jučer je
dan bio
ulična
izložba slika;
izvjesio ih je
vlasnik galerije
kao plahte
u dvorištu
punom
radosne
uprljane djece.
danas
je iznad mene
bio nebeski
Jackson Pollock;
nezaštićen
od kapanja
boja
zaklon sam
potražio
u
prihvaćanju.
Pokretna sam kuća
kao brod na cesti;
njišu se lusteri
otvaraju ladice
tanjur klizi po stolu;
hridi su rupe.
Cesta me pokreće
a po kući brodim;
njišu se strahovi
otvaraju nade
smisao klizi po postojanju;
prostorije su otvoreno nebo.
I
Na putu prema obali oplićale rijeke
bosim nogama gazimo puderastu prašinu;
ljeto zavodi, slabi naš otpor u
potrazi za sjenom;
vrelinom rastapa prizore, istina treperi.
II
Ljeto je baconovski prijetvorno,
jeste ono što nije i nije ono što jeste;
pas lovac lijenčina je dok prediše u hladu,
zmija je na suncu nepomični štap;
dvorište je pozornica ljetnih iluzija.
III
Nepromišljeno je ljeto u davanju,
obuzima kao požuda lakomisleno;
iscrpljeni ne poštujemo rasipništvo
uvjereni u vječnost ljetne gozbe;
poslije tražimo preostale mrvice topline.
njihova očekivanja
zacrtane pravce kretanja
pretvaraju u vijugavu uzbrdicu;
usporavaju naše kompozicije
vagona kojima prevozimo
energiju za vlastiti prijevoz
njihovi zahtjevi
goleme su škare za
obrezivanje naših krošnji;
uklanjaju plodove gnjeva
koji su nam potrebni
za oživljavanje samopoštovanja
njihove težnje
zagađuju mjesta izviranja
brzih bistrih čistih utjecaja
na suha polja budućnosti;
povećavaju našu žeđ
umanjuju našu pokretnost
Born On The Bayou
I Put A Spell On You
Plivamo brzom dubokom rijekom dana
među gustim preprekama
od kraul prijatelja koji su odlučili
ne obazirati se na nas,
od zlovoljnih pretilih žena zanemarenih
od njihovih obezmuškarčenih muževa bez uloge,
od oholo sretnih činovnika
s Biroa za nezaposlene nesretnike,
od ljudskih panjeva čija su stabla i grane
prepiljeni za obrede spaljivanja vještica,
od modrih davljenika očajničkog lamatanja ruku
kojima hvataju nas slamke.
Te smetnje, i još poneke, da prijeđemo na drugu obalu
pokazuju da je plivanje opasno kretanje bez oslonca.
Ipak, kad smo najumorniji, drhtavi i uplašeni,
bradu nam iznad površine pridržavaju
ljudske svjetiljke, stihovi Carvera i Bukowskog,
pomisli na skloništa iz djetinjstva puna svjetla
i zvukova koji nas nasmijavaju,
mirisi jeseni, voća i nadanja;
tu je i ljubav kao paleta boja kojom slikamo pristanište,
pivo, komotna odjeća i putokazi vremena koji se vrte.
< | srpanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni