Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Potok

    Strah me je straha.

    avatar

    05.11.2014. (19:25)    -   -   -   -  

  • pravednik

    Strah stimulira. I treba ga se zato bojati.
    On učini da dođemo do tamo do kamo bez njega nikada ne bi.
    Pa užasnuti shvatimo da se ne možemo vratiti.

    Da nam se sviđa.

    avatar

    05.11.2014. (21:41)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Kad Potok kaže da se boji...

    Nisu me mučili "veliki strahovi" koji su druge, a ove o kojima pises sam se trudio kriti

    avatar

    05.11.2014. (22:05)    -   -   -   -  

  • Ti-grica

    Moze stimulirat, a moze i paralzirat, ovisi....

    avatar

    05.11.2014. (22:39)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Koja koincidencija, upravo sam danas sa studentima o strahu... Istina je da stimulira (kao što kaže Pravednik), no isto tako često i blokira. Strah je vektor s dva moguća smjera.

    avatar

    05.11.2014. (22:48)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Inače, već dugo mislim da je strah najzastupljenija ljudska emocija.

    avatar

    05.11.2014. (22:50)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Naravno, ne volim strah. A tko ga voli?
    Ali tvoju pjesmu rado čitam.

    avatar

    06.11.2014. (11:44)    -   -   -   -  

  • Ana Maria

    a mene je, kao što je napisao Anđelko Vuletić u pjesmi Pogled u dubinu duše - strah da me više neće biti strah...

    avatar

    06.11.2014. (12:10)    -   -   -   -  

  • Fancy

    Vrlo nadahnuto!

    avatar

    06.11.2014. (18:18)    -   -   -   -  

  • zahira

    izvjesna doza straha je, mislim, potrebna...

    avatar

    07.11.2014. (01:22)    -   -   -   -  

  • marionetta

    ovaj koji si odlično opisao je paralizirajući; sreća da postoje granule.
    sviđa mi se "topla odjeća razuma" jer inače, kod nekih drugih emocija/stanja, razum hladi, šteti, škodi.

    avatar

    07.11.2014. (08:10)    -   -   -   -  

  • i tu i tamo

    dobra pjesma. jako dobra.

    ja bih učinila neke preinake, ako smijem:

    Navire nezadrživo
    iz podruma nagona
    s neba rastapa ustaljenosti;
    ova poplava preplavljuje um.

    II

    U dodiru s hladno neizvjesnim
    toplina odlazi, mijenja smjer
    drhte napušteni, koče dotaknuti;
    ne pomaže toplo odjeven um.

    III

    Duboki ugriz utvare u ruku navike
    šupljim zubima u aktivne ćelije organizma;
    protuotrov dostupan u granulama usuđivanja.

    ako ti se ne sviđa, ostavi onako. pozdrav.

    avatar

    08.11.2014. (18:11)    -   -   -   -  

  • carlabeta

    strah me jer je neopisivo lako pogriješiti.

    avatar

    08.11.2014. (19:29)    -   -   -   -  

  • .

    koka
    Ne znam koje si vrste invalid , ali u glavi funkcioniraš savršeno. Andrea ,,samo nebo zna,, plače i nariče ko klasična naricaljka srpski sela koja je bila plaćena da nariče nad grobovima. Uslikali je ljudi neka javnost vidi medju onih 3o prosvjednika ko je najveća budala koja -vidi se po sinu Kristijanu- podržava kriminal svake vrste.

    Ima li Bog i svi oni njeni andjeli koje zdušno nabraja mogućnost i nju i sina i buduće dijete alkoholičarke smjestiti u neku ustanovu , jer i ovo njeno piskaranje o odbjeglom ljubavniku DARKU A je bolesno stanje duha i nemoral kojega širi po blogu , a budale blogerske joj umiljato savjetuju ( kao ona blesava Slovenka modrinaneba , nepismena ) neka i dalje ga voli što joj ko može. E pa eto ti si dokazao svojim postom da možeš. Barem otvoriti oči , ako ne nešto drug
    07.11.2014. (08:00)

    avatar

    08.11.2014. (23:38)    -   -   -   -  

  • Potok

    @i tu i tamo, ganula si me svojim pokušajem "poboljšanja" moje pjesme. Ima možda rezona, ima možda opravdanja, ali, ima li to smisla? Ja dopuštam zadiranje "liječničkim" svjetlom u moje oči, grlo, uši... Dopuštam vađanje krvi, dat ću na traženje i mokraću, ali otvarat srce i trbušnu šupljinu- ne dam. Tvoje promjene na tragu su sažimalačkog minimalizma kojeg ti prakticiraš u svojoj poeziji. Ja upravo želim biti u svom ritmu sebe sa svim suvišnostima.
    Vjeruj mi da i sam i ja to radio s Baudelaireom, Ujevićem, Bukovskim... i shvatio svu besmislenost prekrajanja.
    I na kraju, javno na takav način "kritizirati" nekoga je socijalno nepristojno.
    U nekom privatnom mailu- može, ali ovako je čisto kurčenje.

    avatar

    09.11.2014. (09:27)    -   -   -   -  

  • Potok

    Anonimni/a, u vezi Andree, ne znam zašto si komentar zalijepio/la kod mene?

    avatar

    09.11.2014. (09:27)    -   -   -   -  

  • Potok

    Još za i tu i tamo:

    Iz Wikipedije:

    "Um je aspekt intelekta i svijesti doživljen kao kombinacija misli, percepcije, pamćenja, emocija, volje i mašte, uključujući i sve nesvjesne kognitivne procese. Um manifestira subjektivno kao tok svijesti"

    "Razum je sposobnost razboritog (logičkog, kritičkog) rasuđivanja."

    Svjesno sam se odlučio za razum kao obranu od straha.

    avatar

    09.11.2014. (09:35)    -   -   -   -  

  • i tu i tamo

    oprosti za komentar. moja intencija nije bila da te povrijedim niti da se kurčim.
    istina je da analizirajući druge pjesme polazimo od sebe što ne mora nužno biti ono što je pjesnik htio reći.
    i ponekad se ljudi grčevito bore za svaku riječ jer smatraju da im je ona potrebna.
    žao mi je što si to tako prihvatio.
    nije mi namjera bila uvrijediti te tako da ubuduće stavim komentar i to je to.

    nadam se da si uvažio ispriku i da nećemo više o tome.

    avatar

    09.11.2014. (11:17)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Strašna ti je pjesma.
    Već si imao Strah I II III.
    Razbijaš ga.

    Strah je simptom, posljedica nevjere i neljubavi. Životne. Bez obzira i unatoč, što se više voli i vjeruje, manje je straha.
    Zato, ako me strah, strah me ne-vjerovanja, ne-ljubavi, ne-ljepote, ne-mira.

    Lijepi pozdrav!

    avatar

    10.11.2014. (16:40)    -   -   -   -  

  • Potok

    Svima hvala i pozdrav!

    Nepoznata, naravno znam za svoj Prvi Strah s početka godine. Ovim Drugim strahom, nakon jednogodišnjeg ciklusa svjesnog trajanja uronjenog u njega, i jednogodišnje borbe traženje i nalaženja granula usuđivanja/hrabrosti, mogu reči da je strah putokaz, za razliku od tjeskobe. On jeste, kako kažeš, ne-mir, ali i polazište za mir. On je početak putovanja prema jačem sebi.

    Hvala što svratiš! Blogeri imaju besmrtne fraze, što ne znači da nisu iskreni ti prečaci.

    avatar

    10.11.2014. (17:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...