Picassova inicijalna plava faza. bez ugode. prožeta sumnjičenjima osobne determinacije s gomilom predrasuda. no, snaga koja je to sve pokrenula odvela je do dekonstrukcije opažaja. do Žene koja plače. mora se biti i kornjača i deva kako bi se stiglo djetetu. nije li sličnost u srodnosti? a naš jezik otkriva: dijete i djelo nisu samo zvučnošću bliski. prožimaju se i dopunjuju jedno u drugome. stoga, valjda svi, na isti način čujemo akorde Beethovenove sudbinske.
17.02.2019. (18:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Njegovo 'bez' prije lirski portretira ono čega ima - imajući i ono što nema, iznijansirano kontrastnim bojama svojim prstima i dahom. Psihološki portret složenog reljefa i kompozicije. Lice s potpisom.
Krotki reljef priziva mi bliske obale djetinjstva a one svojim obličjem liče na nas ili mi na njih, jer nije krv voda i nikad nismo toliko preoblikovani životom a da neki tračak, jamica, pjega, oteti smiješak, 'isto mi' ... - ne primijeti se. (ili, sve ono što se uspjelo i sačuvati od prstiju bliskih/ drugih i njihovog oblikovanja)
Meni najljepša pjesnička slika ovdje, ona je što počinje stihom iza spuštenih zavjesa njegovih vjeđa .. gdje osjeti se kako on svojom intonacijom preobražava atmosferu, daje joj drugi tonalitet, osvjetljava iznutra (prigušeno), poosamljuje... - voljela bih da znam izraziti to nešto kako čujem - timbar; ali mi bježi riječima ... pa još samo da dopišem da upravo taj moment, tu nutarnju, ekspresivnu sliku s njom - u trikou akrobate vidim i kao najli(ri)čniju.
p.s. kasnim, već je i nova pjesma tu ali željela sam uz ovu ostaviti komentar.
21.02.2019. (22:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Klaun......životno opredjeljenje nekih : i kad se smiju, duša plače
16.02.2019. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jeka
Znaju cijele familije biti takve:)
16.02.2019. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ukočena životna radost je najozbiljnija. Neki je nikad ne otkoče...
16.02.2019. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
ranjivost muškarca,.. ukočena životna radost ..često je posljedica neuspjelih utrka, izložio si prostor bez čuda.
17.02.2019. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Picassova inicijalna plava faza. bez ugode. prožeta sumnjičenjima osobne determinacije s gomilom predrasuda. no, snaga koja je to sve pokrenula odvela je do dekonstrukcije opažaja. do Žene koja plače. mora se biti i kornjača i deva kako bi se stiglo djetetu. nije li sličnost u srodnosti? a naš jezik otkriva: dijete i djelo nisu samo zvučnošću bliski. prožimaju se i dopunjuju jedno u drugome. stoga, valjda svi, na isti način čujemo akorde Beethovenove sudbinske.
17.02.2019. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
to je neka čudna kombinacija ravnodušnosti bez lica, osjećajnosti bez srca i života bez života
18.02.2019. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Njegovo 'bez' prije lirski portretira ono čega ima - imajući i ono što nema, iznijansirano kontrastnim bojama svojim prstima i dahom.
Psihološki portret složenog reljefa i kompozicije.
Lice s potpisom.
Krotki reljef priziva mi bliske obale djetinjstva a one svojim obličjem liče na nas ili mi na njih, jer
nije krv voda
i nikad nismo toliko preoblikovani životom a da neki tračak, jamica, pjega, oteti smiješak, 'isto mi' ... - ne primijeti se.
(ili, sve ono što se uspjelo i sačuvati od prstiju bliskih/ drugih i njihovog oblikovanja)
Meni najljepša pjesnička slika ovdje, ona je što počinje stihom
iza spuštenih zavjesa njegovih vjeđa
.. gdje osjeti se kako on svojom intonacijom preobražava atmosferu, daje joj drugi tonalitet, osvjetljava iznutra (prigušeno), poosamljuje... -
voljela bih da znam izraziti to nešto kako čujem - timbar; ali mi bježi riječima
... pa još samo da dopišem da upravo taj moment, tu nutarnju, ekspresivnu sliku
s njom - u trikou akrobate
vidim i kao najli(ri)čniju.
p.s. kasnim, već je i nova pjesma tu
ali željela sam uz ovu ostaviti komentar.
21.02.2019. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...