Potok42

petak, 20.12.2019.

Tuga

I

U noći u hladnoći u oluji,
zagubili su se suhi kamenčići iskustva.
Ostavljani su na prijeđenom putu
kao putokazi za povratak u sebstvo.
Skriveni gnjev počinje kao slom
poricanja, a zadržava se
kao opiranje nametnutoj preobrazbi.

II

U metežu napretka – porastu brojeva,
izgubljeni su dani, izgubljeni su drugi.
Izigrani u igri skrivanja i pronalaženja,
ostadoše sami, bez volje da se suoče
s prazninom; utjehu potiskuje
pomisao da su razdvajanja i površnost
očekivani oblici izdaje drukčijih.

III

Iščezava svijet koji je ispunjavao oči,
odmiče se svijet koji je bio u rukama,
nisu prisutni pokretači opsesivne žudnje,
sunce užitka udaljuje se u hladno sazviježđe.
Ne može se nadomjestiti zatrto.