dok prijeteći fijuče kroz škure,
dok se samo sluti kakve ima planove,
i kolika mu je snaga,
vjetar je tjeskoba;
ako uspije otvoriti krila prozora,
prodrijeti u sobu, podignuti zavjese,
bučno ispuniti zrak divljim mirisima,
vjetar je sumanutost.
ustajem, provjeravam prozor.
neka zviždi, neka traje nespokojstvo,
ali ne bih podnio prisustnost mahnitosti.
Post je objavljen 13.01.2022. u 15:18 sati.