dragi starac sporo uzima vodu
i preostalim zubima ju sitni
jer grlo mu je ukočeno.
prijatelji žvaču otrgnute teme
iz bloka zajedničkih slika;
natečeni su im jezici od zubaca
što bili su perforacije
za bezbolno odvajanje.
ona i on gledaju se netremice
prisilno i s prašinom u očima;
vjeđe su im uvrnute prema van
od davnog ljubomornog naprezanja.
entropija čini smrt podnošljivom.
ni kada me mole
ja im ne mogu dati svoje
zvukove kroz prozirne zidove
razdvajanja do razdiranja;
riječi moje ne čuju
jer ja sam zatvoren čovjek.
poznanici se ne umiju udubiti
samo prate promet prolaznika
preko mog ramena – neprovidne
pregrade za poglede;
pokrete moje ne vide
jer ja sam zatvoren čovjek.
jedino mi njeno izviranje
pričljivo povjerljivo pokroviteljsko
otkriva vlastitu samoću kao mrežu
obrambenog odijeljivanja;
ne dopire od mene postojanje
jer ja sam u sebe zatvoren čovjek.
usputni susreti letimična blizina:
pozornice bez dasaka i zavjesa
publika bez susretljivosti i sjedala
glumci bez pribranosti i uvjerljivosti
komadi bez smisla i naslova.
o čemu ti govore kad glume sebe
na binama ulice, parkirališta i tržnice.
o tome kako su se duboko popeli
o zdravlju koje ih služi kao kućna pomoćnica
o njihovom nosu za sve što se iza brda valja.
hvalisave rečenice slušaš u stoju na glavi
s pogledom na njihove zamazane cipele.
snatriš o povratku doma u vruću kadu
za rastapanje nespokojstva. napraviš
kolut naprijed i odlaziš lijeva desna lijeva...
< | prosinac, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni