pričica pripada usputnim zapisima
i zapisanim usputnostima,
ispunjenih skicama prijatelja i znanaca
u uvrnutim okolnostima.
čuo sam ju od stare znanice, u prolazu,
bez strpljenja. na kraju susret je otklizao u smijeh.
ono što sam čuo na suprotnoj je strani
od svakodnevne dosade:
kako njeguje invalidnu staricu,
majku udovca, kako nabavlja namirnice,
kako čisti stan, i kako je njenog sina u žalosti
jednom zatekla kako zaneseno masturbira.
kako ste oboje reagirali, upitao sam skrivajući
zaprepaštenost. bilo mu je kasno prestati,
a kada je svršio, pružila sam jadniku
papirnati ručnik, odgovorila je pritvorenih očiju.
svi priželjkuju vječnost pa čak i bogovi,
svi stare pa čak i ola ray,
svi umiru pa čak i hercule poirot.
zašto nije moguće doživjeti užitak od nekada
ako iznova pokušaš ući u dječačke svijetove
čudnovatih zgoda šegrta hlapića,
junaka pavlove ulice,
stripova iz plavog vjesnika i kekeca
i disneyevih crtanih filmova?
Je li tvoje uživanje ovisno o melodiji, harmoniji
i ritmu tonova, glasova i šumova u tebi,
ili su zadovoljstvo i glazba istovjetni?
zašto nije moguće doživjeti užitak od nekada
ako iznova pokušaš ući u svijetove mašte?
zato što se skladba tvog života svela na
sjetnu temu sa samo nekoliko varijacija.
sve će jednom biti prošlost –
nalazim ovu utjehu u svom iskustvu -
kada u noćnim morama moje kretanje,
po obilježenoj stazi postojanja,
nabasa na obeshrabrujuće prepreke.
s olakšanjem dočekujem jutro i buđenje, jer
svjetlost zbilje rastjeruje košmare kao vjetar oblake.
sljede postupanja po navici, upotreba tijela
po mogućnosti, unajmljivanje domišljatih
oblika napretka po potrebi, iznajmljivanje
uma po dogovoru; zbilja je samo
nastavljanje gomilanja iskustva
koje ne oslobađa od još većih
zapreka u novim morama.
sve će jednom biti prošlost –
tješim se iskustvom o iskustvu.
kada oni obredima zazivaju boga,
svog zapovjednika i začetnika običaja,
on se raduje što ne vjeruje u tog
stvoritelja i gospodara svijeta i vijeka.
jer, njima je nadljudsko biće razlog
traženja izgovora da se pokore.
kada se oni poslušno i ratoborno
oslanjaju na neupitnu dobrotu tvorca,
ispunjen je zadovoljstvom da nije vjernik.
ne želi podvlašćivati druge hineći da se
drži zapovijedi svetosti i vječnosti.
čovjek i brat ne teži podčinjavanju.
i kao što ti voliš pisati
tako i ja volim...
naizgled ničim izazvani
propentaju oni ovu tvrdnju
o psihološkoj recipročnosti,
kojom uspostavljaju ravnotežu
na klackalici utjecaja.
svrstavaju nas u važne i snažne
i odaju neku vrstu priznanja
za izuzetnost, jer smo drukčiji
od drugih, a međusobno slični.
bilo bi istinitije kada bi rekli:
i kao što ti voliš čitati...
jer istina je i to da se
istina u različitim okolnostina
njenog izricanja ne podudara
sa samom sobom.
a htjeli bi oni započeti pričati
poučne priče o sebi,
o rezultatima svojih odabira,
o postignućima svoje volje,
o ispravnosti svojih odluka.
ne slušam ih dovoljno pažljivo;
kroz misli mi počnu prolaziti
nestvarni upućivački prizori
iz ravnodušnog grada
u kome sam uobličen,
života kakvog sam se pribojavao:
uronjen sam u preduboku toplu
kupku s mirisnim solima djetinjstva,
stojim na stratištu s konopcem
bolesti iznad svoje glave,
u lovu sam na plahu divljač
položaja i uspjeha,
gledam otvorenih očiju
u pomračeno sunce nade.
i kao što ti voliš pisati...
o prividu, lažnim pretpostavkama...
tako i ja volim o tome čitati.
< | travanj, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Ja u svijetu, svijet u meni