Potok42

subota, 16.02.2019.

bez

ni kada se glasno smije –
zaboravljajući na zapriječeni život,
nepravdu, strah i šutnju,
zanemarujući oprez, istiskujući
iz sebe gnjev, prezir i podsmijeh –
na njegovom licu nema tragova
milosrđa i dobrostivosti,
krotkog reljefa kojeg su trebali
oblikovati bliski svojim prstima i dahom.

ni kada je zamišljen i nespokojan –
opovrgavajući uskogrudnost i sebičnost –
na njegovom licu ne mogu se
primjetiti brazde grubosti i ustupaka.
samo nepomirenost s glasnicima svijeta,
ravnodušnost, tjeskoba, urukavičenost
s rukama demona nagrizajuće dosade.
iza spuštenih zavjesa njegovih vjeđa,
nedostupna znatiželjnim pogledima,
u trikou akrobate na trapezu, na nastup
uzaludno čeka ukočena životna radost.