Sjećanje je kao staklo od šećera.
Godine nosiš kao izlizani udobni
kaput zbog toga što puše vjetar,
ne zato što si u njemu privlačan.
Ponos koji štiti obje stane tvoga ja
kao vuneni je šešir dok sjediš
u autu bez klime, na suncu.
Tvoji prijatelji su kao daleke zvijezde
za koje se ustrajno nadaš
da oko njih kruže nastanjive planete.
Sreću shvaćaš kao šetnju pločnikom
dok s krovova, balkona i prozora
padaju crijepovi i lonci s cvijećem.
Starost vidiš kao putovanje u noć
koracima tihim, nesigurnim,
ulicom slijepom na kraju i početku.
Smrt ti je na dohvat ruke, pored jastuka
kao prekidač noćne lampe,
za vrijeme čitanja pustolovnog romana.
Zaborav je kao knjiga istrgnutih stranica.
Post je objavljen 04.08.2012. u 17:21 sati.