Upotreba skrivenih poredbi
čuva me ponekad od nevolja –
matematičkih odnosa s ljudima,
geometrijskih predstava uvažavanja,
naučenih uloga i riječi s rogovima
za koje se onda ljepljivo držimo;
fluid metafora razlijeva se po
pokretnoj posudi naše uzajamnosti
i nije lako odrediti brzinu ni smjer
plutajućih sporazuma i namjera.
Nisam neiskren, tek neodređen
kao zrcaljenje slike pod velom.
Zato kažem piscu koji ponire
dublje u sebe da je speleolog;
zaposlenima govorim da je
život šator, a posao stup nosač;
djeci sam najavljivao da je znanje
bure koje se ne može popiti za noć;
svima koji su htjeli razumjeti
kako ja razumijem razumijevanje
sebe u svijetu i svijet u sebi
govorio sam da lirski definiram.
A kad jurim bez prenesenog značenja
direktno u svijet točnih mjera,
nevolje se naglo povećavaju
kao čudovišta u SF filmovima.
Post je objavljen 19.10.2013. u 15:54 sati.