I
Krajnja točka u luku zakona postojanja
koja se želi dodirnuti s novim početkom;
plamen ugašen dahom koji je stigao
iz temelja načela jačih od vječnosti.
II
Završetak predstave nakon kojeg
glumac okružen ogledalima
neće vidjeti njihovu nezamagljenost
i čuti je li publika pljeskala ili zviždala.
III
Stanje vječne apsolutne nule duha;
nepomičnost bez energije i nade,
kruta studen kao suprotnost vrelini
kretanja krajolikom svjesnosti.
Post je objavljen 10.07.2015. u 16:13 sati.