odustajem od protivljenja
unutarnjem saboteru jer više
ne predstavlja suprotnu krajnost
mojim mislima i činjenjima;
sve sam bliži onome koji
iz mene podriva mene.
osporavam traženja pravde
za ravnodušne, lako savladane
ultimatumima uskraćivanja;
sve sam udaljeniji od jednoličnih
odsutnih kalkiranih bez reljefa.
napuštam prijateljstva iz navike
i odvratnu korisnost društvenosti;
sve sam bliži naglašenoj naklonosti
za osamu duše skiciranu nastajućim.
odričem se patetike kužnog zadaha
lažne opojnosti proračunate igre;
sve sam udaljeniji od pravila strasti.
skupljam susrete u svežnje za potpalu
peći na kojoj kuham fikciju
ili ih odlažem na vidno mjesto
u pretince prošle stvarnosti.
kaže mi udaljio sam se od ljudi
kao dječja lopta u rijeci od obale
a nisam se zbog vrtloga približio sebi.
povjerava mi se da je dva dana
prije njegove nenajavljene smrti
htio spavati s njom. to ju je zamolio
u mraku ispred vrata s lancem iznutra.
bio bi živ da sam ga pustila laska si.
govori mi iz kreveta umotana kao sarma
da bolesna samo razmišlja kome
razdijeliti posteljinu i servise
prije nego ponovo se spoji s onim
s kojim ih je cijeli život dijelila.
priča mi kako mu je ona pažljivo
vadila krhotine stakla iz krvave glave
i da je bio blizu smrti. nisam osjetio
njenu namjeru da poništava čudi se.
susreti su predstave i poslije izresci za
arhivu smetlišta građevinskog otpada.
možda bih (ti) i ja kao dario džamonja njoj
mogao napisati Ako ti jave da sam pao
na razoranim, sleđenim poljima Flandrije...
možda bih mogao, ali neću ni pokušati rasjeći
vlastito srce skalpelom potpunog predavanja;
što bi mi sebičnom ostalo da razdijelim sebe
na tržnici koža iznutrica i otvorenih rana.
i wilde je znao da je malo iskrenosti
opasna stvar, a puno je sasvim kobno
i da najobičnija stvar ima svoju draž
ako je krijemo pred drugima;
zato (ti) pišem kao jahač koji tragove
svog konja na tlu bez trave briše granom;
mene ne mogu slijediti oni koji idu po tragu
samo oni koji čuju kucanje mog cijelog srca.
I
Između udaraca oštrim riječima
i iscrpljeng nezaštićeng duha
nalazi se štit od hotimične tišine.
II
Nasip za bujicu razmjene govora,
lijek za zaraznu bolest uvjeravanja,
prekidač u krugu govorničkog naboja.
III
Neprihvaćanje pokoravanja pravilima
zamotanih u pozdrave, izjave, pozive;
nepristajanje na žvakanje šljunka laži.
volim susretanja koja obnavaljaju
veličinu povezanosti sastruganu
u trenju s postojanjem i udaljenostima.
moj susret s prijateljem i pjesnikom
koji se preko oceana nakratko vratio
udati kčer za mladića iz rodnog kraja
vidjeti nas preostale i čitati svoju poeziju
simbol je peći za kruh očekivane dobrote.
razmjenu uvodnih ljubaznosti
bez grimasa zadovoljstva
bez razmetljivosti i hvalisanja
bez čuđenja i skanjivanja
tiho jednostavno neumorno
strpljivo i okrepljujuće
zamijenila je razmjena plodova
iskustva koje smo obojica
skupljali kao urođenici skupocjene
podzemne gljive s pomoću
sačuvanog njuha intuicije;
gutali smo sočne kriške riječi
nudeći ih uzajamno i nesebično
što više ne činim sa svojim
gluhim prefilozofiranim
prijateljima s dna vremena.
u nekom dijelu neizmjerja tog dana
otišli smo na grob njegovog sina
nasilno zaustavljenog dječaka
koji bi danas i sam bio roditelj;
dok smo palili svijeću u nedohvatnoj
mističnosti trenutka pomislio sam
da mu je život migoljavi gušterov rep:
patnju bez granica nadomjestio je
dimenzijama grobnice a njena
nesnosnost rodila je novu poeziju.
sudbina ne poznaje gubitke.
< | listopad, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni