Potok42

srijeda, 28.06.2023.

Molba

Poštovani dosadašnji posjetitelji mog bloga,

teška srca vas moram zamoliti da odustanete od „dužnosti“ koje nameću blogovska nepisana pravila, propisi, očekivanja odnosno molim vas da prestanete ispunjavati jedan važan smisao blogiranja – javiti se, posebno poslije novih objava, i ostaviti svoj komentar.

Iskreno, dojadilo mi je razmišljati o razlozima zašto komentara ima sve manje i zašto su napisani reda radi. Jesmo li ja i moja poezija za to krivi odnosno je li uzrok tomu jesam li ostavio, ili nisam, komentar kod vas i time nekoga možda uvrijedio? Jesam li ga ostavio prije ili poslije vaših i/ili mojih objava itd. što vas vjerojatno iritira kao mogući znak mog nemara i nepoštovanja? Primjetio sam inat i uzvraćanje.

To traje blizu dvije godine i utječe na same komentare odnosno na radost blogiranja i potrebu da se napiše vlastito, nebanalizirano, iskreno mišljenje. Naime, prioritet je postao broj komentara i njihova redovnost, a ne njihov kvalitet i inovativni, poletni pristup.

Molim vas da poštujete moju molbu, te da ne komentirate i nju samu. A o novim pjesmama da i ne govorim. Molim za razumijevanje. Hvala!

Isprika svima koji su povremeno znali napisati ohrabrujuće, antologijske komentare