kad ništavilo zaustavi ritam mog daha
kad započnem Napoleonov san bez snova
volio bih da moje knjige budu poklonjene
znancima koji oskudijevaju. kao organi od
beživotnog. knjige su srca koja se listaju
jetra sa slovima pluća s poglavljima.
Ona se slaže s mojom voljom smije se
i kaže da se knjige ne mogu presaditi.
Tko je to rekao istinu da
vrijeme ne čeka nikoga?!
Mogu ga uočiti kao sebe sada
kako gleda prema horizontu
i kako se osvrće
bez žarišta u pogledu
sam u svojim granicama.
Vidim ga kao sada sebe
dok poseže za nevinošću
u potrazi za dobom
prepunim vreve i ohrabrivanja.
Vrijeme ne čeka nikoga
a on još uvijek čeka vrijeme
priznanja i iskupljenja
što nije cijenio svaki trenutak
koji je imao na ovoj zemlji.
I
Navire nezadrživo neobranjivo
nekada iz podruma nagona
nekada s neba rastapa ustaljenosti;
ova poplava preplavljuje pamćenje.
II
U dodiru s hladno neizvjesnim
toplina odlazi mijenja smjer
drhte napušteni koče se dotaknuti;
ne pomaže topla odjeća razuma.
III
Duboki ugriz utvare u ruku navika
šupljim zubima prijetnji ubrizgan otrov
u aktivne ćelije organizma postojanja;
protuotrov dostupan u granulama usuđivanja.
< | studeni, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Ja u svijetu, svijet u meni