OPSA blog

Hrvatska je spremna za ulazak u NATO savez i gotovo je sigurno da će dobiti pozivnicu na summitu u Bukureštu, složne su sve zemlje članice NATO-a. Nedavni posjet mađarskog ministra obrane Imre Szekeresa svom hrvatskom kolegi Branku Vukeliću potvrdio je taj stav. Mađarska je našoj zemlji bila dodijeljena kao mentor u pristupanju Savezu, a posjet ministra Szekeresa mogao bi značiti i uspješan kraj "obrazovanja".

"Mađarska bezuvjetno podržava pozivanje Hrvatske u NATO savez. Stajališta smo da je Hrvatska u potpunosti ispunila sve zahtjeve vezane uz članstvo i Mađarska će nastojati da do tog poziva u Bukureštu doista i dođe", rekao je Szekeres u izjavi za novinare nakon sastanka, dodavši da vjeruje kako će na 60. obljetnicu NATO-a Hrvatska postati punopravni član. U tom mišljenju nije sam. Neformalna atmosfera u sjedištu NATO-a u Bruxellesu nam govori da se niti jedna država članica ne protivi ulasku Hrvatske u krug sjevernoatlantskih asocijacija.

Veleposlanica SAD-a pri NATO-u Victoria Nuland rekla je nedavno pri posjetu novinara Bruxellesu kako su ispunjena dva glavna uvjeta; u Hrvatskoj je demokracija dovoljno jaka, stabilna i provodiva za članstvo, a s druge strane je Hrvatska pokazala da je spremna doprinijeti globalnoj sigurnosti. Diplomati u Bruxellesu neformalno upozoravaju kako se treba provesti jača kampanja i informiranost građana o Savezu i očekuju uskoro povećanje javne podrške. Ona je važna, upozoravaju, ali nije presudna pri pozivanju u NATO.

Uz Hrvatsku, pozivnicu očekuju i Makedonija te Albanija. Ova trojka se nada kako će u Bukureštu prijeći posljednju stepenicu Akcijskog plana za članstvo (MAP, Membership Action Plan). U neformalnim razgovorima u Bruxellesu saznali smo samo da ulazi najmanje jedna, a najviše tri zemlje. No, ulazak Makedonije i Albanije nije tako siguran. Veleposlanica SAD-a u Skopju Gilian Milovanović izjavila je nedavno kako su uvjeti pozivnice za Makedoniju rješenje spora s Grčkom o imenu zemlje i donošenje zakona o proglašenju albanskog jezika službenim na teritoriju cijele Makedonije i o mirovinama za pobunjene Albance koji su 2001. sudjelovali u oružanom sukobu s makedonskim oružanim snagama. Osim što bi se tako ojačali konsocijacijski elementi u samoj Makedoniji, spriječile bi se i moguće trzavice između budućih članica NATO-a Makedonije i Albanije. Spominju se i nedostatne vojne reforme u obje zemlje.

Pojedine NATO članice, naročito one u Srednjoj Europi, rado bi vidjele sve tri zemlje zadovoljne u Bukureštu. Slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel je rekao da je stajalište Slovenije da bi na skorašnjem summitu zemalja NATO saveza u Bukureštu pozivnicu za članstvo trebale dobiti sve tri kandidatkinje za ulazak. Pozivnica Makedoniji i Albaniji bila bi dobra iz političkih i sigurnosnih razloga u srcu Balkana. U novim geopolitičkim uvjetima s nezavisnim Kosovom i Srbijom koja je proglasila neutralnost te se zatvorila euroatlantizmu, zadržavši pritom snažne veze s Moskvom, mnoge bi se tenzije mogle pretočiti u Makedoniju i Albaniju. Ipak, upozorava se u kuloarima, vrhunac mogućega bi mogla biti pozivnica za dvije od tri zemlje.

Obrisi Bukurešta mogu se vidjeti već sada. NATO će se i dalje baviti s četiri strateške točke. Kao prvo tu je proširenje. U MAP-u se žele vidjeti Ukrajina i Gruzija, dok se u Partnerstvu za mir (Partnership for Peace, PfP) uskoro mogu naći Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Srbija trenutačno ostaje izvan svih partnerstava, ali su joj atlantska vrata uvijek otvorena.

NATO će i dalje na najbolji mogući način voditi svoje misije u svijetu. Posebnu pozornost dat će misiji ISAF u Afganistanu te KFOR-u na Kosovu, ali i akciji Active Endeavour na Mediteranu, misijama pomoći iračkim i makedonskim policijskim snagama te u Darfuru.

Nove prijetnje sigurnosti zanimaju mnoge novije članice Saveza. Tako su borbu protiv cyber terorizma preuzeli Estonci, a već se vide i specijalizacije nekih drugih članica. Ovdje bi i Hrvatska trebala naći svoje područje doprinosa sigurnosti po kojem će biti prepoznatljiva.

Na kraju, NATO će nastaviti aktivno doprinositi svojim strateškim partnerstvima kao što su Mediteranski dijalog, Partnerstvo za mir, ali i nova partnerstva za koja su zainteresirane zemlje na Dalekom istoku, ali i Argentina. Novi horizonti, vjerujemo, čekaju i Hrvatsku. Bukurešt, godina prva.

Vedran Obućina