Potok42

petak, 15.06.2018.

ti umjesto njega napiši

ti to učini, pjesniče. pomozi.
on ne može, on ne bi smio,
sklon je samopovređivanju.
njegov nepredvidljivi gnjev
sprječava ga da se suoči sa
žalom zbog neostvarenih žudnji.
zar ne vidiš ožiljke i svježe
rezove na koži njegove duše?

ti umjesto njega napiši
pjesmu o prijateljstvima,
o mlakoj vodi koja više ne teće,
o beživotnosti, o ružnim odstupanjima
od zrcaljenja slike odanosti i ponesenosti,
o smeđoj travi koju zazeleniti ne mogu
više ni cjelogodišnje kiše.

ti oblikuj stihove
o njegovoj suputnici
koju je napustilo strpljenje,
ispunjenoj strahom i neostvarenim
obećanjima, o kući u ulici nepovjerenja,
urušenoj besmislenim ponavljanjima
i kiselim maglama budućnosti.

ti stvori liriku
o njemu posustalom, iskidanom,
pred rasućem, slomljenom, satrvenom,
skršenom, rastrojenom,
o sablasnom gradu duhova
iz kojeg su otišli tragači zlata,
koji su pustinjskim pijeskom
zameli vjetrovi povijesti.

ti ispiši poeziju
o jednom životu koji je projurio
ne povrijedivši promatrače,
o serijskom automobilu koji se
utrkivao na reli vožnji i izletio sa staze,
o jednom životu – nepomičnoj
zahrđaloj olupini
koja ne dopušta da ju otegle,
koju ne žele tegleći odvući.