Potok42

petak, 28.08.2020.

prizor s čovjekom i njegovom kujom

grad je pozornica-podij s mnoštvom scena.
jučer sam na jednoj glumio s mojim poznanikom
i drugima u predstavi osvrni se potišteno.

ustvari bio sam statist sa zadatkom samo
u jednom prizoru s čovjekom i njegovom kujom.

olinjala kuja ostala je kod kućice, rekao je.
nije više za izlaske, jer hoće me ugristi pred svima.

ne znam što ću, nastavio je. uz očiju joj sijevaju
prezir i podsmijeh, i gnjev. naslućujem da se
uspoređuje s drugim kujama. reži, kao da kaže
kako joj pasja vjernost nije nagrađena putovanjima,
posebnom hranom, odlaskom u salone
za njegu i uljepšavanje, šišanjima, odlinjavanjem,
udobnim ležajem, uklanjanjem buha. kuja je u pravu.

što će ti povodac u ruci, pitam glumački uvježbano.
podsjeća me na uzajamnost i njeno lajanje. prisjećam se
time kako je ona zapravo mene vodila gradom od scene
do scene i mahala repom, završio je svoju repliku.