VIŠE NIKAD NEĆE BITI PRAZNO
Hrvatska u državnom vlasništvu ima preko 890 200 hektara zemljišta. Bilo bi mi dragocjeno da mi partijaši, dviju brojno najvećih stranaka, objasne gdje je država kupila tu zemlju ili je pak ona „slučajno“ nekom, negda, opljačkana.
Smatram da Hrvatsku „državnu zemlju“ treba vratiti vlasnicima, od koje je oteta, a za preostalu omogućiti povoljnu, kreditnu kupnju ili je darovati našem seljaku, koji ju želi obrađivati.
Time će se značajno poboljšati demografsko stanje i stvoriti uvjeti za povratak iseljenih Hrvata, prisiljenih otići iz, dosad, neuređene države.
Državnim poticajem treba pomoći u stvaranju kvalitetnih uvjeta skladištenja, obrade poljoprivrednih proizvoda i razvoja prehrambene i mesne industrije, na mjestima gdje je sirovinska baza i proizvedena te omogućiti brzu i kvalitetnu distribuciju diljem Hrvatske i šire.
Ulazni troškovi našem seljaku ne smiju biti veći od onih koje imaju seljaci zemalja, iz kojih uvozimo.
Treba poticati Bio i Eko proizvodnju, kao i opremanje tehnikom za suvremenu poljoprivrednu proizvodnju.
Potrebno je i snažno poticati znanstveni rad i obrazovanje na području poljoprivrede.
Zabraniti uvoz voća, povrća, mesa i prehrambenih proizvoda, koji ne zadovoljavaju, propisanom kvalitetom i kojih se druge Zemlje rješavaju. Hrvatska ne smije biti depo proizvoda koje druge države bacaju. Ona mora štititi zdravlje i život svojih građana.
U trgovinama svi artikli moraju imati, vidljivo, označeno podrijetlo, a ne da, u kupovinu, sa sobom nosim povećalo i u svrhu informacije, molim prodavačicu da u skladištu, na škatulji, pogleda čija je to roba.
Bezsramna je vlast kojoj uvozni lobi vodi politiku države, spram naših seljaka.
Pročitah da Češka, kako bi zaštitili svoju poljoprivrednu industriju, želi uvesti zakon kojim 85% namirnica u svojim trgovinama dolazilo od domačih proizvođača.
I još jedna naša sramota. Ne zaboravimo, u lipnju 2023.godine ističe desetogodišnji moratorij na prodaju državne i privatne poljoprivredne zemlje stranim državljanima i stranim pravnim subjektima, koji smo isposlovali na temelju sporazuma o pridruživanju EU, 2011. godine.
Ako na naša područja dođu stranci, Hrvati bi se mogli još više iseljavati. Samo nam to još treba.
Tamo gdje nema Hrvata nema ni Hrvatske.
Bosna nam je u tome, na svoj način, najtužniji primjer.
Tužno je i današnje stanje glede poljoprivrede:
-U državnom je vlasništvu trećina poljoprivrednog zemljišta.
-Obrađuje se 40 % poljoprivrednog tla.
-u Zemlji navodnjavamo samo 2,2 % poljoprivredne zemlje.
- Samo je 2 % obradivih površina u ekološkim proizvodnim uvjetima.
-Hrvatska u koncesiji ima 57 763 hektara najboljeg zemljišta , od čega, samo Fortenova preko 32 000 hekta.
-Poticaji za proizvodnju su okuženi kriminalom.
Naravno da uz gospodarski razvoj našeg sela svakom njegovom stanovniku mora biti omogućeno ispunjavanje i drugih potreba: kulture , športa, rekreacije, kvalitetne zdravstvene zaštite, dostupnog školstva, opskrbe i drugo.
Želite li doprinijeti daljnjoj propasti Hrvatskog sela i to ne samo u Slavoniji, glasajte za dosadašnje vlasti.
Ali, ako volite Hrvatsku , imate izbor.
Mogao bi nam odpjevati:
Slavonac sam, time se ponosim
davno ime od predaka nosim
Hrvatska je domovina moja
ej, Slavonko, i moja i tvoja
Domovino, u srcu te nosim
domovino, s tobom se ponosim
čuvam tvoje livade i staze
ne dam da te tuđe noge gaze
Ej, Hrvati, tamo u tuđini
vratite se svojoj domovini
vratite se na ognjište svoje
ej, Hrvati, Hrvatska vas zove.
Zove i na izbore.
Budimo svoji na svome.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;27. lipnja 2020.
Post je objavljen 27.06.2020. u 12:31 sati.