Potok42

subota, 04.08.2012.

Kao

Sjećanje je kao staklo od šećera.

Godine nosiš kao izlizani udobni
kaput zbog toga što puše vjetar,
ne zato što si u njemu privlačan.

Ponos koji štiti obje stane tvoga ja
kao vuneni je šešir dok sjediš
u autu bez klime, na suncu.

Tvoji prijatelji su kao daleke zvijezde
za koje se ustrajno nadaš
da oko njih kruže nastanjive planete.

Sreću shvaćaš kao šetnju pločnikom
dok s krovova, balkona i prozora
padaju crijepovi i lonci s cvijećem.

Starost vidiš kao putovanje u noć
koracima tihim, nesigurnim,
ulicom slijepom na kraju i početku.

Smrt ti je na dohvat ruke, pored jastuka
kao prekidač noćne lampe,
za vrijeme čitanja pustolovnog romana.

Zaborav je kao knjiga istrgnutih stranica.