Potok42

četvrtak, 15.08.2013.

Po čemu ću pamtiti ovaj dan

Ovaj dan ću pamtiti
po jutru koje mi nije prijetilo
da će se raskriliti u nesnosan dan;
po izmučenim žednim biljkama na lođi
dok u plastičnim pitarima čekaju
blagotvornu vodu (razlikuju li one ruke
koje će natopiti suho ograničeno tlo?);
po nadiranju tjeskobe za vrijeme šetnje
ulicama u vrevi izdajničkih lica
skrivenih iza maski ustaljene ravnodušnosti;
po rijeci na granici koja je kad sam se zagledao
u njeno ljeskavo lice imala osmijeh bez granica;
po maestru Marcellu Mastroianiju
i njegovoj knjizi Sjećam se, da, ja se sjećam
dodirima duha koji pobuđuje dobrotu;
po iznenadnoj nadi da će barem neko od nas
uspjeti napustiti grobnicu od grada
u kojoj živimo natkriti debelom
pločom prisilnog prilagođavanja;
po glazbi (Hey you) s bloga blogdogga
koju sam učinio svojom i opet svačijom;
po odluci da moram brže donositi odluke;
po tvom licu koje letimično zaviruje u desktop
u uzaludnoj potrazi za tajnama usamljenika.
Ovaj dan ću pamtiti
kao trgovački brod koji se zaustavio
na otvorenom moru spasiti brodolomce.