volim susretanja koja obnavaljaju
veličinu povezanosti sastruganu
u trenju s postojanjem i udaljenostima.
moj susret s prijateljem i pjesnikom
koji se preko oceana nakratko vratio
udati kčer za mladića iz rodnog kraja
vidjeti nas preostale i čitati svoju poeziju
simbol je peći za kruh očekivane dobrote.
razmjenu uvodnih ljubaznosti
bez grimasa zadovoljstva
bez razmetljivosti i hvalisanja
bez čuđenja i skanjivanja
tiho jednostavno neumorno
strpljivo i okrepljujuće
zamijenila je razmjena plodova
iskustva koje smo obojica
skupljali kao urođenici skupocjene
podzemne gljive s pomoću
sačuvanog njuha intuicije;
gutali smo sočne kriške riječi
nudeći ih uzajamno i nesebično
što više ne činim sa svojim
gluhim prefilozofiranim
prijateljima s dna vremena.
u nekom dijelu neizmjerja tog dana
otišli smo na grob njegovog sina
nasilno zaustavljenog dječaka
koji bi danas i sam bio roditelj;
dok smo palili svijeću u nedohvatnoj
mističnosti trenutka pomislio sam
da mu je život migoljavi gušterov rep:
patnju bez granica nadomjestio je
dimenzijama grobnice a njena
nesnosnost rodila je novu poeziju.
sudbina ne poznaje gubitke.
< | listopad, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni