Potok42

nedjelja, 27.10.2013.

Obzirni vapaji i očaj

Suvišni i nepotrebni ljudi
prerušavaju svoje vapaje i očaj
u poruke tihe i dopadljive
za oči i uši ravnodušnih.

U mailovima znancima,
prikrivene su intervalima
smišljenog šarma;
u susretima s poznatima
omotane su mimikrijom
od vesele prijetvornosti;
ustrajnim neodlascima
na generacijske susrete
u usta su nagurane krpe srama;
u liriziranim opisima stvarnog
dijelovi su prodane magle o uspjehu.

Znaju suvišni i nepotrebni da
stoje nasuprot samuilovskoj vojsci
oslijepljenoj od ubojica suosjećanja;
znaju da sami stvorili su
Frankensteine od sebičnosti, tuposti
i digitalne euforije osmijeha i fraza.
Vapaj i očaj treba sakriti
od slugu gmazova Davida Ickea;
vapaje i očaj ne treba objaviti
u pogrešnim ispovijedaonicama
pogrešnih crkvi u kojima se daju
mise zadušnice djetinjstvu i mladosti;
ne smiju se povećavati zalihe
osornoj uvježbanosti opijenih sobom.

Zato su obzirni vapaji i očaj
suvišnih i nepotrebnih
predah i prednost u trci nezanimanja
za povezanost s braćom i sestrama.

subota, 26.10.2013.

Bajaga i Instruktori

Dobro jutro džezeri

Dobro jutro

subota, 19.10.2013.

Nevolje

Upotreba skrivenih poredbi
čuva me ponekad od nevolja –
matematičkih odnosa s ljudima,
geometrijskih predstava uvažavanja,
naučenih uloga i riječi s rogovima
za koje se onda ljepljivo držimo;
fluid metafora razlijeva se po
pokretnoj posudi naše uzajamnosti
i nije lako odrediti brzinu ni smjer
plutajućih sporazuma i namjera.
Nisam neiskren, tek neodređen
kao zrcaljenje slike pod velom.
Zato kažem piscu koji ponire
dublje u sebe da je speleolog;
zaposlenima govorim da je
život šator, a posao stup nosač;
djeci sam najavljivao da je znanje
bure koje se ne može popiti za noć;
svima koji su htjeli razumjeti
kako ja razumijem razumijevanje
sebe u svijetu i svijet u sebi
govorio sam da lirski definiram.
A kad jurim bez prenesenog značenja
direktno u svijet točnih mjera,
nevolje se naglo povećavaju
kao čudovišta u SF filmovima.

utorak, 08.10.2013.

Predstava stara

Daje se samo predstava stara
neće više biti praizvedbi;
publici je to svejedno
ravnodušnost u zraku lebdi

Svježinu je zamijenio led
a veselje uvježbana radost,
mijenjaju se sporazumi
gubi svojstva gipka mladost

Datumi i tradicija su na snazi
svrha je osuđena na umiranje;
u novo nepotrebno je poći
ne bi se dobilo ništa samo manje

U zadnjem činu ovog prikazivanja
znatiželje leš iz ormara ispada,
skrili ga tamo umorni glumci;
umjesto plača podsmijeh vlada

subota, 05.10.2013.

Arctic Monkeys, The Black Keys

Do I Wanna Know?

Gold On The Ceiling