Suvišni i nepotrebni ljudi
prerušavaju svoje vapaje i očaj
u poruke tihe i dopadljive
za oči i uši ravnodušnih.
U mailovima znancima,
prikrivene su intervalima
smišljenog šarma;
u susretima s poznatima
omotane su mimikrijom
od vesele prijetvornosti;
ustrajnim neodlascima
na generacijske susrete
u usta su nagurane krpe srama;
u liriziranim opisima stvarnog
dijelovi su prodane magle o uspjehu.
Znaju suvišni i nepotrebni da
stoje nasuprot samuilovskoj vojsci
oslijepljenoj od ubojica suosjećanja;
znaju da sami stvorili su
Frankensteine od sebičnosti, tuposti
i digitalne euforije osmijeha i fraza.
Vapaj i očaj treba sakriti
od slugu gmazova Davida Ickea;
vapaje i očaj ne treba objaviti
u pogrešnim ispovijedaonicama
pogrešnih crkvi u kojima se daju
mise zadušnice djetinjstvu i mladosti;
ne smiju se povećavati zalihe
osornoj uvježbanosti opijenih sobom.
Zato su obzirni vapaji i očaj
suvišnih i nepotrebnih
predah i prednost u trci nezanimanja
za povezanost s braćom i sestrama.
Post je objavljen 27.10.2013. u 18:36 sati.