zato što se skladba tvog života svela na sjetnu temu sa samo nekoliko varijacija.
ako ćemo u glazbenim okviramo, od dvije ljestvice, život nam je u mol-u ne slučajno, ni nesvjesno nego slijedom, ma koliko se trudili, da veseli, žuboreći dur dulje traje.....prodje vrijeme prpošnosti i tu smo, u smiraju u kojem ponekad srećom nekom, prestane bar na kratko tužni zvuk violine protutnji neki brzi ritam - još uvijek živim tijelom......Jednostavo je : čak ubrzamo i korak !
22.04.2021. (22:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zadržati iskru mladosti u sebi, iskru onog sjaja u očima kad je cijeli život bio mašta - to sam uspjela i to me drži, da ne gledam ovaj svijet iz ove perspektive u crno-bijeloj kompoziciji strave i užasa
23.04.2021. (08:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rekao bih - uvjetovanost. Nije slučajno što su apostrofirani "svijetovi". U nama su na tajanstven način označeni trenutci (mimo znanja, iskustava ili bilo kojeg razumnog konstrukta) koji imaju gravitacijsku privlačnost. Možda stoga jer su dati neuvjetovano i isto tako preuzeti. Bez predrasuda. Bez važeće hijerarhije razmišljanja. Što više rastemo preuzimamo logiku i mehaniku - to sputava, iako samo na takav način možemo preživljavati. Žalimo li što smo dozvolili logici i mehanici primat u odnosu na "svijetove"?
24.04.2021. (07:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zato što je život satkan od sada, i sve što je prošlo, ono se mrvi kada se tome vraćamo, stoga je najbitnije dati uvijek najbolje, zapravo sve u svakom sada...prošlost uvijek pomalo nadogradimo, uljepšamo svojim mislima i u tome nema ničeg lošeg, ali trebali bismo svi mi, postati u sada snažniji i bolji ljudi sebi, a onda i drugima...tako da ne čeznemo za onom što je bilo, nego za onim što ćemo tek stvoriti
28.04.2021. (23:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Moguće je i ja to rado činim
22.04.2021. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Svratim ja često u svijet Zagonetnog dječaka, Pere Kvržice, Koka.....i probudim radosnu djevojčicu koja živi čarobnjaštvo iz Oza:-)
22.04.2021. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annabonni
zato što se skladba tvog života svela na
sjetnu temu sa samo nekoliko varijacija.
ako ćemo u glazbenim okviramo, od dvije ljestvice, život nam je u mol-u ne slučajno, ni nesvjesno nego slijedom, ma koliko se trudili, da veseli, žuboreći dur dulje traje.....prodje vrijeme prpošnosti i tu smo, u smiraju u kojem ponekad srećom nekom, prestane bar na kratko tužni zvuk violine protutnji neki brzi ritam - još uvijek živim tijelom......Jednostavo je : čak ubrzamo i korak !
22.04.2021. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
svratim i ja ponekad... najčešće do Malog princa...
22.04.2021. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
zadržati iskru mladosti u sebi, iskru onog sjaja u očima kad je cijeli život bio mašta - to sam uspjela i to me drži, da ne gledam ovaj svijet iz ove perspektive u crno-bijeloj kompoziciji strave i užasa
23.04.2021. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Litterula
Svaki dan iznova pokušavam ući u svijetove mašte, nekad više nekad manje uspješno
23.04.2021. (16:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Rekao bih - uvjetovanost. Nije slučajno što su apostrofirani "svijetovi". U nama su na tajanstven način označeni trenutci (mimo znanja, iskustava ili bilo kojeg razumnog konstrukta) koji imaju gravitacijsku privlačnost. Možda stoga jer su dati neuvjetovano i isto tako preuzeti. Bez predrasuda. Bez važeće hijerarhije razmišljanja. Što više rastemo preuzimamo logiku i mehaniku - to sputava, iako samo na takav način možemo preživljavati. Žalimo li što smo dozvolili logici i mehanici primat u odnosu na "svijetove"?
24.04.2021. (07:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
zato što je život satkan od sada, i sve što je prošlo, ono se mrvi kada se tome vraćamo, stoga je najbitnije dati uvijek najbolje, zapravo sve u svakom sada...prošlost uvijek pomalo nadogradimo, uljepšamo svojim mislima i u tome nema ničeg lošeg, ali trebali bismo svi mi, postati u sada snažniji i bolji ljudi sebi, a onda i drugima...tako da ne čeznemo za onom što je bilo, nego za onim što ćemo tek stvoriti
28.04.2021. (23:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...