U doba vladavine mobitela Ericsson T10,
Erdutskog sporazuma i mirne reintegracije,
Tri puta mjesečno putovao sam u
grotlo budimpeštanske kineske pijace.
Noću smo busom napola presijecali
Slavoniju kao kolač s filom od voća i pudinga,
Nosili praznu prtljagu u koju smo mogli stati,
Doručkovali slasna slatko/kisela/ljuta rebarca,
Mijenjali kod Arapa marke za forinte,
Na veliko kupovali tekstil i zbijali u torbe,
Plaćali carinu, postrojavani kao dezerteri.
Na povratku jeli smo slastice u slastičarnama
Pored ceste, zaustavljali se mokriti u grmlju
(Ženama su se bjelasale guzice), svoje
Nazivali mobitelom da nas dočekaju.
U doba Ericsona T10 i mirne reintegracije,
Ja, politolog, švercanjem sam preživljavao,
Bio u Budimpešti, a nijednom ju nisam vidio,
Mislio kako će putovanja trajati zauvijek.
A prestala su. Ne znam gdje je stari mobitel,
Mnogi suputnici putuju pod zemljom.
Jedino još imam dvije kineske XXL majice,
Koje nisam prodao na gradskoj tržnici.
Post je objavljen 18.06.2022. u 10:55 sati.