Potok42

nedjelja, 07.12.2025.

kazalište vlastite kože

u kazalištu, na pozornici stojimo goli,
igramo komad bez generalne probe,
improviziramo, zaboravljamo tekst
po nedovršenom scenariju i uputama.

gledalište je puno najviše prolaznika
koji karte naplaćuju nama, plješću ili
sliježu ramenima dok mi glumimo sebe.

zavjesa će se spustiti prije nego što
stignemo sve reći i zato vrijedi igrati
široko, burno i bez suzdržavanja.

nastojimo ostaviti dojam pred sobom
i tuđim pogledima, dok donosimo dramu
svog života. danas glumimo sebe. i sutra.

mi smo i gledatelji predstava oko nas
koje igraju glumci što imaju svoj nastupe;
oni samo glume u predstavi, a mi ju stvaramo.

srijeda, 03.12.2025.

u petlji potvrđivanja

s nepoznatim ljudima dijeliš prostor u kojem se
nadmeno hvale, nadmeću u beznačajnostima i
prikrivaju vlastitu nesigurnost pod gustim velom
navodnog znanja i iskustva, ljudima opsesivnim i
udaljenim od stvarnosti i bliskim željenim slikama.

tu ne postoje da bi doprinosili, već da bi dokazali
da su jedinstveniji, pametniji, popularniji od drugih.
privatnost se ne uspijeva sakriti, jer sve što se stvori
postaje dio digitalnog pejzaža, dostupno za kopiranje,
kritiku, zloupotrebu, uspoređivanje ili ignoriranje.

postaju prisilni ponavljači, provjeravaju posjećenost,
komentiraju sebi slične, prate egomagnetske rivale.
svoje vrijeme i pažnju rasipaju u beskonačnoj petlji
potvrđivanja i vidljivosti, frustrirani i proračunati.
i dobiju iluziju važnosti i odjek svoje blijede sjenke.