U doba vladavine mobitela Ericsson T10,
Erdutskog sporazuma i mirne reintegracije,
Tri puta mjesečno putovao sam u
grotlo budimpeštanske kineske pijace.
Noću smo busom napola presijecali
Slavoniju kao kolač s filom od voća i pudinga,
Nosili praznu prtljagu u koju smo mogli stati,
Doručkovali slasna slatko/kisela/ljuta rebarca,
Mijenjali kod Arapa marke za forinte,
Na veliko kupovali tekstil i zbijali u torbe,
Plaćali carinu, postrojavani kao dezerteri.
Na povratku jeli smo slastice u slastičarnama
Pored ceste, zaustavljali se mokriti u grmlju
(Ženama su se bjelasale guzice), svoje
Nazivali mobitelom da nas dočekaju.
U doba Ericsona T10 i mirne reintegracije,
Ja, politolog, švercanjem sam preživljavao,
Bio u Budimpešti, a nijednom ju nisam vidio,
Mislio kako će putovanja trajati zauvijek.
A prestala su. Ne znam gdje je stari mobitel,
Mnogi suputnici putuju pod zemljom.
Jedino još imam dvije kineske XXL majice,
Koje nisam prodao na gradskoj tržnici.
< | lipanj, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Ja u svijetu, svijet u meni