prozirna perla u niski gustog zimskog doba,
prostor samo za sebe u poretku tame i studeni,
prekratki prekid u trajanju negibljivosti i potištenosti,
blještavi žurnal za osvit rasipnog proljeća,
mural od plave boje bez labirintnih oblika,
s bijelim površinama zaustavljenih
ljermotovih oblaka vječnih nebeskih putnika;
sa suncem, bez vjetra, bez emisija uznemirenosti
stranica je romana o suvišnim ljudima i nadi –
ovaj dan.
za gomilu inkognito radoznalca
on je nepokretni betonski oglasni stup
na koji hoće samovoljno ljepiti plakate
s njihovim bizarnim pogledima
na sve što ima svoje ime i znak
i obavijesti o tome da je stup glup;
to je moral i estetika vremena.
a on svakog jutra sjeda u imaginarni kombi
s devet sjedala i praznim pepeljarama
i polazi na vožnju za vlastite potrebe
daleko od orgija prostaka
cestama nezavisnosti sanjarski odlučan
bez prohtjeva bez putnika bez cilja;
to je predaja pretvorena u prednost.
ispričavam ti se što bespomoćno trpiš isti zvuk
ali ponavljanjem zadržavam svoju prisebnost
u kondenziranom stanju. samo kad sam gušći
mogu prozreti mjesta dodira sebe i tebe i točke
prožimanja s drugima. i nastavljam neprekidno
puštati glazbu iz filma Ringo Il Cavaliere Solitario
sa sjetnom špageti trubom i usnom harmonikom.
još od svitanja sam usamljeni jahač na etapi brlog –
bivši hotel Brod – Mali Pariz – naselje pored groblja - brlog.
i kada blještavi dan porubljen esemesovima, mailovima
nadomjestcima kojima umilostivljujem usamljenost
voljom gospodara svjetlosti treba skončati ugašen
web master M. šalje mi mail da je kolumnist S. opet dobar;
virtualno je Arhimedov vijak kojeg okreću vjetrovi pohlepe.
Trebao sam samo strpljivo kopirati u nasrtljivi google
Run, honey, run, hide in the wind
and never stop to look inside your mind
i potvrditi da su to Morchebeeni stihovi krilatice
čiji smisao sliči posuđenom završetku priloga suradnice A.
If you want to know where your heart is,
look where you mind goes when it wander.
odavno sam popio čašu zaborava
i samo me kratke vožnje ulicama
grada s kojim sam nekad bio stopljen
u sjajnu leguru epohe
mogu podsjetiti na radosnu radoznalost mladosti.
ugašena svježina slika građevina i ljudi
koje bude uspomene na grad u meni i mene u gradu
ne može zaustaviti moju raznježenost
nad prolaznošću koja ima potrebu ostaviti otiske.
poželim stenografirati svoja opažanja
i napraviti precrt crteža realnog;
napuštam zamišljeno i sjetim se
da zbog odustajanja zaboravljam.
< | siječanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni