Oganj.blog.hr

Ako samo malo skrenemo pozornost od oluje svakodnevnih nametanja informacija o Corona virusu i srednjih, moguće i polivalentnih, prstiju, nekulturnih, javnosti poznatih „dama“, koje objavljuju mainstream mediji, vidimo da se namjerno, perfidno, bezobrazno, pokvareno, politički interesno, tendenciozno, narodu zamagljuje istina o stanju Hrvatske i svih zala koje učiniše dosadašnje vlasti: propast poljoprivredne proizvodnje, industrije, ekološki promašaji, ljudskih prava…uz kriminal, korupciju, nepotizam, narušavanje nacionalnog identiteta, omalovažavanje doprinosa Hrvatskih branitelja, zapravo razhrvaćenja Domovine, a posebno zabarušivanje (srbski: zataškavanje) velikih zala, čime se novim opcijama onemogućava prigoda da biračima ponude rješenja za izvlačenje iz gliba u kojem se nalazimo, ne mogu se oteti dojmu, da se radi o subverziji.
Subverzija ili podrivanje je izraz kojim se opisuju djelatnosti koje za cilj imaju uništenje neke države i/li radikalnu promjenu njenog političkog poretka.
Skupovi i predizborna druženja, ovog su trena u prvom planu: budu ,ne budu, razmak ovakav, razmak onakav, trajanje kontakta ovoliko, trajanje onoliko minuta, sve samo ne ono što je značajno za Hrvatsku, hrvate i sve manjine koje, barem poštivaju, neovisnu, Republiku Hrvatsku, kao svoju Domovinu.
Propagandni filmovi na Tv postajama podsjećaju me na Pinokijadu. Od idućeg tjedna naivni mogu očekivati med s orasima i mlijeko. Zato predlažem da svi domoljubi koriste svoje internetske stranice za dijeljenje svih objava prijatelja, koje mogu pomoći rezultatima izbora koji priželjkujemo, a to je promjena dosadašnjih vlasti i izbor najboljih pojedinaca domoljubnog pokreta, ali i drugih rešpektabilnih aspiranata za Sabor Republike Hrvatske.

U javnosti je polijepljena šuma različitih plakata, osmjeha, obećanja koji se nikad neće ostvariti. Mnoga se ponavljaju svake četiri godine. Mislim da plakati beznačajno utječu na odabir birača.
Javna sučeljavanja čelnika stranaka, najčešće podsjećaju na kočijaške svađe pa stvaraju dojam gađenja i postavljaju pitanje: zar nemamo boljih?
Predizborna kampanja ne bi trebala biti značajna osnova za odabir. Umirovljenici, nezaposleni , ovršeni, siromašni, iseljenici, mogu tijekom ciklusa vladanja, mnogo i bez kampanje, mnogo prije zaključiti koliko su zadovoljni svojim životima i kakva je perspektiva njihovih nasljednika.
Hrvatska je po mnogim statističkim prikazima stanja, na gotovo samom dnu Europske unije i nikakve neutemeljena prikazanja „antologijskih“ uspjeha dosadašnjih vlasti nemaju nikakvog temelja. Primjerice, po podacima Eurostata, iz 2020. godine: Samo je Bugarska, po BDP-u lošija od Hrvatske.


Trebamo sposobne, poštene, istinske, osvjedočene domoljube, koji svoju ljubav prema Domovini, osvjedočeno, predpostavljaju osobnim interesima. U dosadašnjim vlastima takvih je bilo puno premalo.
Zato nedvojbeno promjene, ali ne na već viđeno.
Pokret za preokret.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;30.lipnja 2020.

VIŠE NIKAD NEĆE BITI PRAZNO

Hrvatska u državnom vlasništvu ima preko 890 200 hektara zemljišta. Bilo bi mi dragocjeno da mi partijaši, dviju brojno najvećih stranaka, objasne gdje je država kupila tu zemlju ili je pak ona „slučajno“ nekom, negda, opljačkana.

Smatram da Hrvatsku „državnu zemlju“ treba vratiti vlasnicima, od koje je oteta, a za preostalu omogućiti povoljnu, kreditnu kupnju ili je darovati našem seljaku, koji ju želi obrađivati.
Time će se značajno poboljšati demografsko stanje i stvoriti uvjeti za povratak iseljenih Hrvata, prisiljenih otići iz, dosad, neuređene države.
Državnim poticajem treba pomoći u stvaranju kvalitetnih uvjeta skladištenja, obrade poljoprivrednih proizvoda i razvoja prehrambene i mesne industrije, na mjestima gdje je sirovinska baza i proizvedena te omogućiti brzu i kvalitetnu distribuciju diljem Hrvatske i šire.
Ulazni troškovi našem seljaku ne smiju biti veći od onih koje imaju seljaci zemalja, iz kojih uvozimo.
Treba poticati Bio i Eko proizvodnju, kao i opremanje tehnikom za suvremenu poljoprivrednu proizvodnju.
Potrebno je i snažno poticati znanstveni rad i obrazovanje na području poljoprivrede.
Zabraniti uvoz voća, povrća, mesa i prehrambenih proizvoda, koji ne zadovoljavaju, propisanom kvalitetom i kojih se druge Zemlje rješavaju. Hrvatska ne smije biti depo proizvoda koje druge države bacaju. Ona mora štititi zdravlje i život svojih građana.

U trgovinama svi artikli moraju imati, vidljivo, označeno podrijetlo, a ne da, u kupovinu, sa sobom nosim povećalo i u svrhu informacije, molim prodavačicu da u skladištu, na škatulji, pogleda čija je to roba.
Bezsramna je vlast kojoj uvozni lobi vodi politiku države, spram naših seljaka.
Pročitah da Češka, kako bi zaštitili svoju poljoprivrednu industriju, želi uvesti zakon kojim 85% namirnica u svojim trgovinama dolazilo od domačih proizvođača.
I još jedna naša sramota. Ne zaboravimo, u lipnju 2023.godine ističe desetogodišnji moratorij na prodaju državne i privatne poljoprivredne zemlje stranim državljanima i stranim pravnim subjektima, koji smo isposlovali na temelju sporazuma o pridruživanju EU, 2011. godine.
Ako na naša područja dođu stranci, Hrvati bi se mogli još više iseljavati. Samo nam to još treba.
Tamo gdje nema Hrvata nema ni Hrvatske.
Bosna nam je u tome, na svoj način, najtužniji primjer.
Tužno je i današnje stanje glede poljoprivrede:
-U državnom je vlasništvu trećina poljoprivrednog zemljišta.
-Obrađuje se 40 % poljoprivrednog tla.
-u Zemlji navodnjavamo samo 2,2 % poljoprivredne zemlje.
- Samo je 2 % obradivih površina u ekološkim proizvodnim uvjetima.
-Hrvatska u koncesiji ima 57 763 hektara najboljeg zemljišta , od čega, samo Fortenova preko 32 000 hekta.
-Poticaji za proizvodnju su okuženi kriminalom.

Naravno da uz gospodarski razvoj našeg sela svakom njegovom stanovniku mora biti omogućeno ispunjavanje i drugih potreba: kulture , športa, rekreacije, kvalitetne zdravstvene zaštite, dostupnog školstva, opskrbe i drugo.
Želite li doprinijeti daljnjoj propasti Hrvatskog sela i to ne samo u Slavoniji, glasajte za dosadašnje vlasti.
Ali, ako volite Hrvatsku , imate izbor.

Mogao bi nam odpjevati:

Slavonac sam, time se ponosim
davno ime od predaka nosim
Hrvatska je domovina moja
ej, Slavonko, i moja i tvoja

Domovino, u srcu te nosim
domovino, s tobom se ponosim
čuvam tvoje livade i staze
ne dam da te tuđe noge gaze

Ej, Hrvati, tamo u tuđini
vratite se svojoj domovini
vratite se na ognjište svoje
ej, Hrvati, Hrvatska vas zove.

Zove i na izbore.
Budimo svoji na svome.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;27. lipnja 2020.

Quod licet Iovi, non licet bovi [kuod li'cet jo'vi: ~ bo'vi:] (lat.), što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu; poslovica koja znači kako je velikanu (ili moćniku) dopušteno mnogo toga što se ne dopušta običnim ljudima ili što im nije primjereno.
Hoćemo li to i nadalje, glupo, dopuštati, odlučimo na izborima.
Strančarenju u zdravstvu nema mjesta.
Njime struka gubi povjerenje naroda.
Tumačenje pak medicinskog laika, bez obzira na značaj, o potrebnim mjerama izolacije, glede COVIDA 19, i skakanje stožera Civilne zaštite, samom sebi u usta , strašno me podsjeća na grozno mišljenje Smiljka Sokola, o tome da novac nije imovina.
Ista pašta.
Spriječimo amoralno ponašanje dosadašnjih vlasti.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;23. lipnja 2020.

Cijeli sam radni vijek, u bio u službi zaštite čovjeka i njegovih blagodati, bez obzira spol, rod, pamet, narav, dobrotu zločestoću, imovinsko stanje, političku i svaku drugu orijentaciju i podjelu. Danas, doslovno, uživam u mirovini i imam više vremena za promišljanje i o pitanjima koja više nisu vezana za vatrogasnu struku.
Osobno sam zadovoljan obiteljskim i imovinskim stanjem, našom zdravstvenom zaštitom, krugom prijatelja i znanaca, zapravo svime, ali ne mogu ne gledati dalje od svog plota.
Iako politički nikad involviran ni u jednu stranku, nije mi svejedno kako će se Hrvatska održati i kome će narod, na izborima, koji je, izim u Domovinskom ratu, redovito griješio, birajući vlasti, koje mu nisu uzvratile svojim poslanjem.
Kako se u Državi zaflegalo nezamislivo puno kriminala, klijentelizma, nepotizma, korupcije i drugih zala, a sve, veliko, u najvećoj mjeri skrivalo, smatram da dosadašnje vlasti ne zaslužuju daljnje povjerenje.
Kao neupućeni, politički amater, diletant, laik , koji voli svoju Domovinu, nadao sam se da će se na političkoj sceni oformiti domoljubna oluja političara, kojoj Hrvatska neće biti samo virtualna opčinjenost.
Kad se to što zbog osobnih interesa, nespretnosti i pogrješaka u dogovaranju, a i, kao navijek, uskrsnućem, subverzivnih, plaćenih, amoralnih trojančića, imamo stanje kakvo imamo.
No nismo u bezperspektivnom stanju. Štoviše.
Izvjesno je da će domovinski zdrug Miroslava Škore, Zlatka Hasanbegovića, Ruže Tomašić, Željka Glasnovića i mnogih drugih častnih, ratnih generala i na drugim područjima osvjedočenih domoljuba, uključujući i nas manje poznatih i samo bližnjima poznatih, ljudi dobre volje, na izborima dosegnuti rešpekabilan broj glasova, koji će mu donijeti položaj odlučivanja o daljnjoj sudbi Republike Hrvatske.
S kim? S Mostom nezavisnih lista. Strankom koja od početka svog djelovanja, nije nikad izdala svoje principe.
Simpatičan mi je, zanimljiv, mlad, pametan, erudit, kozer, naočit, profesor Nino (elegantno dugi) Raspudić.
Bio nam je ugodan i u dvorani crkve, u Zaprešiću na promociji dviju njegovih knjiga: „Kratki Espresso“, koju je, u ime Matice Hrvatske, ogranak Zaprešić, uspješno organizirao, ugledni profesor Mirko Ivanjek.
No kad je pristup Domovinskom pokretu uvjetovao, nedemokratskim prijedlogom, da sam, kao da je gubernator, odredi listu izborne jedinice koju će predvoditi, shvatio sam da je to samo dio strategije pobjede drugačije, bolje Hrvatske.
Volio bih da se toj Hrvatskoj uniji, nakon izbora, pridruži i osvjedočeni domoljub, uspješni, pošteni poslodavac, veliki poštovatelj i donator vatrogastva u svom kraju, Karlo Starčević i njegova stranka, HSP i drugi, a da za njih glasaju svi istinski domoljubi.
Jer, ne zaboravimo. Ovo nije glasanje samo za nas, već, zbog trenutne krize i stanja u koji nas dosadašnje vlasti dovedoše, više nego ikad, za sve buduće generacije.
Promislimo i ne sudimo po obećanjima u predizbornoj kampanji, već po rezultatima tridesetogodišnjih vlasti koje nas, po mnogim rezultatima, potonuše na dno Europe.
Spasa ima, ali vremena više ne. Razmislimo.
Branko Smrekar
U Brdovcu;21.lipnja 2020.

Već više od sto godina neprijatelji Hrvata neprekinuto nam podmeću teme za naše zavade. Posebno je to bilo naglašeno za komunizma, a nažalost nije smanjeno ni za današnjeg neokomunističko- kapitalističkog, nenarodnog bastarda.
Brojne su kosti koje pobacaše za naša nesuglasja: Hrvatska: domicilni Hrvati u Bosni i Hercegovini, Vojvodini, Crnoj gori…iseljeništvo po cijelom svijeta, tobožnja pitanja nacionalnih manjina …
Mislim da ako postoji argumentirano pitanje, onda je to, sve više, Hrvatsko pitanje.
Citirat ću izjavu katedrale hrvatskog duha, blagopokojnog , kardinala Franje Kuharić:“ Mi ni ne znamo koliko je komunizam razorio dušu čovjeka“.
U posljednje vrijeme, skrivajući kriminal, korupciju, klijentelizam, nepotizam.. i zabašurivanje svih velikih zala, pokušavaju nas posvaditi po jednoj važnoj, teškoj, kompleksnoj, ali ne i jedinoj problematici društva: silovanju žena, popratnom začeću i eventualnom, pobačaju.
Generalno, dijete, kao Božji dar, nastaje začećem.
Jednom je u Vatrogasne školi, pred, dragovoljno nazočnim, svim učenicima i nastavnicima, kardinal Franjo Kuharić održao nezaboravno predavanje. Sjećam se jedne rečenice:
„Svaki je čovjek jedna tajna“.
Mislim da tim pristupom treba rješavati i pitanje živih bića začetih silovanjem. To uistinu, treba prepustiti silovanoj ženi.
Nitko izim dragog Boga ne može razumjeti njenu tjeskobu. Prirodno je da žena, ako živi u obitelji, svezom svoje teške odluke, konzultira svoje najbliže, kao što je i kršćanska zadaća društva najviše moguće pomoći žrtvi: zdravstveno, financijski , duševno, a po potrebi i istovremenim udomljavanjem. Zato sablažnjavaju vulgarni napadaji nekršćanskih i virtualno kršćanskih spodoba , uz potporu hrvatofobnih, pristranih medija, na jednu izjavu Miroslava Škore, koji zapravo nije ništa prejudicirao, a najmanje vrijeđao ženski rod.
Nisam nigdje našao podatak koliko je žena u Hrvatskoj , nakon pobjede, začelo silovanjem.
Ali je znano da je za Domovinskog rata, u Hrvatskoj, silovano tisuće žena i rođeno puno, neželjene, djece, i da dosadašnje vlasti, zbog kvarne suradnje s čelnicima srbske nacionalne manjine i vanjskih utjecaja, nisu sankcionirale brojne ratne zločince silovanja.
Pritom je valjda je jasno da je i velika napadačica na izjavu Škore, Kolinda Grabar Kitarović, bila u obvezi poticaja sankcioniranja svih zločina u ratu. Mnogi od zločinaca i danas šeću pred nemoćnim žrtvama.
Hoćemo li i ovaj put izabrati vlast koja štiti zločince , a ne žrtvu.
Bilo bi to jako, jako tužno.
Povijestno neoprostivo.
Branko Smrekar
U Brdovcu;20. lipnja 2020.

U drugoj polovici osamdesetih, hrvatski smo profesionalni vatrogasci, s ondašnjom, Hrvatskom vatrogasnom zajednicom, bili veliki boj za osiguranje svog statusa.
Medijator rasprave o statusu profesionalnih vatrogasaca i, i onda politički dirigirane, Hrvatske vatrogasne zajednice, bio je Sekretarijat unutrašnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske. U ime Sekretarijata glavnu je ulogu imao, kasniji čelnik pravne službe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, danas pokojni, neusporedivo vrijedni stručnjak, gospodin Nikola Skendžić.
Bili smo istih stajališta. Profesionalni vatrogasci su postigli svoje ciljeve. Kasnije sam i u našoj Državi, po pitanju zakonskih odredaba, vrlo često surađivao s Nikolom.
Uspostavili smo i prijateljske odnose.
Sjećam se da smo u tim, opuštenim, druženjima razgovarali i o brojnim drugim temama. Iz njih mi je posebno ostalo u sjećanju, Nikolino, mišljenje o jednom , stručnom, uglađenom, dobronamjernom, finom, markantnom, vrijednom čovjeku, koji je uvijek spreman pomoći, bez obzira da li za to ima obvezu poslova radnog mjesta ili to čini u dobroj vjeri, doslovno, gospodinu Slavenu Hojski.
U ono doba i kasnije, puno je pomagao Ministarstvu unutarnjih poslova i za Nikolu je, iz poštovanja, bio samo Slaven. Slaven ovo , Slaven ono, sve u superlativima. Sjetio sam se tog gospodina i sada za rada u Izbornom povjerenstvu predsjedničkih i sada parlamentarnih izbora. Ugodno ga je slušati, lijepo govori hrvatski. Dao nam Bog čim više takvih državnih dužnosnika i službenika.
Branko Smrekar
U Brdovcu;19.lipnja 2020.

Ispraznice u jakim potresima:
„Broj mrtvih nakon potresa raste“.
Glupost. Najveći broj je stradao odmah pri potresu. Narastao je samo broj otkrivenih.
„Raste broj zaraženih od korona virusa“. Glupost.
Raste samo broj otkrivenih.
„Ne postoje poteškoće koje bi ugrozile izbore“.
Glupost.
Vrijedi li to i za one neotkrivene, za one u karanteni, za vrijeme, eventualnog policijskog sata, kao i za one koji ni teorijski neće biti u prigodi glasati?.
Ovu Hrvatsku ne smiju voditi glupi ljudi, kao što ni mi birači ne smijemo biti glupi, da ne uočimo da se ne radi o gluposti, nego o prvorazrednom pokvarenjaštvu.
Pokažimo na izborima da nismo glupi mi , već oni koji nas takvima smatraju.
Ne dopustimo da pojedinačni, kvarni, interesi zasjene interes naroda.
Izađimo , makar u plinotijesnim odjelima.
Žao mi ako će istina o broju zaraženih, na štetu naroda biti prilagođena interesima vladajućih.
To ne bi bilo kršćanski, nažalost ne bi im bilo prvi put.
Može li još samo Dragi Bog zaustaviti ovaj sotonizam ili će nam Spasitelj dati poslanje i snagu da mi sami to učinimo.
Bože čuvaj Hrvatsku!
Branko Smrekar
U Brdovcu;18. lipnja 2020.

Čelnik Domovinskog pokreta, Miroslav Škoro je čovjek, osvjedočeni domoljub, kršćanskih manira, pošten, sposoban poduzetnik bez mrlje u karijeri, uredan porezni obveznik, doktor znanosti, ne hvasta se, nije opterećen sam sa sobom, ugledan i uspješan glazbenik, skroman, ponizan, ne obraća se demagoškim, mnogo puta slušanim, a nikad ostvarenim ispraznicama, sa svojom domoljubnom koalicijom, nudi ostvarivi program za spas posrnule Hrvatske.
Od više poštenih ljudi različitih provenijencija, čuo sam da je taj čovjek i sjajan zabavljač, pun humora, vrlo poželjan u, doslovno, svakom društvu i prigodi. Škoro je za razliku od brojnih drugih političara, nadareno normalan. To je za svakog čovjeka najveći mogući kompliment.
Pod satirom držim njegovu izjavu, da bi dobar ministar vanjskih poslova mogao biti i čovjek koji, eklatantno i ne baš slučajno, više voli sebe i Europsku uniju nego Domovinu, kojoj je na čelu izvršne vlasti.
Da se to dogodi to bilo isto kao da taktiku spašavanja ljudi i gašenja požara rukovodi palikuća, podmetač požara, a ne zapovjednik vatrogasne postrojbe. To se u povijesti nikad nije i neće dogoditi.
Kao što se ni šala gospodina Miroslava nikad neće ostvariti.
Jednom , prije puno godina, moja je, pokojna, baka, Jelica, u Rijeci, prenoćila kod jedne stare, bogate gospođe, bez nasljednika. Navečer je znatiželjno pita: “Komu bute vi to se ostavili“? A gospođa mirno: „Vi pa le bez brige spite“.
Glede takve izjave, glasači domovinske opcije, možemo ostati mirni. Miroslav Škoro ima više Božjih darova. Ironičnost je samo jedan od njih.
Mi kojima rad dosadašnji vlasti, nije bio zadovoljavajući, a brojni pokazatelji pokazuju da smo nedvojbeno u pravu, ovo predizborno vrijeme ne trebamo više trošiti na međuosobno hofiranje i bacanja lira: super ti je ovo, super ono, bravo ti, bravo ja, već da ga iskoristiti za širenje istine, znanima i neznanima i omogućiti im spoznaju zašto je, za njih i njihove nasljednike, najbolji odabir, Domovinski pokret i drugi domoljubne stranke.
A što se tiče zadaća nove vlasti, prva je promjena zakonodavstva u cilju sankcioniranja lopova i vračanja ukradenih vrijednosti. Ostati na poznatoj kvarnoj misli „Tko je jamio, jamio“ vodi u nekontrolirani kaos.
Ovi su izbori sudbinski za Hrvatsku i zato uistinu: Sad ili nikad. Bože pomozi!
Branko Smrekar
U Brdovcu;16.lipnja 2020.

Gledah jučer na Hrvatskoj televiziji, emisiju Nedjeljom u dva, Aleksandra Stankovića i njegova gosta Andreja Plenkovića.
Podsjetila me na slijedeći vic: Pita profesor učenika, koji je naučio samo o glistama: „Reci mi nešto o slonovima“, a učenik, „ slon ima jednu glavu, dva uha, četiri noge i rep. Rep je sličan glistama. Gliste dijelimo na četiri skupine,….
Aleksandar pokušava, postavljati pitanja, a premijer, kao, da je gluh i dalje priča svoju priču, koja mu, kako mu se čini, ide u prilog. Nije iz Brdovca, ali sam čuo onu: jedan šumom, drugi drumom. ( cestom, putom, prometnicom)
O ukusima se ne raspravlja, ali meni se sve to činilo bijedno, jadno, provokativno, vrijeđajuće i do zadnje kitice nekulturno.
Razgovor me podsjetio i na varaždinskog verglaša Srećka Dragišića.
Tu bih mogao prispodobiti i Grigorija Aleksandroviča, kneza Potemkina – Tavričeskij.
I mnoge druge, samo ne političara koji zaslužuje daljnje povjerenje našeg naroda.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;15.lipnja 2020.

Osuđujem sve poruke mržnje i nasilja prema Srbima, ali i svakodnevno nametanje krimena ustaštva cijelom Hrvatskom narodu, baš na svaku verbalnu provokaciju, što u pojedinaca i manjih skupina izaziva javni, a u narodu, ponekad i tihi revolt.
Osuđujem svaki govor mržnje i vrijeđajuće parole prema nacionalnim manjinama. Provokatore treba kazniti, ali još više osuđujem djela mržnje. Ubojice, silovatelji, zločinci i danas slobodno šeću Vukovarom, a vlasti već više od 25 godina zabašuruju njihova krvnička nedjela.
Boljševistički duh i dalje živi. I Prije istrage se objavljuje: Nepoznati počinitelji, automatski Hrvati, navijači Dinama, pod utjecajem ustašofila, treba ih teško kazniti.
Ne znam što je istina , ali me sve to podsjeća na poznate udbaške metode podmetanja krimena. Dežurni, od naroda, dobro plaćeni napadači na hrvatsko nacionalno biće, u koaliciji sa svim dosadašnjim vlastima, namjesto da pomažu smiraju međunacionalnih odnosa u Hrvatskoj i Vojvodini, stalno optužuju Hrvate i stvaraju mitove o vječnoj ugroženosti manjine Srba u Hrvatskoj. Takav pristup moramo promijeniti već na, skorašnjim, parlamentarnim izborima.
Gospodin Isus Krist je rekao. Samo nas istina može osloboditi.
Dojma sam, da u Hrvatskoj, zbog osobnih interesa denuncijanata i onih koji ih iz političkih razloga toleriraju i potiču, nisu ugroženi Srbi već mi Hrvati.
To je krimen dosadašnjih vlasti.
Hoćemo demokratsku Hrvatsku.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;14.lipnja 2020.

Početkom devedesetih bio sam naklonjen Hrvatskoj demokratskoj zajednici, do mjere da sam nakon pobjede dr. Franje Tuđmana, na predsjedničkim izborima, 1997. godine, uz prigodne darove, od tajnika Hrvatske demokratske zajednice, dobio pisanu zahvalu za aktivnosti kojima sam doprinjeo u pobjedi Predsjednika Franje Tuđmana.
No kad je u stranci došlo do kriminala, klijentizma, korupcije, nepotizma i drugih zala, a posebno nakon što su sve velike devijacije, malverzacijama svih triju vlasti, očitogledno zabašurivale (za one koji ne znaju hrvatski jezik: zataškavale), kao i udvornčke politike prema tuđincima, rasprodaje hrvatskog blaga i gubljenja hrvatskog identiteta, moja je potpora Hrvatskoj demokratskoj zajednici, posrnula.
Višekratnu prigodu za obnašanje vlasti imala je i Socijalno demokratska partija, koja se u svom vladanju nije pokazala ni socijalnom ni demokratskom. Jedino je svojim boljševističkim načinom upravljanja opravdala naziv, partija. Mislim tu i na njenu anacionalnost, što se zamjećuje već i u njenom imenu.
Kao čovjek koji nikad, uprkos nagovaranjima, nije bio član ni jedne stranke niti to, bez obzira na ishod parlamentarnih izbora , kani biti, prosuđujem da ni jedna od navedenih stranaka više ne zaslužuje daljnje povjerenje naroda.
Gdje je rješenje?
U povjerenju novoj, domoljubnoj koaliciji: Hrvatskog domovinskog pokreta Miroslava Škore, Bloka za Hrvatsku, Hrvatskih suverenista, kojima bi se, nakon izbora, trebali priključiti Most nezavisnih lista, Hrvatska stranka prava i drugi dobronamjernici.
Hrvatska se može obraniti samo na ovim parlamentarnim izborima. Dokažimo opet svoje domoljublje.

Branko Smrekar
U Brdovcu;13.lipnja 2020.

Sedamdesetih sam godina, na Strojarskom fakultetu u Zagrebu, slušao nastavni predmet: Materijali. Sjećam se rečenice, profesora Ranka Zgage „Postoji pet svjetskih problema“:
Zrak, voda, hrana, energija i materijali.
ZRAK
U Hrvatskoj su, zbog, narodu, izdajničke pretvorbe i privatizacije, propale brojne industrije koje su zagađivale okoliš, a i dio prljave industrije strani su vlasnici, zbog jeftinije radne snage, prebacili u siromašnije države.
Iz tih razloga Hrvatska nije na „ crnoj listi“ zagađenja zraka u Europi.
Iako ponekad u našem zraku veliku opasnost po zdravlje stanovništva čine lebdeće čestice PM10 i PM2,5.
One su kombinacija krutih i tekućih tvari koje lebde u zraku, mikroskopski su sitne i ne mogu se vidjeti golim okom. Često u Hrvatsku dolaze iz područja izvan naše Zemlje.
Veliki su zagađivači zraka su i Termoelektrana Plomin, i rafinerija nafte u Bosanskom Brodu, a najveći, brojna cestovna vozila , posebno ona starije proizvodnje, ekološki štetnija, a koja naši građani kupuju zbog razmjernog siromaštva te iz, istog razloga, loženje domaćinstava krutim gorivima.

VODA
Hrvatska, u Europi, po stanovniku, ima najveće količine pitke vode. Po količini vode četvrta smo država na „Starom kontinentu“.
Voda je, naše, strateško zlato Nažalost vodu previše zagađujemo, a u opskrbi vodom gubimo pedesetak posto kapaciteta.
Ipak najveći problem Hrvatske je taj, što su dosadašnje vlasti, nacionalno blago, gotovo u bescjenje, dali u koncesiju stranom kapitalu. Četrnaest stranih koncesionara ima koncesiju na 24 izvora vode. Želim vjerovati da će nova vlast spriječiti daljnju pljačku hrvatskog narodnog blaga..

HRANA
Uz naše prirodne, Bogom dane, blagodati Hrvatska, zbog osobnih interesa i nesposobnosti vlasti ne proizvodi dovoljno hrane ni za svoje potrebe. Žitarica nam, za svoje potrebe, ne manjka, ali u svemu drugom podbacujemo. Dostatnost proizvodnje svinjskog mesa, povrća, voća, mlijeka je šezdesetak posto, nažalost sve više u opadanju.
U turističkoj sezoni potrebe za hranom su nemjerljivo veće pa uvoz, enormno raste.
Obično se svi žale na uvoznički lobi, a ja pitam kakva je to državna vlast kojoj uvoznički lobi uništava domaću proizvodnju hrane?

ENERGIJA
Hrvatska je energetska ovisnica,
Nafte crpimo za 20% potreba, plina tek nešto više ali zbog pokvarene politike, njima više ne upravljamo.
Instalacija vjetroelektrana poprima velike skandale,, sunčanih elektrana“ , prema prirodnim mogućnostima, imamo premalo.
Hrvatska proizvodi samo 20, 5 % obnovljive energije, a da bi morala i mogla više najbolje govori usporedni podatak hidroelektrana na rijeci Savi. Kroz Sloveniju rijeka Sava protječe u dužini od 225 kilometara, a samo na donjem toku Slovenci imaju izgrađeno čak 5 hidroelektrana. Šesta, kod Mokrica je u pripravi. Sava se kroz hrvatsku proteže u dužini 462 kilometara, a na njoj nemamo ni jednu hidroelektranu.
Mi se z brdovečkog i zaprešićkog kraja, već preko četrdeset godina godina slušamo i veselimo se izgradnji hidrocentrale Zaprešić –Podsused, mostu za „Sanobor“, placu, kotlovini, odojkima, pajcekima, kremšnitama, Svetoj Ani… …no to je do danas tek sanak pusti.Za sada moramo okolo ili skelom na Savi.

MATERIJALI
Ne ulazeći u sve manju proizvodnju domaće robe, naš dodatni problem je recikliranje otpadnog materijala.
Dok u Njemačkoj po jednom stanovniku, godišnje, prikupe 633 kilograma otpada, a recikliraju čak 428 kg, dakle, blizu 70 %, u Hrvatskoj po stanovniku skupimo 416 kg otpada, a recikliramo samo 98 kilograma, dakle ispod 25 posto, čime smo med zadnjima u Europi.
I na tom području Hrvatska mora napraviti preokret u politici,
pogotovo ako znamo sto se događa s otpadnim tvarima i predmetima koje nismo ispravno prikupili?
Ukoliko zavrse na odlagalistu ili, jos gore, odbačeni u prirodu, trebat c
e im vremena da bi se razgradili i to:
Papirnate maramice (2 – 4 tjedna)
Ogrizak jabuke (2 mjeseca)
Kartonska kutija (2 mjeseca)
Filter cigarete (1 – 5 godina)
Vunena carapa (1 – 5 godina)
Casa od stiropora (50 godina)
Metalna konzerva (50 godina)
Limenka za pic
e (200 godina)
Plasticna boca (vise od 400 godina) ________________________________________

Sigurno da samo edukacijom, ni tu, nećemo postići brze željene rezultate.
Hrvatska mora postati uređena država. Hoće li , ovisi o nama, određenjem već na prvim parlamentarnim izborima.
Branko Smrekar
U Brdovcu;10. lipnja 2020.

NAŠA JE OSVETA OPROST
Jučer 7. lipnja 2020. godine, u Macelju održana Sveta misa u povodu 75.obljetnice Maceljskih žrtava.
Misno slavlje, u crkvi Muke Isusove, u zajedništvu služenja sisačkog biskupa Vlade Košić i varaždinskog biskupa u miru, Josipa Mrzljak, predvodio je Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. Uz navedene biskupe sudjelovali su svećenici i bogoslovi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
U propovijedi biskup Gorski je istaknuo da iako je Drugi svjetski rat završio prije 75 godina, nepravda nije ispravljena. „S tugom u srcu moramo ustanoviti da nepravda ne samo da nije ispravljena, nego se ona, na žalost, obnavlja i raste. No u nama ne smije biti nepravde, u nama ne smije biti zla. Nemojmo dopustiti zlu da zahvati srca i savjesti jer to uništava svaki život”, poručio je pomoćni biskup Gorski. U tom ratu, moramo toga biti svjesni, nije bilo strane koja nije počinila zločin, ali kako povijest pišu pobjednici koji često po uhodanom modelu dio svojih zločina pripisuju poraženima, mi smo još uvijek bez mnogih odgovora zarobljenici prošlosti, rekao je Gorski.
Zasebno mi je ostala u sjećanju misao, koju je biskup Gorski naznačio u propovijedi, a koju je izrekao blaženi Miroslav Bulešić, božji svećenik, ubijen 1947. godine:
Moja osveta je - OPROST!
Svetoj misi nije bio prisutan nitko od najviših čelnika vlasti ni najveće oporbene stranke.
Bili su nazočni vjernici i častni ljudi koji poštuju Hrvatski rod i njegove žrtve, među njima i Karolina Vidović Krišto, Željko Sačić, Zlatko Hasanbegović , Ladislav Ilčić …

Titovi su partizani, nakon Drugog svjetskog rata, na području Maceljske šume kod Krapine, u logorima u Mirkovcu, pokraj Sv. Križa Začretje i Oroslavju, bez suđenja, pobili brojne, nenaoružane vojnike NDH, 21 svećenika, redovnika i bogoslova te mnoge civile. Procjenjuje se da su jugokomunisti ubili više od 12.000 hrvatskih zarobljenika.
Do danas hrvatsko pravosuđe nije pokrenulo istrage, optužnice ili sudske postupke protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj, i od kojih su neki sami govorili o svojem sudjelovanju u zločinima.
U vrijeme komunizma, za vlast je to bilo očekivano, ali je za dosadašnje hrvatske vlasti to velika sramota, koja eklatantno dokazuje da duh komunizma i dalje živi u njihovim dušama, ali i da ti i takovi nisu dostojni daljnjeg povjerenja hrvatskog naroda. Treba birati nekompromitirane političare. One koji do sada nisu iznevjerili povjerenje naroda.
Bogu hvala ima ih. Ne moramo više birati protiv.
Pokret za preokret!
Branko Smrekar.
U Brdovcu;8.lipnja 2020.

ZA DOM SPREMNI

Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija bila je hrvatski separatistički i nacionalistički, totalitaristički pokret, koji se borio protiv velikosrpskog centralizma i hegemonije u Jugoslaviji.
Prvi Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman: Nezavisna država Hrvatska nije bila samo fašistička tvorevina, nego i izraz volje i težnje hrvatskog naroda za svojom slobodom i neovisnošću.
HOS je nastala kao stranačka vojska HSP-a, ali dragovoljac koji je želio braniti domovinu nije morao biti član stranke.
HOS je nastao kada Hrvatska nije imala organiziranu vojsku. Formiranjem Zbora narodne garde HOS se na prvoj crti bojišnice podređuje zapovjedništvu Zbora narodne garde (ZNG), poslije HV-a. Postrojba HOS-a je imala svog zapovjednika i obično je kao postrojba izvršavala dobivene zadaće zapovjednika Hrvatske vojske.
Komunističko-udbaško-kosova propaganda je HOS proglasila novom ustaškom vojskom, naziva stranačkom vojskom, koja veliča ustaštvo. To nije točno. Činjenice o HOS-u govore slijedeće: da su postrojbe HOS-a surađivale ili bile pod zapovjedništvom Zbora narodne garde, kasnije Hrvatske vojske, integrirane u HV od ožujka 1992. godine. Postrojbe HOS-a su također integrirane 1992. godine u Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i u postrojbe Teritorijalne obrane BiH i Armiju BiH pa je neutemeljeno govoriti o ustašama.
U Domovinskom ratu poginulo je 700 pripadnika Hrvatskih oružanih snaga, a brojni su ranjeni do stupnja teške invalidnosti. I sad desmodontinae-ri (vampirski šišmiši), koji žive na njihovoj žrtvi, nastoje ukinuti njihov pozdrav: “ Za dom spremni“, koji i nije izvorno ustaški, već domobranski, a koji je uz krunicu , bio spiritus movens njihove učinkovitosti, u borbi za svoju i našu Hrvatsku.
Pripadnici HOS-a su istinski heroji Domovinskog rata koji su nepravedno prešućeni i zapostavljeni. Oni su heroji obrane Vukovara, Bogdanovaca, Dubrovnika, Škabrnje i drugih mjesta.
Ne smijemo dopustiti da tobožnji hrvati, upravljani iz stranih centara moći, Beograda i antihrvatskih struktura unutar naše domovine, razore stoljećima stvaranu i njegovanu dušu hrvatskog roda.
Izbori su naša jedina prigoda.
Domoljubi , sad ili nikad.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;6. lipnja 2020.

S ponosom obilježismo 30. svibnja. Dan državnosti u Republici Hrvatskoj, kao uspomenu na konstituiranje prvog, demokratski izabranog, višestranačkog Sabora, 30.svibnja 1990.godine i na povijesnu ulogu Hrvatskog sabora u očuvanju hrvatske državnosti, tijekom mnogih stoljeća .
Dan državnosti, slavljem se obilježava od 1990. godine.
U razdoblju od 2001. do 2019. godine, Vlada Ivice Račana, kao Dan državnosti, proglasila je 25 lipanj.
Dan kad je Hrvatski sabor donio povijesnu Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, čime je pokrenut postupak razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika.
I jedan i drugi nadnevak su vrijedni ponosa i obilježavanja. Dvije brojno najveće stranke imaju različito vrednovanje tih događaja i nastoje sebi pripisati što veće zasluge.
Po meni, najveće zasluge za stvaranje države Hrvatske, ima HRVATSKI NAROD.
On je referendumom, provedenim 25. travnja 1991.godine, a koji je 19. svibnja 1991. godine, odlukom raspisao, prvi Predsjednik Republike Hrvatske, dr Franjo Tuđman, neupitno odredio put razrješenja državne krize u SFRJ.

Rezultat referenduma bio je iskren, nedvojben, i dalekosežno, povijestan.
Izašlo je čak 84% birača, a više od 94% njih, izjasnilo se za suverenu i neovisnu Republiku Hrvatsku.
Referendum je, po Ustavu Republike Hrvatske, sva državna tijela OBVEZAO na daljnje postupke.
Zato taj dan referenduma, treba biti praznik: Dan Hrvatskog naroda.
Uz navedeno posebno s veselim petom kolovozu, Danu pobjede i domovinske zahvalnosti i Danu Hrvatskih branitelja.

Ono što smo oslobodili u Domovinskom ratu, ne smijemo izgubiti u miru.
Razmislimo: gdje smo, što smo i kamo želimo krenuti.
Pogrješkom u odabiru, oskvrnut ćemo grobove naših heroja, zasjeniti našu povijest i izdati buduće generacije.
Volimo svoju Hrvatsku.
Birajmo one koji nas više neće prodavati.
Branko Smrekar
U Brdovcu;5.lipnja 2020.

Slijede izbori. Dolazi vrijeme predizborne kampanje. Kome vjerovati? Neki su svoju vjerodostojnost i sposobnost, višekratno, imali prigodu pokazati. Nisu to učinili. Da li smo zadovoljni ukupnim stanjem u Državi? Ne gledajući svoje osobne interese, ako smo čestiti ljudi, domoljubi, kakvim se prikazujemo, pogledajmo istini u oči.
-Istina je da smo po mnogim pokazateljima najzadnji u Europi.
-Istina je da se nismo dostatno okoristili novcima, koje nam je EU stavila na dispoziciju.
-Istina je da precjenjujemo svoj politički ugled u Europi, kako pojedinaca tako i Države u cjelini.
-Istina je da mi u Europi ne predstavljamo neku posebnu ulogu. -Istina je da, uprkos svemu, uz dobru politiku i zalaganje naših Eu parlamentaraca, poput, bezkompromisne, Ruže Tomašić, nešto ipak možemo priskrbiti..
-Istina je da se u proteklom razdoblju, u Hrvatskoj dogodilo, bezobrazno puno vidljivog i skrivenog kriminala: korupcije, klijentelizma, krađa, lopovluka, nepotizma, rasprodaje ugleda i materijalnih blagodati te drugih zala.
-Istina je da se kriminal, posebno onaj najviši, od strane sudbene vlasti, zbog političkog i materijalnog interesa, najčešće, izim pred svake izbore, zabašuruje.
-Istina je da nam je opet potrebna vizija hrvatskog zajedništva, poput one koju je tako pobjedonosno sproveo prvi, Predsjednik Republike Hrvatske, dr.Franjo Tuđman. Ovog puta s lustracijom i primjerenim sankcioniranjem svih, na bilo koji način okaljanih, pojedinaca.
-Istina je da nam trebaju promjene i nova, dosad neprofanirana vlast.
-Istina je da nam, u cilju izlaska iz gliba, treba svekoliki doprinos naših brojnih, svjetski uglednih, stručnjaka, kao i što veća povezanost s našim iseljeništvom i domicilnim Hrvatima, izvan priznatih granica.
Kako to ostvariti?
U uvjetima pristranih, bezkriterijalnih, pristupa mainstream medija, uključujući i, neobjektivnu, Hrvatsku radio televiziju, mislim da neće biti dostatno promidžbu provoditi frontalno, putem javnih medija i predizbornih skupova.
Rješenje vidim u okomitoj, reverzibilnoj, komunikaciji vodstva stranke sa svojim ograncima i fb skupinama potpore, poput grupe „ Škoro-sad il nikada“ , koju tako vrijedno vode Maja i Damir te njihovom, dvosmjernom komunikacijom sa znanima i neznanima, na način prikazanja dobrobiti tim izborom. Ne nagovaranjem , već istinitim objašnjenjem posljedica dobrog i lošeg izbora kod glasanja.
Jer, kao što je rekao Gospodin Isus Krist: Samo nas istina može osloboditi.
Rezultati izbora bit će ogledalo našeg domoljubnog obraza. Hrvati, ne smijemo zatajiti, jer druge prigode neće biti.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;3.lipnja 2020.