u kazalištu, na pozornici stojimo goli,
igramo komad bez generalne probe,
improviziramo, zaboravljamo tekst
po nedovršenom scenariju i uputama.
gledalište je puno najviše prolaznika
koji karte naplaćuju nama, plješću ili
sliježu ramenima dok mi glumimo sebe.
zavjesa će se spustiti prije nego što
stignemo sve reći i zato vrijedi igrati
široko, burno i bez suzdržavanja.
nastojimo ostaviti dojam pred sobom
i tuđim pogledima, dok donosimo dramu
svog života. danas glumimo sebe. i sutra.
mi smo i gledatelji predstava oko nas
koje igraju glumci što imaju svoj nastupe;
oni samo glume u predstavi, a mi ju stvaramo.
Post je objavljen 07.12.2025. u 19:22 sati.