i kao što ti voliš pisati
tako i ja volim...
naizgled ničim izazvani
propentaju oni ovu tvrdnju
o psihološkoj recipročnosti,
kojom uspostavljaju ravnotežu
na klackalici utjecaja.
svrstavaju nas u važne i snažne
i odaju neku vrstu priznanja
za izuzetnost, jer smo drukčiji
od drugih, a međusobno slični.
bilo bi istinitije kada bi rekli:
i kao što ti voliš čitati...
jer istina je i to da se
istina u različitim okolnostina
njenog izricanja ne podudara
sa samom sobom.
a htjeli bi oni započeti pričati
poučne priče o sebi,
o rezultatima svojih odabira,
o postignućima svoje volje,
o ispravnosti svojih odluka.
ne slušam ih dovoljno pažljivo;
kroz misli mi počnu prolaziti
nestvarni upućivački prizori
iz ravnodušnog grada
u kome sam uobličen,
života kakvog sam se pribojavao:
uronjen sam u preduboku toplu
kupku s mirisnim solima djetinjstva,
stojim na stratištu s konopcem
bolesti iznad svoje glave,
u lovu sam na plahu divljač
položaja i uspjeha,
gledam otvorenih očiju
u pomračeno sunce nade.
i kao što ti voliš pisati...
o prividu, lažnim pretpostavkama...
tako i ja volim o tome čitati.
Post je objavljen 01.04.2021. u 16:48 sati.