Potok42

četvrtak, 13.01.2022.

vjetar

dok prijeteći fijuče kroz škure,
dok se samo sluti kakve ima planove,
i kolika mu je snaga,
vjetar je tjeskoba;
ako uspije otvoriti krila prozora,
prodrijeti u sobu, podignuti zavjese,
bučno ispuniti zrak divljim mirisima,
vjetar je sumanutost.

ustajem, provjeravam prozor.
neka zviždi, neka traje nespokojstvo,
ali ne bih podnio prisustnost mahnitosti.