Potok42

utorak, 28.07.2015.

u bezdanu

u bezdan poezije gurnulo me je
nezadovoljstvo slikom u ogledalu;
pjesme su padanje vrištanje zamišljaji
spasa. i sjećanje na promatranje sebe.

a ti što si ostao pred staklenom pločom
koja zrcali tvoje odmjeravanje snage
sa samim sobom, ti samozadovoljni
gledatelju istoga, promatraču jednoga
ne očekuj moj udarac o tvrdo tlo;
provalija u koju sam gurnut nema kraja.

petak, 24.07.2015.

savršen dan slučajnost u nizu

jučer se kao novčić na stolu
odvrtio moj savršen dan;
ono najjače zveketanje na kraju
prije nego će konačno polegnuti
prema ravnoj sjanoj plohi bio je ulazak
u najtiše stanje – u smiraj sna.
a vrtnju su mogli omesti slučajni susreti
bezimene optužbe ispod priloga na portalu
predugi telefonski razgovori i uznemirenost
iznenadna nepristojna bezobzirna -
tuđi pokreti strana kretanja.
savršen dan je tišina samoća jednostavnost
savršen dan slučajnost u nizu
s namjerom je zavrtila neka nevidljiva ruka.

srijeda, 15.07.2015.

ne biti ispod površine

kako bi bilo lijepo konačno izroniti
napustiti podvodni položaj periskopskog
promatranja stranih kretanja i namjera
osloboditi sebe od sebe koji se sažaljeva
udaljiti se od tlapnji o samoiscjeljenju
slaganjem riječi u izvještaje o beščašćima;
kako bi bilo lijepo ne biti ispod površine
u dubinama koje skrivaju od pogleda
dotaknuti stvarnost bez posrednika
udahnuti zaboravljeni vlastiti jezik
i govoriti bez pravilnih rasporeda riječi
otplivati otplivati do visoke obale
mokar sjesti na prozor kuće djetinjstva
i očekivati dolazak sjajne suhe slobode.

petak, 10.07.2015.

Smrt

I

Krajnja točka u luku zakona postojanja
koja se želi dodirnuti s novim početkom;
plamen ugašen dahom koji je stigao
iz temelja načela jačih od vječnosti.

II

Završetak predstave nakon kojeg
glumac okružen ogledalima
neće vidjeti njihovu nezamagljenost
i čuti je li publika pljeskala ili zviždala.

III

Stanje vječne apsolutne nule duha;
nepomičnost bez energije i nade,
kruta studen kao suprotnost vrelini
kretanja krajolikom svjesnosti.

subota, 04.07.2015.

od šume se ne vidi drveće

prije trinaest godina posljednji smo put
bili u našoj šumi
ispod lateralnog kanala i obližnje pruge
i označili djedovim imenom hrastove.
prije trinaest godina.
a jutros kada smo bezbrižni ponovo
stigli prema opisima na pohabanom papiru
(... stati autom kod divljih šljiva i ići korakom
još dvjesto metara, pa skrenuti na drum desno...)
šumu nismo mogli pronaći. parcelu broj 703.
ljudi kojima ćemo prodati i zemlju i debla
stara sedamdeset godina i koji će ih posjeći
nisu se ni ljutili ni čudili dok smo mi
obeshrabreni tražili poznato drveće;
zaborave ljudi svoju ulicu i istina je
da se od drveća ne vidi šuma, smijali su se.
a ja sam pomislio da se možda ne želimo
rastati sa živom prošlošću koja kola
u hrastovima našeg djeda i da se
ponekad drveće ne vidi od šume.