Početkom devedesetih bio sam naklonjen Hrvatskoj demokratskoj zajednici, do mjere da sam nakon pobjede dr. Franje Tuđmana, na predsjedničkim izborima, 1997. godine, uz prigodne darove, od tajnika Hrvatske demokratske zajednice, dobio pisanu zahvalu za aktivnosti kojima sam doprinjeo u pobjedi Predsjednika Franje Tuđmana.
No kad je u stranci došlo do kriminala, klijentizma, korupcije, nepotizma i drugih zala, a posebno nakon što su sve velike devijacije, malverzacijama svih triju vlasti, očitogledno zabašurivale (za one koji ne znaju hrvatski jezik: zataškavale), kao i udvornčke politike prema tuđincima, rasprodaje hrvatskog blaga i gubljenja hrvatskog identiteta, moja je potpora Hrvatskoj demokratskoj zajednici, posrnula.
Višekratnu prigodu za obnašanje vlasti imala je i Socijalno demokratska partija, koja se u svom vladanju nije pokazala ni socijalnom ni demokratskom. Jedino je svojim boljševističkim načinom upravljanja opravdala naziv, partija. Mislim tu i na njenu anacionalnost, što se zamjećuje već i u njenom imenu.
Kao čovjek koji nikad, uprkos nagovaranjima, nije bio član ni jedne stranke niti to, bez obzira na ishod parlamentarnih izbora , kani biti, prosuđujem da ni jedna od navedenih stranaka više ne zaslužuje daljnje povjerenje naroda.
Gdje je rješenje?
U povjerenju novoj, domoljubnoj koaliciji: Hrvatskog domovinskog pokreta Miroslava Škore, Bloka za Hrvatsku, Hrvatskih suverenista, kojima bi se, nakon izbora, trebali priključiti Most nezavisnih lista, Hrvatska stranka prava i drugi dobronamjernici.
Hrvatska se može obraniti samo na ovim parlamentarnim izborima. Dokažimo opet svoje domoljublje.
Branko Smrekar
U Brdovcu;13.lipnja 2020.
Post je objavljen 13.06.2020. u 11:07 sati.