vinko Sarić koji je zbog bolesti bio duže vrijeme odsutan.
Teško je opisati radost i osjećaj zadovoljstva na Vinkovom licu kad je sa svojom ekipom Jojom i Dragom zaojkao svoje najdraže pjesme. A i nama ostalima bilo je pravo zadovoljstvo i radost vidjeti ga opet u prvim redovima kako izlazi na binu i započima pjesmu.

Ovaj put nam je Pešo u teškim mukama što s nama ne može u Šibenik ostao pod temperaturom kod kuće, ali je zato mobitel njegove Bebe neprestano zvonio a on je uporno pitao… di ste? Kako je? Jel' mi dobro ojkaju bez mene? Jel' feštate? A Beba nam je na izlasku iz autobusa na kraju putovanja, kad smo Peši poželjeli brz oporavak kroz smjeh rekla: «Ma natrat ću mu suze na oči, kad mu ispričam kako nam je bilo».

A stvarno, bilo je odlično.

Je da smo malo zakasnili na spizu kojom su obrtnici naše županije častili sve uzvanike (jer je KUU «Promina» nastupala predzadnja)… Ali svejedno… uhvatili smo po fetu pršuta… fetu kruva…i bacili se u potragu za preostalim dagnjama u kazanima. Tu je naš Marko pokazao najbolje iskustvo, a u tom su ga podržavali svi koji su se nadali kojoj dagnji.

Zanimljivo je bilo vidjeti nas tri Lukarca u lovu na dagnje…

E da je našim starima bilo vidjeti taj prizor….

Na kraju mogu samo reći da se nadam da će ova smotra biti i sljedeće godine, te postati kroz vrijeme i tradicionalno okupljanje folklornih društava naše županije.

Fotografije KUU "Promina" u Šibeniku možete pogledati pod linkom www.oklaj.net.

Zahvaljujem se uredništvu Oklaj.net-a na odličnoj suradnji u otvaranju novih albuma fotografija u njihovoj galeriji.

Oznake: KUU Promina

Vrijeme u kojem su opanci bili «luksuzna roba»

Danas sam napravio još jedan intervju na temu folklora i života u Pormini.
Moj današnji sugovornik bio je osamdesetogodšnji Puljanac Bračić.
Premda mi je u samom početku razgovora odmah rekao da on nije najbolji sugovornik za odabranu temu, ja sam jako zadovoljan sa pričom koju sam poslušao i snimio.

Bilo je tu jako puno priča nad kojima se čovjek zamisli.

Na moje pitanje: «Što je značilo biti dobar plesač ili plesačica» (misli se na one koji plešu u kolu), ja sam očekivao odgovor npr. «Dobar je onaj koji je najizdržljiviji i sl…), ali uslijedio je sasvim drukčiji odgovor…

«Dobar plesač je bio onaj koji je imao što obuti i obući…. Njemu nitko nije bio ravan… Sićam se jednom kad su došla u kolo dva Barišića iz Čitluka,te još jedan iz Mratova i jedan iz Paraća u aljcima i krožetu u kolo…. Njih četvorica…. A svi su ih u čudu gledali odakle im to silno bogatstvo»….

Eto, što su nama danas luksuzni automobili, kuće, stanovi, računala… to su njima bili za nas danas «obični» opanci, «par» običnih cipela.


Evo jedne priče iz Araličinog romana «Duše robova», baš na temu opanaka:

«… U maloj Pipličinoj obitelji, koja je samo sitan djelić narodnog hodanja, pokazat će kako je stvar s opancima nevjerojatno zamršena.

U Piplice je osmero djece, što manje što veće i on i žena, ukupno njih desetero. Jedan par opanaka od dobre kože i iz ruku dobra opančara može na suhu vremenu durati tri mjeseca. Da bi Pipličina obitelj išla obuvena, za godinu dana potrebno joj je četrdeset pari opanaka, a za toliku obuću Piplici bi trebale godišnje dvije volovske i deset ovčjih koža. Tko je strpljiv, neka izračuna koliko je narodu, koji hoda i kad treba i kad ne treba, potrebno opanaka i volovskih koža da bi hodao obuven…..

…. Drumski razbojnik i obijač brava Rogić imao je svoj način, Kad bi mu se opanci izderali, zaklao bi i oderao prvog vola na koga bi naišao, meso ostavio psima i orlovima, a od najdebljeg bi dijela kože, onog iznad kičme, iskrojio dva-tri istrižka, dovoljno za deset pari opanaka, i umaknuo u planinu, Zbog njegovih opanaka siromah čovjek ostao bi bez vola hranitelja, a često i bez njegova mesa. ….».

A kako je Piplica pronalazio kože za svoje opanke?

Evo nastavka priče iz Araličina romana:

«Treba čovjek biti tako obavješten o kožama kao što je obavješten Piplica, pa da mu se prodaju rog za svijeću. Mesari kože posole i stave sušiti na napravu koja kožu neprekidno rasteže, da bude šira i duža. Kako ih u toku sušenja stalno sole i prskaju vodom, povećaju se za jednu trećinu. Kad kožu izrežu na istrižke, da kupa ne bi primijetio kako je koža istezanjem utanjena, oni istrižak i s jedne i s druge strane trljaju hrptom noža sve dok ne nabuja kao spužva naljevena vodom, pa se čini debljom nego što bi bila da nije istezana i trljana. Dobar će kupac, kakav je Piplica, učen i bogomdan, provjeriti je li debljina kože lažna ili nepatvorena: pljuni na kožu, pa ako ne upija pljuvačku, kupuj, a ako je upila, nakloni se trgovcu i odlazi bez pazara…..»



Izgleda da lakše ljudi danas dolaze do auta, nego naši preci (iz ove priče čija se radnja odvija u 17. stoljeću) do opanaka.

Oznake: Ivan Aralica

Intervju s babom Lucom

Nekad imam osjećaj da je ljudski život poput «života» trave.
Što se trava više kosi, to ona bujnije raste…
Što čovjeku život donese više patnje, to je on nasmijaniji…
Možda griješim u ovim svojim izjavama.
Možda ovi moji zaključci nisu primjenjivi na sve ljude i njihove sudbine, ali pogledajte ponekad ljude oko sebe i zamislite se nad njihovim životnim sudbinama, i vidjet će te da u mojim riječima ima dosta istine.

Pomisao na moju babu Lucu uvijek mi izmami osmjeh na licu.
Svaka njena rečenica odiše mirom… popraćena je osmjehom… vjerom u život.

Sa svoje 84 godine, sa vidom oštećenim toliko da vidi samo sjene i ljude raspoznaje samo po glasu spremna je reći: «Kako ti je mate, nisam je dugo vidila, morala bi je obić»….

Većina nas misli da zna sve o životu ljudi s kojima živi, ali vjerujte mi malo tko zna koliko priča sa našim djedovima i bakama odlazi, a da su ostale neispričane.

Jedan dan odlučio sam napraviti intervju sa mojom babom Lucom na temu folklora i i života u Promini kakvim ga ona pamti.

Uzeo sam kameru i pitanja koja je Goran Knežević dao KUU «Promina» za intervjuiranje starijih Prominaca i Prominki, s ciljem prikupljanja što boljih podataka za što vjerodostojniji rad folklora.

Postavljajući tako preko sedamdesetak pitanja vezanih uz folklor dotakli smo se još jako puno poznatih i nepoznatih tema iz života moje babe.
Često smo nakon njenih izjava ostajali bez teksta i gušili se u smjehu, ali bilo je i trenutaka da se zapitate što čovjeku daje toliku snagu i volju da savlada sve nepremostive nabujale rijeke života koja ga neprestano razbijaju o stijene.

Po samom rođenju-pri babinom porodu majka joj je umrla….
Živjela je sa ocem i sestrom prodajući višnje i trišnje u Kninu od kuće do kuće, ili noseći mlijeko istim stazama, a sve na svojim leđima od Matasa do Knina.

Da životna muka bude veća, otac joj je nakon jedne žetve nakon što je znojan prilegao uz prozor da se odmori, sljedeće jutro dočekao nepokretan.
«Tendila» ga je tako dugi niz godina sve do smrti.

Ali baba je svejedno bila vesela… ona je «svoj križ» uspravno nosila.
Udala se i djeca su dolazila redom, što bi rekli jedno drugom do uha…
A onda je «rijeka života» opet nabujala i jednom zaostalom ratnom granatom odnijela sina prvorođenoga.
Tu je baba priču zadržala za sebe, ali drugi su mi je pričali.
Sve je staze baba do tada prolazila podnoseći udarce života, ali ovaj je bio težak i previše bolan.
Ipak smjeh se i nakon ovog grča i gorčine vratio na lice.
Ali kako se sve u životu vrti u krug, tako se i dobro lošim, a loše i zlo dobrim mijenja, a godine prolaze.

Nakon što su se kćeri poudale i sin sretno oženio, unuci se rodili, a kuća uredila došlo je vrijeme odmora.
Baba i did su mogli uživati u «Njemačkoj» mirovini uz svoje «blago».

Ali igra života je opet babi udijelila loše karte, i djed se nakon jednog odlaska u oranje vinograda konjem više na nogama kući nije vratio.
Kar s kojim se djed kasno noću vraćao iz brine, prevrnuo se, a djed je ostao teško ozljeđen pod njim, te nakon skoro mjesec dana borbe za život otišao tamo gdje su mnogi babini najmiliji odavno završili.

Ali baba će na cijelu težinu njene životne priče i danas samo reći: «Sinko moj, nitko meni nije kriv šta sam se rano rodila, tako je Bog da», i nasmijati se jer sve je to samo život.

Ali zanimljivo je baba i sa smijehom opisivala najbolje plesače i pjevače svog vremena…

«E kako je Toma Bodlov zna pivat, on je najlipše piva…on bi uvik poveja pismu».

Mene je zanimalo dali se ona sjeća kad su se nosili aljci i istkane pregače, pojasevi…

«Sinko moj… da ti kaže… Ja sam to nosila samo ponekad za vrijeme nekih svečanosti, a tako su i muški nosili aljke, pojaseve… 'ko je bija bogatiji on je to ima, a tko nije ima… a isto ka' i danas…»

Kad se što i kako nosilo, mijenjalo se kroz godine isto kao i danas.
Netko nosi odijelo svaki dan, a netko na sprovode i vjenčanja (ako ima), ako ne onda posudi ili uopće ne nosi.

Sad možda djeluje smiješno, ali ljudi su u «ona davna» vremena kad bi išli na sud ili nekim drugim poslom u grad posuđivali robu i opanke.

Ali priču kako su se i od čega izrađivali opanci ostavljam za jedan drugi post.

Uglavnom, KUU «Promina» izrađuje nošnje kakve su Prominci i Prominke nosili prije više od 80 godina.


Nakon «Slanih opanaka» koji su na fotografiji u naslovu prošlog posta, došli su na red neki «novi» modeli, a i te neke «nove» modele s vremenom je zamjenio «Borovo», «Albatros», «Jugoplastika»….

Prije nabave bilo kojeg novog djela nošnje prilično se dugo obilazilo muzeje i ispitivalo najstarije Promince, te komentar «Joke» u najmanju ruku nije na mjestu.

Oznake: Matase, Život u Promini, KUU Promina

HEP obilježio 100 godina rada «HE Miljacka»

Većina stalnih posjetitelja promina.blog.hr-a još se sjeća mojih postova iz prosinca 2006. u kojima sam pisao o proslavi «Sto godina HE Miljacka».
Tada je samo Nezavisni sindikat radnika HE na Krki napravio feštu povodom te obljetnice, dok su se svi ostali u HEP-u oglušili.

Tko prati dnevnike na HTV-u i čita dnevne novine često može pročitati kako HEP obilježava deset godina rada određenog distribucijskog područja, a naše starice od sto ljeta nitko se nije sjetio, a ona je toliko «djece» dala HEP-u.
Ipak, «kuknjava» djelatnika HE «Miljacka» daleko se čula, i čuli su je izgleda oni koji su trebali te konačno ispravili nepravdu.

Danas je u HE «Miljacki» napravljena prava fešta u čast sad već sto i prvog rođendana elektrane.

Posebno mi je bilo drago vidjeti prvog direktora nakon «Oluje» dipl. inž Marka Pokrovca, koji je zaslužan što u HE «Miljacka» većinom rade Prominci, iz Općine Promina u kojoj se nalazi elektrana (premda mnogi i danas često prešućuju tu činjenicu i svojataju elektranu). Marko Pokrovac je bio (koliko je meni poznato) prvi Prominac direktor elektrane, i kako kaže poslovica «teško je postati fratar u svome selu», tako se desilo nažalost i Marku…

Drago mi je bilo vidjeti našeg Prominca Ivana Bračića-pomoćnika ministra gospodarstva, rada i poduzetništva….Prominku- gradonačelnicu Knina Josipu Rimac (koja i dalje vjeruje da ja imam prste u članku u Slobodnoj Dalmaciji u kojoj su je oblatili- pa sam ni' kriv ni' dužan negativac u njenim očima…..)….

Od Prominaca je još bio i Josip Perica, pomoćnik direktora HEP-Proizvodnje d.o.o, te naš Prominac fra Ivan Maletić, ali i promisnki župnik fra Šime Nimac.

Na kraju važno je spomenuti da je skupu nazočio i Načelnik Općine Promina Žarko Duvančić, što je za svaku pohvalu i njemu i organizatoru proslave koji se sjetio sve navedene Promince pozvati.
A organizatori proslave su bili Marija Čulina Rapo i Želimir Škarica, koji su uložili mnogo truda da se što dostojnije uz «Blagoslov» Uprave HEP-a obilježi važna godišnjica.

Ali da nije bilo djelatnika elektrane koji je godinama čuvaju, maze i paze i koji su opet svaki na svoja način sudjelovali u proslavi, opet bi puno toga nedostajalo.

Sad kad sam nahvalio svoje Promince (koji nepotizam) moram navesti i sve ostale važne sudionike ovog značajnog događaja:

-Zvonko Mrduljaš-drugi po redu direktor nakon «Oluje»
-Kaja Krstulović- treći direktor nakon «Oluje»-
-Tomislav Miletić-sadašnji direktor HE «Miljacka»
-Župan Šibenko-kninske županije Goran Pauk
-Zamjenik župana Šibensko-kninske županije Ante Tanfara
-Zamjenik župana Šibensko-kninske županije Željko Šimunac

-Ivan Mravak predsjednik Uprave HEP-a
-Ante Despot član Uprave HEP-a
-Ivica Toljan član Uprave HEP-a
-Kažimir Vrankić član Uprave HEP-a
-Ivo Čović član Uprave HEP-a
-Velimir Lovrć član Uprave HEP-a


-fra Petar Klarić
-fra Žarko Maretić

i još mnogi drugi koje je teško pobrojati, a nadam se ako slučajno nalete na moj blog i ovo pročitaju, da se neće naljutiti što ih nisam spomenuo.

Elektrana je na jedan sat bila obustavljena i na taj način je završeno prvih sto godina rada HE «Miljacka».
Telefonskim pozivom dir. Tomislav Miletić dao je nalog vođi smjene Dubravku Ćevidu da pokrene strojeve, te krene sa proizvodnjom elektrane u sljedećih sto godina.

Sretno joj bilo!

Važno je također istaknuti da su svi uzvanici dobili knjigu našeg Ante Jurica «Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu, te će na taj način moći saznati još koju zanimljivu informaciju o povijesti Promine.

Na kraju moram se osvrnuti i na članak u Jutarnjem listu u kojem njihov novinar stalno ističe činjenicu kako je HE «Miljacka» ugasila četiri najljepša slapa na Krki: Ćorića buk, Manojlovac, Rošnjak i i Miljacku.
Ja živim uz Krku i za Krku i znam skoro napamet sve njene godišnje i mjesečne protoke. Ljeti Krka «pane» na samo 4,5 metara kubičnih vode u sekundi.
Volio bi vidjeti tog čarobnjaka koji bi s tom količinom vode učinio da navedeni slapovi široki na mjestima tristo metara zablistaju u punom sjaju!
Vjerujte mi, ja redovito fotografiram sve te slapove i tek kad je protoka Krke na njima od 100 metara kubičnih vode na dalje, tek onda su oni najljepši, a sa ovom malom protokom (4,5 metara/sekundi) sva ta voda se izgubi u zelenilu i puštali vi (ako ih uopće ima) 3, 5 , 15, 25, 50 kubika u sekundi, sve Vam je uzalud i slapova nema na vidiku!

A već sam jednom spomenuo kako HE na Krki godišnje ostvare zaradu od približno 60 milijuna kuna…i tu se priča o odnosu zarade i ekologije nastavlja u nedogled…..




Nadopuna posta 17.05.2007. 15:10

Fotografije sa proslave 100 godina HE Miljacke možete pogledati pod linkom www.oklaj.net -u

Oznake: HE Miljacka

"Vratila" se voda u Prominu

Nakon sedam dana iščekivanja, prominski vodovod je konačno proradio.
Sinoć je u večernjim satima voda (doduše malo zemljava) potekla iz špina.
Iščekivanje je završeno, i hvala Bogu konačno možemo uživati u blagodatima civilizacije.

Ne ponovilo se....

Oznake: općina promina

KUU «Promina» u Metkoviću na smotri folklora

Već sam u postu «Na Neretvu misečina pala» najavio odlazak KUU «Promina» u Metković na smotru folklora pod imenom «Na Neretvu misečina pala» koja se održava već po 23. put u Metkoviću.

Na put smo krenuli u subotu rano ujutro sa autobusom čije je troškove «pokrila» Općina Promina.
Ove je godine na predstavljanje prominskog folklora u Metković krenulo trideset i šest Prominaca i Prominki, dok nas je lani bilo trideset i dvoje. Doduše i sastav članova se malo promijenio i svakako je dobro što KUU ima sve više mladih koji se ne srame kraja iz kojeg dolaze.
Na putu za Metković svratili smo u svetište Majke Božje Lurdske «Vepric», mjesto sabranosti i molitve. Jako lijepo uređeno svetište koje je za vrijeme našeg posjeta bilo odabrano mjesto hodočašća za jednu skupinu turista-vijernika iz Italije.

Po dolasku u Metković, odmah smo se sastali sa organizatorom Vidom Bagurom te napravili «generalnu probu» u «GKS Metković» za nastup koji nas je čekao navečer u 19:00 sati.
Kad su naši momci i cure krenuli izlaziti na binu, Vid nas je sa smijehom upitao «Pa ljudi moji, jeli itko ostao u Promini?» s obzirom na brojnost naše KUU.

Svaka folklorna skupina po dolasku u Metković odmah dobije svog vodiča-dvije cure koje ih cijelo vrijeme ljubazno upućuju u događaje koji slijede.
Mi smo se nadali sresti naše lanjske vodiče- ali su one ove godine imale nekih drugih obaveza.
Nakon generalne probe, krenuli smo na ručak, a zatim na Svečani mimohod kroz grad u 18:00 sati.
Lijepo je bilo vidjeti našu skupinu kako ponosno hoda Metkovićem, ujednačeno obučena u narodne nošnje koje su iz dana u dan sve bogatije i potpunije opremljene zahvaljujući sponzorima.
Nakon što je Svečani mimohod došao do GKS Metković mi smo sa ostalih tridesetak društava čekali vrijeme svog nastupa koji je jako brzo došao s obzirom da smo bili šesti po redu u programu nastupa.
Nastup je protekao odlično što je potvrdio i dugi pljesak publike, a nakon njega fešta se uz harmoniku i tamburaše nastavila prvo ispred dvorane u kojoj smo nastupili, te nakon toga u prostorijama KUD-a Metković.

Teško je pobrojati sve dojmove koji su pratili ovaj događaj, ali pjesme, smijeha, raznih šala u 24 sata koliko je trajalo ovo naše putovanje nije nedostajalo u niti jednom trenutku.
S pjesmom smo krenuli, i sa pjesmom naših najstarijih članova smo se vratili kući.
Starci su toliko bili raspjevani da bi čovik pomislio da su bili na extasy-u, mi svi mlađi popadali od umora, a oni pjevali kao da je podne….

Inače po meni je zvijezda ove smotre u Metkoviću bila jedna baka iz folklorne skupine «Linđo» (ako se ne varam), koja me stvarno oduševila.
Na bini je plesalo Linđo njih desetak parova. Svatko je birao svoju curu za ples, a baka je ostajala sama… Mislio sam da je to neka njihova šala, te da baka s obzirom na svoje godine sigurno neće poletjeti u visine na rukama svoga plesača. Na kraju je «glavni pjevač» koji pjeva za vrijeme izvođenja Linđa, došao do bake i oni su zaplesali. Da zaplesali, evo vjerujte mi i sad se naježim kad pomislim na taj nastup. Dvoranom se raširio pljesak, a baka je nošena rukama svoga djeda sve veselije plesala. U jednom momentu djed je kako mi u Promini kažem «zabacio» u zrak baku, a ona je poletjela kao pero…
Pljesku nije bilo kraja… ali oni nisu stali… otplesali su još nekoliko krugova, i baka kojoj je sigurno preko sedamdeset godina još nekoliko puta je poletjela visoko iznad ramena svoga djeda….
Nakon njihova nastupa pljesku nije bilo kraja….
«Treća životna dob» zaslužila je sve pohvale na ovoj smotri.

E da… na kraju se svi pitaju hoće li biti fotografija s ovog događaja?

Ove godine uz skoro 400 fotografija, iz Metkovića se vraćamo i sa video snimkom od nekih sat vremena koju još moram prebaciti na DVD.
Poslao sam mail uredništvu Oklaj.net-a, sa zamolbom da postavim slike u njihovu galeriju… sad čekam odgovor… ako ne stigne onda ću ih postaviti na neko drugo mjesto kao i do sada…

U svakom slučaju, bit će uskoro objavljene…


Post je malo duži, ali vjerujte mi još je ostalo jako jako puno momenata koji zaslužuju svoje redove teksta….
Ali onda bi post bio jako.. jako dug.

Živili….


Nadopuna posta 15.05.2007. 10:10h.

Fotografije iz metkovića možete pogledati pod linkom na www.oklaj.net -u

Oznake: KUU Promina, općina promina

Nove nagrade prominskim vinima na Vinoviti 2007

Pronašao sam na web stranici Radio Drniša informaciju o novim uspjesima prominskih vinara i vinogradara.
Već sam u članku "Vinovita 2007" najavio da "Vinari nagrađeni na 2. susretu vinara Šibensko-kninske županije sudjeluju na Vinoviti 2007".
Kako u Šibeniku, tako i u Zagrebu Prominci nisu prošli nezapaženo sa svojim vinima.

Tako nam Ante Vukušić novinar Radio Drniša piše sljedeće:

"Već prvog dana, na samom otvaranju sajma vinar Marko Duvančić iz Razvođa proglašen je za najboljeg mladog vinara Hrvatske.
Nagradu mu je dodijeljena za cjelokupni dojam, površinu zasađenu vinovom lozom, za kvalitetu proizvoda , te za znanstveni i društveni rad u promicanju vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj.
Sa 50.000 sadnica debita, lasine, plavine i melota posađenih u Razvođu na 10 hektara zemljišta, Marko Duvančić ujedno je vlasnik najvećeg vinograda u privatnom vlasništvu u Šibensko-kninskoj županiji.
Na ”Vinoviti” na štandu Županijske gospodarske komore svoje vino predstavlja i vinar Ivica Džapo iz Oklaja, čiji nastup i analizu vina financira Hrvatska gospodarska komora Šibenik. Riječ je o nagradi koju je vinogradar Džapo osvojio za najbolje zatvoreno bijelo kvalitetno vino „Debit-Džapo“ na ovogodišnjem 2. Susretu vinara Šibensko-kninske županije".

Cijeli članak pogledajte pod linkom na Radio Drnišu.

Čestitam našim Promincima na osvojenim nagradama i želim im još puno ovakvih uspjeha na sljedećim predstavljanjima njihovih kvalitetnih vina.

Oznake: Marko Duvančić, Prominski vinogradari, Ivica Džapo

Bez vode do daljnjega!????-stanje na terenu

Maloprije (11.05.2007. 15.00) sam obišao mjesto na kojem je došlo do "puknuća" cjevovoda za Prominu.
Oštećene cijevi su još jučer popravljene (spojene), a djelatnici ako sam dobro čuo "Sarađena" njih 15 čeka beton kojim bi se trebalo "učvrstiti" mjesto spajanja cijevi.

Ovih dana je kružilo nekoliko informacija-dezinformacija o stanju na terenu, a koje bi nebi bilo loše "rasvjetliti".

1. Došlo je do "pucanja cjevovoda".... Pretpostavljam da je došlo do razdvajanja (klizanja niz kosinu brda) djelova cjevovoda jer cjevovod u samoj gradnji nije "usidren" za podlogu, nego su cijevi samo ukopane u zemlju duž cijelog uspona. Netko je rekao da su se cijevi razdvojile čak cijeli jedan metar... ali u tu informaciju nisam baš siguran.

2. Čekaju se bageri koji će iskopati mjesto na kojem je došlo do kvara na cijevovodu..... Koliko sam ja danas uspio vidjeti na teren nije izašao niti jedan bager. Djelatnici spomenute firme ručno su otkopali mjesto na kojem je nastao kvar.

3. Prema izjavi jednog vjećnika Općine Promina (dok je djelio vodu iz cisterni po Oklaju), kvar je riješen prije tri dana, a voda će doći do nedjelje jer se radi o specijalnom betonu kojem treba vremena za sušenje.... Kad sam danas posjetio mjesto kvara, zatekao sam 15 djelatnika kako čekaju beton da bi nastavili radove. Iščekivali su mikser sa betonom i pumpu koja bi beton sa kistanjske strane prebacivala na prominsku. Izgleda da smo do danas čekali da se cement proizvede i ohladi se tri dana....a danas da se upotrebi...

4. Betoniranje je nemoguće izvesti bez helikoptera.... Kako stvari stoje, ovih 15 ljudi izvršit će prebacivanje betona uz nekih 50-ak metara uzbrdice guranjem i povlačenjem karivole.

5. Tek sad dolazi na red sušenje betona od nekoliko dana ( ako uopće danas dođe beton)...


Kad će doći voda, zaključite sami....

E da zaboravio sam na kraju nešto najvažnije.

Znate li tko bi uopće trebao upravljati prominskim vodovodom.

Mislite Drniški "Rad"?

Varate se...

Evo jedne odluke Općine Promina:

Na temelju članka 4. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (“Narodne novine”, broj
26/03- pročišćeni tekst) i članka 68. Statuta Općine Promina, klasa: 012-01/06-01/l, Ur.Br: 2182/09- 06-01, od 27. siječnja 2006. godine, Općinsko vijeće Općine Promina, na 5. sjednici, od 27. siječnja 2006. godine,donosi ODLUKU o upravljanju vodoopskrbnim sustavom Općine Promina


1. Ovom odlukom daje se na upravljanje i gospodarenje izgrađeni vodoopskrbni sustav Općine
Promina, poduzeću Vodovod i odvodnja d.o.o.Šibenik.

2. Međusobna prava i obveze između Općine Promina kao vlasnika vodoopskrbnog sustava i društva
iz točke l. ove odluke preciznije će se regulirati ugovorom. Ovlašćuje se načelnik Općine Promina na
potpisivanje predmetnog ugovora.

3. Ova odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u “Službenom vjesniku Šibensko -
kninske županije”.

Klasa: 325-03/06-01/1
Ur.Br: 2182/09-06-01
Oklaj, 27.siječnja 2006.
OPĆINSKO VIJEĆE OPĆINE PROMINA
PREDSJEDNIK
Žarko Duvančić, v. r.


Malo mi je jedino čudno što svaki mjesec plaćamo vodu "Rad-u" a ne "Vodovodu" Šibenik?



Nastavak posta (11.05.07. 20:00) zadnja vijest:

Djelatnici Vodovoda iz Šibenika probno su puštali u rad prominski cjevovod kako bi vidjeli dali još postoji kakvo propuštanje cjevovoda nakon sanacije istog.
Nakon što su ustanovili da je sanacija izvedena uspješno, te da nema propuštanja na novonapravljenim spojevima na cjevovodu, probni rad je obustavljen,a sanirano mjesto prekriveno betonom.

Sad tek "kreće priča" sa sušenjem betona.

Koliko će to trajati, nije mi poznato...

Oznake: općina promina, Život u Promini

JAVNI NATJEČAJ OPĆINE PROMINA

Listajući Narodne novine naišao sam na:
"JAVNI NATJEČAJ -Općina Promina
Narodne novine br.: 46
7. 5. 2007". u koje možete pročitati sljedeće:




Klasa: 320-02/06-01/4
Urbroj: 2182/09-06-02 od 25. IV. 2007. (1177)

Na temelju članka 32. st. 1. i 52. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 66/01, 87/02, 40/05 i 90/05) i Odluke o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljo­privrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Promina, klasa: 320-02/06-01/4, urbroj: 2182/09-06-02 od 13. studenoga 2006. na koju je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva dalo suglasnost klasa: 320-02/07-01/1884, urbroj: 525-9-07-3/DL od 24. siječnja 2007. Općinsko vijeće Općine Promina objavljuje

JAVNI NATJEČAJ

za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH za područje Općine Promina.

1.
Predmet javnog natječaja je zakup poljoprivred­nog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Promina u katastarskim općinama Razvođe, Matase i Oklaj, koje je Programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH za područje Općine Promina predviđeno za zakup.

2.
Daje se u zakup poljoprivredno zemljište u vlasništvu RH označeno kao jedinstvena tehnološka cjelina – blok i kao samostalne čestice.
Popis blokova i samostalnih čestica u ovom natječaju nalazi se objavljen na oglasnoj ploči Općine Promina i objavljen je u Službenom vjesniku Šibensko-kninske županije, te čini sastavni dio ovog natječaja.

3.
Poljoprivredno zemljište iz točke 2 ovog natje­čaja daje se u zakup na rok od 25 godina za sadnju voćnjaka, vinograda i lavande, 50 godina za sadnju maslinika, a za ostale vrste korištenja do 10 godina.

4.
Pisana ponuda mora sadržavati:
– ime odnosno naziv ponuditelja, MBG odnos­no MB
– podatke o zemljištu za koje se natječe (katastarsku općinu, broj katastarske čestice te površinu samostalne čestice ili bloka)
– visinu ponuđene godišnje zakupnine
– broj žiroračuna, tekućeg računa ili štednog računa na koji se može izvršiti povrat jamčevine nakon natječaja
– gospodarski program.

Uvid u popis čestica koje su obuhvaćene ovim natječajem moguć je radnim danom od 8 do 14 sati, u Općini Promina.

5.
Ponudi se prilažu sljedeće isprave:
– preslik rješenja o upisu u upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (u daljnjem tekstu: OPG), odnosno preslik iskaznice OPG, ako je ponuditelj obiteljsko poljoprivred­no gospodarstvo
– dokaz o upisu u registar obveznika poreza na dohodak za OPG
– dokaz o poljoprivrednom obrtu
– dokaz da je podmirio sve dospjele obveze na temelju ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH, ako je ponuditelj zakupac takvog zemljišta
– dokaz o graničenju zemljišta – zk. izvadak i kopiju katastarskog plana za vlastito zemljište odnosno ugovor o zakupu i kopiju katastarskog plana za zakupljeno zemljište, ako je ponuditelj poljoprivrednik čije zemljište u vlasništvu ili zakupu graniči sa zemljištem koje je predmet ovog natječaja
– dokaz o statusu – potvrda nadležnog ureda za obranu ili MUP-a ako je ponuditelj razvoja­čeni hrvatski branitelj koji je u obrani suvereniteta RH proveo najmanje 3 mjeseca ili član obitelji poginulog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja a koji se bavi poljoprivrednom djelatnošću
– izvod iz sudskog registra ako je ponuditelj pravna osoba registrirana za obavljanje poljo­privredne djelatnosti
– gospodarski program korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države ako je ponuditelj OPG
– dokaz o stočnom fondu – potvrda Hrvatskog stočarskog centra
– dokaz o uplaćenoj jamčevini
– ovjerovljena izjava a će na području Općine Promina prebivati odnosno imati sjedište i obavljati poljoprivrednu djelatnost najmanje 10 godina.

6.
Ako je natječaj raspisan za blok, koji čini više pojedinačnih čestica, ponuditelj se mora natjecati za sve naznačene čestice zajedno za koje je istaknuta jedinstvena početna cijena i koje se daju u zakup kao jedinstvena tehnološka cjelina (BLOK).

7.
Prvenstveno pravo zakupa imaju fizičke i pravne osobe koje sudjeluju u natječaju pod uvjetom da su upisane u upisnik poljoprivrednih gospodarstava i da imaju prebivalište odnosno sjedište na području Općine Promina koja provodi natječaj, a koje daju ovjerovljenu izjavu da će na tom području prebivati odnosno imati sjedište i obavljati poljoprivrednu djelatnost najmanje 10 godina, sljedećim redoslijedom:
– obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u registar obveznika poreza na dohodak kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost i poljoprivredni obrt
– obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo
– pravna osoba registrirana za obavljanje poljoprivredne djelatnosti
– ostale fizičke i pravne osobe koje nisu upisane u upisnik poljoprivrednik gospodarstava, a namjeravaju se baviti poljoprivrednom proizvodnjom.
Ako je više osoba u istom redoslijedu prvenstvenog pravo zakupa, prednost se utvrđuje prema sljedećim kriterijima:
– dosadašnji zakupac koji uredno ispunjava ugovorne obveze
– vlasnik ili zakupac zemljišta koje graniči sa zemljištem koje se daje u zakup
– hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je proveo u obrani suvereniteta RH najmanje 3 mjeseca i članovi obitelji poginulog, umrlog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja, a koji se bave poljoprivrednom djelatnosti
– vlasnik izgrađenog proizvodnog objekta (farma za proizvodnju mesa, mlijeka i jaja, doradu sjemena i druge objekte namijenjene preradi, doradi i uskladištenju poljoprivrednih proizvoda)
– osoba koja se bavi ili namjerava baviti stočarstvom (govedarstvo, svinjogojstvo, ovčarstvo i kozarstvo), podizanjem višegodišnjih nasada, te povrtlarskom proizvodnjom.

8.
Fizička i pravna osoba iz točke 7. ima prven­stveno pravo zakupa prema utvrđenom redosli­jedu uz uvjet da prihvati najviši iznos zakup­nine koji je ponudio bilo koji od ponuđača koji ispunjava natječajne uvjete, te da ponudi priloži gospodarski program korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.
Gospodarski program sadrži: podatke o podno­sitelju zahtjeva, opis gospodarstva, namjenu korištenja i lokalitet zemljišta, tehnološko-teh­ničke karakteristike gospodarskog programa i potrebnu mehanizaciju za obradu zemljišta koje je predmet zakupa i kalkulaciju troškova i prihoda, te posebnu naznaku kad se radi o vrsti proizvodnje. Gospodarski program čini sastavni dio ugovora o zakupu i ako se on ne provodi ugovor se raskida. Ako najviša ponuđena cijena na natječaju za zakup od strane ponuđača koji ispunjava natječajne uvjete prelazi dvostruki iznos početne cijene, takva ponuda se smatra nevažećom.

9.
Svaki sudionik natječaja istovremeno s podno­šenjem ponude dužan je platiti jamčevinu u iznosu od 10% početne cijene zakupa zemljišta za koje se podnosi ponuda odnosno natječe. Jamčevina se uplaćuje na žiroračun Općine Promina broj: 2411006-1829800000, uz poziv na broj 12 – MBG. Natjecateljima koji ne uspiju u natječaju jamčevina će biti vraćena isplatom na njihov račun u roku od 8 dana od dana odabira. Ako natjecatelj čija je ponuda odabrana kao najpovoljnija odustane od ponude i sklapanja ugovora o zakupu, gubi pravo na povrat jamčevine, a pravo na sklapanje ugovora o zakupu stječe sljedeći najpovoljniji ponuditelj, nakon ishođenja suglasnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.

10.
Pisane ponude šalju se poštom preporučeno u zatvorenim omotnicama s naznakom »Ponuda za zakup poljoprivrednog zemljišta – ne otvaraj«, na adresu: Općina Promina, Put kroz Oklaj 129, 22303 Oklaj, u roku od 15 dana od dana objave natječaja. Ponuditelji mogu biti nazočni otvaranju ponuda koje će se održati 28. svibnja 2007. u 12 sati, u prostorijama Općine Promina.

11.
Nepravodobne i nepotpune ponude neće se razmatrati.

12.
Odluku o izboru najpovoljnijih ponuda donosi Općinsko vijeće uz suglasnost Ministarstva
poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Nakon donošenja odluke općinski načelnik sklopit će ugovor o zakupu s najpovoljnijim ponuditeljem.

Općina Promina

Oznake: Gluvače

www.oklaj.net

Promina je konačno dobila jedan malo ozbiljniji web portal.
Domena promina.com ili promina.net je zauzeta već godinama od strane raznih firmi u svjetu, tako da je autorima izgleda ostala slobodna jedino domena oklaj.net.

Web stranicu rade momci desetak godina mlađi od mene, što je dobra stvar da možemo vidjeti kakav pogled oni imaju na položaj Promine (ili samo Oklaja?) u današnjim društvenim zbivanjima, odnosno njihovo mjesto u cijeloj priči kako danas, tako i u budućnosti.

Web stranica je po meni jako dobro zamišljena, a na njenim autorima je sada da je drže u "svježem" stanju sa informacijama iz Promine.

U svakom slučaju, posjetite web stranicu www.oklaj.net i svojim komentarima podržite rad novog portala Promine.

Prominci u svijetu

Danas je pod postom "Prezimena u Promini i poznati Prominci" ostavljen jedan zanimljiv komentar.

"....Mi Prominci nismo ostavili samo traga u Hrvatskoj nego i sire.
Npr. Marin Cavka dvostruki prvak Svicarske u Tekwando-u u teskoj kategoriji.
Trebao je ici na Olimpijske igre u Peking ali nije zelio uzeti Svicarsko drzavljanstvo jer je preponosan na svoje korijene....(Prominac iz CH )

Posjetio sam web stranicu koju je Prominac iz CH preporučio i pronašao sljedeće:

"Najprije je do svoje trinaeste godine igrao nogomet, u FC SChaffhausen, a potom je, 1.98 cm visoki Marin Čavka, na nagovor brata počeo trenirati taekwondo. Nizali su se uspjesi, a kruna njegovog strelovitog uspona je osvajanje titule prvaka Švicarske u klasi iznad 86 kilograma 26. listopada u Lausanni. Moja najveća želja je braniti boje Hrvatske na olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine - poručuje borac koji je navršio tek šesnaest godina i dodaje - već sam kontaktirao trenera Marasa, ali vidjeti ćemo kako će se stvari odvijati. Do tada moram puno trenirati".

Cijeli članak pogledajte na web stranici www.hrvati.ch pod linkom.

Nešem Promincu Čavki želim još puno zlatnih medalja, ali i ostvarenje želje da brani "boje" Hrvatske na Olimpijskim igrama.

Oznake: Raseljavanje Promine

Bez vode do daljnjega!????

Prema prvim informacijama voda je u prominska kućanstva trebala stići gotovo odmah.
Nakon što je «nestala» u nedjelju u popodnevnim satima, informacije o njenom dolasku se širi sve brže i brže, ali dani njenog dolaska su sve dalje i dalje, a otvaranje i zatvaranje špina sa pogledom isčekivanja sve češće.

Prema nekim neslužbenim informacijama trebat će nekoliko dana da se kvar otkloni!

Zašto?

Izvor sa kojeg se Promina napaja vodom nalazi se na cca 78 metara nadmorske visine u kanjonu rijeke Krke.
Odmah na samom početku trasa cjevovoda se uspinje na cca 240 metara nadmorske visine.
Prema «neslužbenim» informacijama na samom usponu cjevovoda uz kanjon Krke došlo je do puknuća tlačnih cijevi vodovoda.
Kad se kopao kanal za tlačni cjevovod za te radove se izvođač radova služio sa dva rovokopača istovremeno.
Jedan je kopao kanal, dok ga je drugi «držao» čeličnim užima da se pri kopanju ne bi poklizao niz kanjon u Krku.

Ako je kvar na tom djelu trase na isti način bi se trebao i odklonuti, što nije nimalo jednostavno jer je trasa cjevovoda već dobro zarasla u visoko raslinje koje uz Krku jako brzo raste, te se treba probiti put do mjesta kvara….


Ovih sam dana u gužvi, inače bi otišao na mjesto «nesreće» i bacio koju fotografiju, i svima bi odmah bilo jasno o čemu se radi.

Sve ove godine imao sam hidrofor za ovakve situacije koje su u Promini «normalna» stvar.
Nažalost, prije nekoliko dana pri jednom nestanku vode, posljednji put se upalio- odnosno zapalio-i otišao u vječna lovišta.

Ponadao sam se da mi više nikad neće trebati… da su ta vrimana iza nas…

Nema druge, sutra idem po novoga jer ovako se bez vode živit ne može!

Živili i što prije vodu dobili!

Oznake: općina promina, Život u Promini

«Na Neretvu misečina pala»

Već dugo nisam pisao o KUU Pormina, a oni i dalje marljivo rade i pripremaju se za nastupe.
Jučer je Prominu posjetio Vid Bagur, jedan od organizatora smotre folklora «Na Neretvu misečina pala» koja se održava već 23. put u Metkoviću.

Vida je zanimalo kakvu je koreografiju KUU Promina ove godine pripremila za nastup u Metkoviću.

Ovaj posjet gospodin Bagur je iskoristio za snimanje video materijala koji će koristiti u svom daljnjem radu na različitim simpozijima sa temom folklora u ovim našim krajevima.

Zanimljivo će biti posjetiti Metković i ove godine te pogledati barem dio od 81. folklorne skupine koja će predstaviti bogatstvo folklornih običaja svog rodnog kraja.

Smotra se održava već od ovog vikenda (04.-06.05.2007.), a Prominci će Metković posjetiti u Subotu 12.05.2007. te nastupiti u večernjem dijelu programa.

Nakon toga fešta će potrajati vjerojatno do zore kao i prošle

Oznake: KUU Promina

Kako nastaju prezimena?

Većina nas (možda krivo mislim) gleda na prezime kao nešto što je nepromjenjivo gledajući stotinama godina u našu prošlost.
Promatramo prezimena u svijetu na način kao da ih ljudi nasljeđuju na isti način kao i mi u Hrvatskoj.

Ipak to nije tako.

Jeste li znali da je npr. Turska dobila prezimena tek za vladavine Mustafe Kemalpaše Ataturka (1881-1938) tek 1933. godine?

Jeste li znali da po nekim pretpostavkama do 12. stoljeća prezimena u Hrvatskoj nije ni bilo?

Jači val stalnih i nasljednih prezimena zbio se u katoličkom svijetu tek poslije Tridenstskog koncila (1545-1563).

Tada je crkva zaključila da se zbog čestih krivoženstava, incesta i sl. obvezatno uvedu i vode matice rođenih, vjenčanih i umrlih i da se svakom djetetu na rođenju uz osobno ime upisuje i prezime.

Završna etapa razvitka hrvatskih prezimena okončana je Jozefinskim patentom 1780. godine.
Od tada je službena dvočlana imenska formula od osobnog prezimena ozakonjena i obvezatna.

Prezimena se ipak nisu lako udomaćivala u seoskim sredinama.
Ona se u njima nisu gotovo ni upotrebljavala, jer je ondje i dalje živjela domaća neslužbena imenska formula, u kojoj nadimak, obiteljski ili individulani, obavlja funkciju prezimena.

Ako Vas zanima više o postanku… nastanku prezimena, i svega ovog što sam ja naveo najbolje je da pročitate knjigu «Hrvatska prezimena» dr Petra Šimunovića.

Ipak na kraju mislim da svako prezime ima svoju priču koju malo koja knjiga može objasniti, te je u jednoj knjizi teško ući u «korijen» nastanka svakog prezimena u Hrvatskoj.

Iz navedene knjige nećete saznati ono najbitnije… (barem po meni):

Tko su bili naši pra-pradjedovi ?
Odakle su došli u Prominu?
Koliko već dugo neko prezime «živi» na ovim naši prostorima?

I još puno… puno toga….ostaje da istražite sami…

Dobar komentar na temu nastanka prezimena napisao je Matej, i taj nam komentar dobro objašnjava kako i na koji način sve može nastati prezime.

Evo komentara u cijelosti jer je šteta ne pročitati ga kao dio posta:


· Onomastika ili onomatologija je grana etimologije, a proučava porijeklo imena i prezimena (patronimika) te geografskih imena (toponomastika, imena mjesta). Dakle, zadatak je etimologije tražiti etimon, postanak i prvobitno značenje riječi. Onaj prvobitni, prajezični oblik riječi (korjen) iz koga su se razvile srodne riječi te koje su puteve prošle dok su došle do svog sadašnjeg oblika. Znači etimolog mora biti dobar poznavatelj povijesti, arheologije i etnologije da bi mogao objasniti prilike u doba stvaranja riječi, a ne samo jezika ( područje lingvistke). Iako o prezimenima ne razmišljamo tako i oni su „narodnosni i jezični spomenici“ o kojima ne znamo mnogo.
Kako je jezična djelatnost sasvim kompleksna društvena pojava, proučavanje izlazi iz okvira samo jedne nauke i vezano je za svaku nauku koja proučava čovjeka i ljudsko društvo. Tako govorimo o lingvističkim disciplinama poput psiholingvistike, sociolingvistike, etnolingvistike, a ako govorimo o istraživanju motiva nastanka prezimena u području smo socioonomastike.

Četiri su temeljne skupine naših prezimena:
· Prezimena krvnog srodstva ili čiji si?
· Nadimačka prezimena ili kakav si?
· Etnonimi i etnici ili otkud si?
· Prezimena motivirana zanimanjem ili što si?

Promona : prominere ?
Promona se u povijesnoj literaturi najčešće spominje kao delmatski grad. Po njemu je ime dobila planina Promina i područje između Krke i Cetine, a Krka (Titius) je bila prirodna granica prema plemenu Liburna. Da se grad nalazio za planinom bilo bi nam prihvatljivo tumačenje naziva toponima prema latinskim riječima pro – za i mons – brdo . Još se ne zna pouzdano gdje se nalazio, nema čvrstih dokaza da je lokacija u blizini sela Tepljuha, a ne znamo ni do kada je grad postojao. Zanimljivo je da su njemački kartografi, prije dvadesetak godina, ucrtavali grad u području mjesta Oklaja (zapadna strana planine). Čini mi se točnije toponimijsko objašnjenje Alberta Fortisa (1741.-1803.) talijanskog biologa i putopisca, koji ime planine Promine izvodi od glagola prominere – pomaljati se, stršiti.

U ovom su kraju, tijekom stoljeća srednjeg vijeka, hrvatski velmože i knezovi podizali znamenite utvrde-gradove (Nečven, Bogočin, Kamičak), kasnije u posjedu drugih hrvatskih velikaških obitelji: Nelipića iz roda Svačića, Martinušića, Bogetića, Utišinovića i Mišljenovića. Posljednji hrvatski kralj po svemu je iz prominskog kraja jer Svačići su obitavali istočno od Krke u djedovskim gradovima Nečvenu i Kamičku. Ovo prezime P. Šimunović objašnjava kao prezime nastalo rodbinskim vezama, a svak – „sestrin muž sestrama“ je oblik koji u prominskom kraju gotovo i nema sinonima. Prezime Ujaković iz Puljana možemo jednako objasniti.
Prezime obitelji Bogetić ostalo je u toponimu sela Bogatić, ali ne i kao prezime. Sačuvano je jedino prezime Martinović kojemu je kao i Martinušićima u osnovi ime Martin, a po svemu sudeći se odnosi na sv. Martina, jer se nalazi u osnovi toponima prominskog sela Mratova u kojemu se nalazi stara crkvica Sv. Martina. K tomu bih nadodao da se upravo ovdje nalazi najbolja zemlja za podizanje vinograda.
Prominski kraj je odavno naseljen, a sigurno je da i u najtežim vremenima život ovdje nije prestajao. Raseljavanja je bilo, osobito u vrijeme Kandijskog rata kada je većina izbjegla, pa se jedan dio naselio u Šibenik i druga mjesta po primorju. Dio se vratio u Prominu i prije oslobođenja od Turaka, a oni su Prominu napustili 1688. godine. Upravu nad ovim krajevima preuzeli su Mlečani. Jedna od njihovih prvih zadaća bila je rušenje turskih kula i drugih utvrda koje su služile Turcima. Prezime Dizdar iz Oklaja nam otkriva „čuvara kule“, a stariji mještani i sad središte Oklaja nazivaju Kula.

1.1. Prezimena krvnog srodstva ili čiji si?
Mletačka uprava je potkraj 17. st. i početkom 18. st. popisivala stanovništvo u razne svrhe. Neki od tih popisa pohranjenih u mletačkim arhivima govore nam o prezimenima i plemenima koji i danas obitavaju u Promini. U Promini su se plemena uglavnom vezivala za prezime, ali ne uvijek. Neka ista prezimena nisu među sobom imala ni daljnih rodbinskih veza. Mnoga od tih prezimena i danas su prisutna u Prominskim selima uz ponešto izmijenjen oblik (Žepina – Džepina, Bandalović – Bandalo, Pargeša – Prgeša, Dumniak – Duvnjak, Svetinović, Žuljević – Svetina, Žulj...).

U ovim popisima nalazimo priličan broj prezimena nastala po osobnom imenu oca ili patronima : Jurenović i Raničić u Oklaju, Antolović, Jurinović, Miroslavić, Pešić u Čitluku (iz popisa s početka 19. st. i prezime Adamović), zatim prezime Ivandina u zaseoku Podi, Panić i Perić u Lukaru, Perinić, Perišić i Perica u Nečvenu te Grgurović u Matasima.

Danas je prisutno tek nekoliko od nabrojenih, a tako je i s prezimenima po osobnom imenu majke ili metronimima : Janičić i Ikica u Oklaju, Stanić (Matej 02.05.2007. 09:20)
· Stanić u Razvođu, Anić u Čitluku, Katić u Lukaru i Nečvenu. Iako su ova prezimana u Hrvatskoj česta (osobito Anić) oni u Promini ne obitavaju više, osim Stanića u Razvođu i Ikica u Oklaju. Ono je vrlo vjerojatno nastalo od ženskog imena Stana, iako „u današnjim našim prezimenima nije uvijek lako prepoznati je li u osnovi prezimena muško ili žensko osobno ime.“ Prezime Sarić je staro prezime iz Lukara. Moguće da je i ono nastalo od ženskog imena Sara (Sarah) što na hebrejskom znači „gospodarica“, „kneginja“. Poznati je lik u Šimunovićevoj Dugi, ali moguće je da se odnosi na pridjev šaren ?

1.1. Nadimačka prezimena ili kakav si?
Prezimena nastala od nadimaka su u svim europskim narodima „vrlo stara i obilato potvrđena već u srednjem vijeku. Prva posvjedočena prezimena u Hrvata zapravo su nadimci.“ Među starosjedilačkim prominskim plemenima nalazimo:
· Bilandžija , Bikić, Bilić, Bilušić, Zelić, Karaga (= crni)
· Maletić, Ćorić, Cota, Klepo te Gluić, Fališijić i Kuronja (na mletačkom popisu)
· Vukelja, Vulić, Vucić, Vuić, Čavka, Čavčić, Konjević, Čulina (= ovca malih i podrezanih ušiju) te Medić (na mletačkom popisu), a u Drnišu Buha
· Mudrinić, Budanko, Čilaš, Prgeša
· Ujaković
· Džepina, Škarica, Čavlina , u Drnišu Bukarica
· Žulj, ali na mletačkom popisu: Đak,Godina, Godinović, Žuljević
Još je prezimena koja pripadaju ovoj skupini, ali ja ih ne prepoznajem. Ono koje ovdje sigurno pripada je moje prezime Cota. Netko je od mojih predaka bio „cotav“, šepav. U Pakovu selu i Drnišu žive Copići. Cota je, između ostalih, bio jedan slavani američki general u II. svjetskom ratu i za njega znamo da je iz naših krajeva, ali skandinavac koji je 1971. godine utemeljio Greenpeace je Cote, a nema veze s nama. Zanimljivo je da se zove Paul Cote, a moj otac Paul Cota !?
Zapravo u mnogim zemljama je ova tjelesna mana osnova za prezime (tal. Zotta).

1.2. Etnonimi i etnici ili otkud si?
Izbjeglištvo, raseljavanja, doseljavanja, nije novija povijest Promine. Ovo je rubno područje Turskoga Carstva i za očekivati je više takvih prezimena, ali iz mletačkih popisa mogu izdvojiti Dumniak, a kasnije Duvnjak. U Siveriću nalazimo prezime Ramljak, u Drnišu Kranjac, Madžar.

1.3. Prezimena motivirana zanimanjem ili što si?
U svakom selu ima neki kovač i mlinar pa tako i u prominskim selima. Kovačevići su pravoslavne vjeroispovjesti, stoga dioseljeničko stanovništvo. Moguće da su ovo prezime dobili tek po dolasku u naše krajeve, a generacijama su se bavili ovim poslom. Kovačevića je 15 000 u Hrvatskoj i drugo je po učestalosti. Kao što se u pezimenu Žulj, Džepina, Škarica, Čavlina (oblici uvećanica su karakteristični za ovaj kraj), zadržao oblik opće imenice kod prijelaza u „imensko polje gdje ima funkciju imenovanja“ tako se dogodilo i u prezimenu Mlinar.

2. Riječ-dvije o imenima
Pezimena su stalna kategorija za razliku od imena koja su promjenjiva , čak podložna modnim trendovima. Nadam se da je prošla moda imena Dino i Rino (zaboga, dijete će to ime nositi i u odrasloj svojoj varijanti). Početkom devedesetih u Hrvatskoj su se rađali sami kneževi i kraljevi, a i moji roditelji su, u nedostatku inspiracije, posegnuli među same svece (evanđeliste, proroke i anđele)... Tako smo dobili Marka, Ivana i Antu na svakom koraku, a sva je sreća što neki od njih uvijek može biti Škice, Mice, Crni ili Sika.

Osobita je priča roditeljska „želja za originalnošću, moda ili povođenje za stranim imenom kakve roditeljima drage ili sklone osobe.“ Čine to u namjeri da napakoste učenicima kad uče sklonidbu imenica (npr. Keti). (Matej 02.05.2007. 09:28)



Post je dug, ali nepoznavanjem korijena svog prezimena, slabo poznajemo svoju prošlost i povijest svojih djedova.

Onda nam se dogodi da pročitavši svoje prezime sa završetkom «ich» (na nekom spomeniku i sl) , umjesto «ić» umislimo da su naši preci bili veliki plemenitaši, te da smo mi nasljednici te ponosne «plave» krvi.

Oznake: Prominsko prezime

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 7.dio

U Razvođu su 1735. popisana 22 roda s 48 obitelji te ukupno 322 stanovnika.










To su bili:

Bibić- 1 dim-1 član;
Boljanić- 1 obitelj –8 članova;
Cvitić- 1 obitelj –16 članova;
Čučić- 1 obitelj- 5 članova;
Dodić- 2 obitelji- 34 člana;
Duić (Dujić)- 5 obitelji- 25 članova;
Jakovljević- 2 dima- 2 člana;
Klepić- 3 obitelji – 24 člana;
Kulić- 2 obitelji- 18 članova;
Lacić-2 dima-2 člana;
Maleš- jedan uz dodatak Dodić- 3 obitelji- 16 članova;
Mirković- 5 obitelji – 34 člana;
Pantelić- 1 obitelj-6 članova;
Pokrajac- 6 obitelji- 44 člana;
Rajčević- 1 dim ( 1 rod u Velušiću);
Sekulić- 2 obitelji- 7 članova;
Stanić zvani Josić- 4 obitelji- 47 članova;
Skomalj- (kasnije Škovrlj)- 1 obitelj- 10 članova;
Suman- 1 dim- 1 član;
Vuković- 1 obitelj- 8 članova;
Vojčić- 1 obitelj- 5 članova;
Vaslaga- 1 obitelj- 8 članova;


Prema sudskim spisima u Razvođu se navode još obitelji Beršić i Tošić (1808-13.), te Tralić, Duvančić (s istoimenim zaseokom na imanjima Mirkovića i Stanića) i Manojlo (1828).


U Suknovcima je 1709. popisano 11 rodova s 18 obitelji te ukupno 178 stanovnika.

To su bili:

Bandalo- 3 obitelji- 32 člana;
Bilandžija- 2 obitelji- 15 članova;
Deves- 1 obitelj- 10 članova;
Duić- 3 obitelji- 27 članova;
Gečić- 1 obitelji- 13 članova;
Knežević- 1 obitelj- 4 člana;
Kovač (ević)- 1 obitelj- 10 članova;
Milković- 1 obitelj- 8 članova;
Vulić- 1 obitelj- 17 članova;
Čavčić- 2 obitelji- 20 članova;
Tolić (ranije zvan Antulov)- 2 obitelji 22 člana;


Tada su još tu živjeli Žepina (Džepina), Knežević i Jurinović, koji su preselili u Oklaj, i jedan Knežević koji je preselio u Nečven.
Takvo stanje je nepromijenjeno i u popisu iz 1735. godine.
No u sudskim spisima nastalim 1809-28, u Suknovcima nalazimo i slijedeće obitelji: Adžić, Agić, Barić, Dizdar ( od kojih je Luka Dizdar 1809. imao nadimak Pandža, i od tada se njegovi potomci tako prezivaju), zatim Konjević, Rančić, Pliskov, Sredoja, Zrilić i Žulj.



Ovi podaci ukazuju na svu složenost i zanimljivost istraživanja podrijetla prominskih obitelji. No oni ispravljaju neka dosadašnja pogrešna tumačenja i zaključke o njima.
Tek će nova istraživanja u arhivima Carigrada, Beča, Venecije, Rima i Budimpešte, od kojih su neka u tijeku, dati poneki novi podatak o našoj Promini i njezinim žiteljima u proteklih tisuću godina i odgovor na neka još otvorena pitanja.

Hvala!

dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».


Eto dragi moji Prominci i posjetitelji promina.blog.hr –a , konačno sam završio sa prepisivanjem govora dr Zdravka Dizdara.
Nadam se da je ova tema bila zanimljiva za praćenje, te da ću jednog dana doći do još novih stranica posvećenih povijesti Promine, pisanih «perom» našeg Prominca povjesničara dr Zdravka Dizdara.

Oznake: dr Zdravko Dizdar, Prominsko, Povijest Promine, Razvođe, Suknovci