Kako nastaju prezimena?
Većina nas (možda krivo mislim) gleda na prezime kao nešto što je nepromjenjivo gledajući stotinama godina u našu prošlost.
Promatramo prezimena u svijetu na način kao da ih ljudi nasljeđuju na isti način kao i mi u Hrvatskoj.
Ipak to nije tako.
Jeste li znali da je npr. Turska dobila prezimena tek za vladavine Mustafe Kemalpaše Ataturka (1881-1938) tek 1933. godine?
Jeste li znali da po nekim pretpostavkama do 12. stoljeća prezimena u Hrvatskoj nije ni bilo?
Jači val stalnih i nasljednih prezimena zbio se u katoličkom svijetu tek poslije Tridenstskog koncila (1545-1563).
Tada je crkva zaključila da se zbog čestih krivoženstava, incesta i sl. obvezatno uvedu i vode matice rođenih, vjenčanih i umrlih i da se svakom djetetu na rođenju uz osobno ime upisuje i prezime.
Završna etapa razvitka hrvatskih prezimena okončana je Jozefinskim patentom 1780. godine.
Od tada je službena dvočlana imenska formula od osobnog prezimena ozakonjena i obvezatna.
Prezimena se ipak nisu lako udomaćivala u seoskim sredinama.
Ona se u njima nisu gotovo ni upotrebljavala, jer je ondje i dalje živjela domaća neslužbena imenska formula, u kojoj nadimak, obiteljski ili individulani, obavlja funkciju prezimena.
Ako Vas zanima više o postanku… nastanku prezimena, i svega ovog što sam ja naveo najbolje je da pročitate knjigu «Hrvatska prezimena» dr Petra Šimunovića.
Ipak na kraju mislim da svako prezime ima svoju priču koju malo koja knjiga može objasniti, te je u jednoj knjizi teško ući u «korijen» nastanka svakog prezimena u Hrvatskoj.
Iz navedene knjige nećete saznati ono najbitnije… (barem po meni):
Tko su bili naši pra-pradjedovi ?
Odakle su došli u Prominu?
Koliko već dugo neko prezime «živi» na ovim naši prostorima?
I još puno… puno toga….ostaje da istražite sami…
Dobar komentar na temu nastanka prezimena napisao je Matej, i taj nam komentar dobro objašnjava kako i na koji način sve može nastati prezime.
Evo komentara u cijelosti jer je šteta ne pročitati ga kao dio posta:
· Onomastika ili onomatologija je grana etimologije, a proučava porijeklo imena i prezimena (patronimika) te geografskih imena (toponomastika, imena mjesta). Dakle, zadatak je etimologije tražiti etimon, postanak i prvobitno značenje riječi. Onaj prvobitni, prajezični oblik riječi (korjen) iz koga su se razvile srodne riječi te koje su puteve prošle dok su došle do svog sadašnjeg oblika. Znači etimolog mora biti dobar poznavatelj povijesti, arheologije i etnologije da bi mogao objasniti prilike u doba stvaranja riječi, a ne samo jezika ( područje lingvistke). Iako o prezimenima ne razmišljamo tako i oni su „narodnosni i jezični spomenici“ o kojima ne znamo mnogo.
Kako je jezična djelatnost sasvim kompleksna društvena pojava, proučavanje izlazi iz okvira samo jedne nauke i vezano je za svaku nauku koja proučava čovjeka i ljudsko društvo. Tako govorimo o lingvističkim disciplinama poput psiholingvistike, sociolingvistike, etnolingvistike, a ako govorimo o istraživanju motiva nastanka prezimena u području smo socioonomastike.
Četiri su temeljne skupine naših prezimena:
· Prezimena krvnog srodstva ili čiji si?
· Nadimačka prezimena ili kakav si?
· Etnonimi i etnici ili otkud si?
· Prezimena motivirana zanimanjem ili što si?
Promona : prominere ?
Promona se u povijesnoj literaturi najčešće spominje kao delmatski grad. Po njemu je ime dobila planina Promina i područje između Krke i Cetine, a Krka (Titius) je bila prirodna granica prema plemenu Liburna. Da se grad nalazio za planinom bilo bi nam prihvatljivo tumačenje naziva toponima prema latinskim riječima pro – za i mons – brdo . Još se ne zna pouzdano gdje se nalazio, nema čvrstih dokaza da je lokacija u blizini sela Tepljuha, a ne znamo ni do kada je grad postojao. Zanimljivo je da su njemački kartografi, prije dvadesetak godina, ucrtavali grad u području mjesta Oklaja (zapadna strana planine). Čini mi se točnije toponimijsko objašnjenje Alberta Fortisa (1741.-1803.) talijanskog biologa i putopisca, koji ime planine Promine izvodi od glagola prominere – pomaljati se, stršiti.
U ovom su kraju, tijekom stoljeća srednjeg vijeka, hrvatski velmože i knezovi podizali znamenite utvrde-gradove (Nečven, Bogočin, Kamičak), kasnije u posjedu drugih hrvatskih velikaških obitelji: Nelipića iz roda Svačića, Martinušića, Bogetića, Utišinovića i Mišljenovića. Posljednji hrvatski kralj po svemu je iz prominskog kraja jer Svačići su obitavali istočno od Krke u djedovskim gradovima Nečvenu i Kamičku. Ovo prezime P. Šimunović objašnjava kao prezime nastalo rodbinskim vezama, a svak – „sestrin muž sestrama“ je oblik koji u prominskom kraju gotovo i nema sinonima. Prezime Ujaković iz Puljana možemo jednako objasniti.
Prezime obitelji Bogetić ostalo je u toponimu sela Bogatić, ali ne i kao prezime. Sačuvano je jedino prezime Martinović kojemu je kao i Martinušićima u osnovi ime Martin, a po svemu sudeći se odnosi na sv. Martina, jer se nalazi u osnovi toponima prominskog sela Mratova u kojemu se nalazi stara crkvica Sv. Martina. K tomu bih nadodao da se upravo ovdje nalazi najbolja zemlja za podizanje vinograda.
Prominski kraj je odavno naseljen, a sigurno je da i u najtežim vremenima život ovdje nije prestajao. Raseljavanja je bilo, osobito u vrijeme Kandijskog rata kada je većina izbjegla, pa se jedan dio naselio u Šibenik i druga mjesta po primorju. Dio se vratio u Prominu i prije oslobođenja od Turaka, a oni su Prominu napustili 1688. godine. Upravu nad ovim krajevima preuzeli su Mlečani. Jedna od njihovih prvih zadaća bila je rušenje turskih kula i drugih utvrda koje su služile Turcima. Prezime Dizdar iz Oklaja nam otkriva „čuvara kule“, a stariji mještani i sad središte Oklaja nazivaju Kula.
1.1. Prezimena krvnog srodstva ili čiji si?
Mletačka uprava je potkraj 17. st. i početkom 18. st. popisivala stanovništvo u razne svrhe. Neki od tih popisa pohranjenih u mletačkim arhivima govore nam o prezimenima i plemenima koji i danas obitavaju u Promini. U Promini su se plemena uglavnom vezivala za prezime, ali ne uvijek. Neka ista prezimena nisu među sobom imala ni daljnih rodbinskih veza. Mnoga od tih prezimena i danas su prisutna u Prominskim selima uz ponešto izmijenjen oblik (Žepina – Džepina, Bandalović – Bandalo, Pargeša – Prgeša, Dumniak – Duvnjak, Svetinović, Žuljević – Svetina, Žulj...).
U ovim popisima nalazimo priličan broj prezimena nastala po osobnom imenu oca ili patronima : Jurenović i Raničić u Oklaju, Antolović, Jurinović, Miroslavić, Pešić u Čitluku (iz popisa s početka 19. st. i prezime Adamović), zatim prezime Ivandina u zaseoku Podi, Panić i Perić u Lukaru, Perinić, Perišić i Perica u Nečvenu te Grgurović u Matasima.
Danas je prisutno tek nekoliko od nabrojenih, a tako je i s prezimenima po osobnom imenu majke ili metronimima : Janičić i Ikica u Oklaju, Stanić (Matej 02.05.2007. 09:20)
· Stanić u Razvođu, Anić u Čitluku, Katić u Lukaru i Nečvenu. Iako su ova prezimana u Hrvatskoj česta (osobito Anić) oni u Promini ne obitavaju više, osim Stanića u Razvođu i Ikica u Oklaju. Ono je vrlo vjerojatno nastalo od ženskog imena Stana, iako „u današnjim našim prezimenima nije uvijek lako prepoznati je li u osnovi prezimena muško ili žensko osobno ime.“ Prezime Sarić je staro prezime iz Lukara. Moguće da je i ono nastalo od ženskog imena Sara (Sarah) što na hebrejskom znači „gospodarica“, „kneginja“. Poznati je lik u Šimunovićevoj Dugi, ali moguće je da se odnosi na pridjev šaren ?
1.1. Nadimačka prezimena ili kakav si?
Prezimena nastala od nadimaka su u svim europskim narodima „vrlo stara i obilato potvrđena već u srednjem vijeku. Prva posvjedočena prezimena u Hrvata zapravo su nadimci.“ Među starosjedilačkim prominskim plemenima nalazimo:
· Bilandžija , Bikić, Bilić, Bilušić, Zelić, Karaga (= crni)
· Maletić, Ćorić, Cota, Klepo te Gluić, Fališijić i Kuronja (na mletačkom popisu)
· Vukelja, Vulić, Vucić, Vuić, Čavka, Čavčić, Konjević, Čulina (= ovca malih i podrezanih ušiju) te Medić (na mletačkom popisu), a u Drnišu Buha
· Mudrinić, Budanko, Čilaš, Prgeša
· Ujaković
· Džepina, Škarica, Čavlina , u Drnišu Bukarica
· Žulj, ali na mletačkom popisu: Đak,Godina, Godinović, Žuljević
Još je prezimena koja pripadaju ovoj skupini, ali ja ih ne prepoznajem. Ono koje ovdje sigurno pripada je moje prezime Cota. Netko je od mojih predaka bio „cotav“, šepav. U Pakovu selu i Drnišu žive Copići. Cota je, između ostalih, bio jedan slavani američki general u II. svjetskom ratu i za njega znamo da je iz naših krajeva, ali skandinavac koji je 1971. godine utemeljio Greenpeace je Cote, a nema veze s nama. Zanimljivo je da se zove Paul Cote, a moj otac Paul Cota !?
Zapravo u mnogim zemljama je ova tjelesna mana osnova za prezime (tal. Zotta).
1.2. Etnonimi i etnici ili otkud si?
Izbjeglištvo, raseljavanja, doseljavanja, nije novija povijest Promine. Ovo je rubno područje Turskoga Carstva i za očekivati je više takvih prezimena, ali iz mletačkih popisa mogu izdvojiti Dumniak, a kasnije Duvnjak. U Siveriću nalazimo prezime Ramljak, u Drnišu Kranjac, Madžar.
1.3. Prezimena motivirana zanimanjem ili što si?
U svakom selu ima neki kovač i mlinar pa tako i u prominskim selima. Kovačevići su pravoslavne vjeroispovjesti, stoga dioseljeničko stanovništvo. Moguće da su ovo prezime dobili tek po dolasku u naše krajeve, a generacijama su se bavili ovim poslom. Kovačevića je 15 000 u Hrvatskoj i drugo je po učestalosti. Kao što se u pezimenu Žulj, Džepina, Škarica, Čavlina (oblici uvećanica su karakteristični za ovaj kraj), zadržao oblik opće imenice kod prijelaza u „imensko polje gdje ima funkciju imenovanja“ tako se dogodilo i u prezimenu Mlinar.
2. Riječ-dvije o imenima
Pezimena su stalna kategorija za razliku od imena koja su promjenjiva , čak podložna modnim trendovima. Nadam se da je prošla moda imena Dino i Rino (zaboga, dijete će to ime nositi i u odrasloj svojoj varijanti). Početkom devedesetih u Hrvatskoj su se rađali sami kneževi i kraljevi, a i moji roditelji su, u nedostatku inspiracije, posegnuli među same svece (evanđeliste, proroke i anđele)... Tako smo dobili Marka, Ivana i Antu na svakom koraku, a sva je sreća što neki od njih uvijek može biti Škice, Mice, Crni ili Sika.
Osobita je priča roditeljska „želja za originalnošću, moda ili povođenje za stranim imenom kakve roditeljima drage ili sklone osobe.“ Čine to u namjeri da napakoste učenicima kad uče sklonidbu imenica (npr. Keti). (Matej 02.05.2007. 09:28)
Post je dug, ali nepoznavanjem korijena svog prezimena, slabo poznajemo svoju prošlost i povijest svojih djedova.
Onda nam se dogodi da pročitavši svoje prezime sa završetkom «ich» (na nekom spomeniku i sl) , umjesto «ić» umislimo da su naši preci bili veliki plemenitaši, te da smo mi nasljednici te ponosne «plave» krvi.
Oznake: Prominsko prezime
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
