Oganj.blog.hr

Prije par godina, velim svom, dugogodišnjem, osvjedočenom, prijatelju Božeku (130): „Božek malo si mi se oporaviv“. “čuj ja ti posle sakog seksa idem v frižider. Mislim si super, ali sad me je jako strah, kaj bu tek sad, više je cajta. Z vremenom ne znaš kajbi, ali ze ženom…Frižideri su ionak puni puncati. Treba ih prazniti da se namirnice ne pokvariju.
Zbog, posljedica prejedanja, predlažem novi zakon:
ZAKON O ZABRANI VAGANJA,
Time se slogan, koji sam, u vrijeme prva dva razreda Kemijske škole, vozeći s vlakom, čitao na Glavnom kolodvoru:
„TKO NA ŽIVOT SVOJ POLAŽE, TAJ SE ČESTO VAŽE“
privremeno, do ukinuća Zakona, stavlja izvan snage, a vage, odmah, uz policijsku pratnju, odvezu u posebno pripravljeno, „Karantensko skladište vaga za točno mjerenje“.
Otvaranje skladišta treba uslijediti tek po ukinuću Zakona, nakon prestanka „Korona opasnosti“. Tada nam slijede druge, još opasnije od „Koronice“. Uživajmo u karanteni i podržimo predloženi zakon.
Branko Smrekar, pod unutarnjom i više vanjskih kontrola.
Branko Smrekar.
Z Brdovcu;31.ožujka 2020.
.

Ne znam kako se ponio gospodin gradonačelnik Rijeke i tko mu ga je „utnuo“. Niti želim špekulirati, jer to je, ipak, „Europska prijestolnica kulture“
No ja sam, ipak, bolje prošao. Meni su moji dragi polaznici Vatrogasne škole, na završnom domjenku, spremili ugodniju „pušku“. Tortu s grudima.
Kaj sem napraviv? Kaj, kaj sem napraviv. Prijeu sem se posla. Pak nebum se valda, ftoj situaciji, noža prijev. Odrigrizniv sem vrh. Kaj ih bum razočarau? A iskreno i meni je pasalo. Gromoglasan pljesak je potvrdio da nisam. Cijelu noć je bilo veselo.
Vatrogasci u takvim prigodama štede vodu, ali zato u nezgodama, nikad ne štede sebe, izlažući se na intervencijama, bez obzira na zaštitu, i smrtnoj opasnosti. Pogledajmo ih i u dane, nakon potresa, pri velikim požarima, poplavama…
Prijatelji ljudi, neprijatelji zla.
Vatrogasci su ponos našeg roda.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;31. ožujka 2020.

Varaždin je od 1756. do 1776.. godine bio sjedište generalata i glavni grad Hrvatske.
U velikom požaru 1776. godine grad je izgorio, skoro do temelja.
Te, 1776.godine iz Varaždina je u Zagreb preseljeno sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća (Vlade)
Bogu hvala, potresi u Zagrebu, od 22. ožujka na dalje, ne iziskuje novu prijestolnicu svih Hrvata.

Tko zna za koji bi se grad odlučili? Prekrasni barokni Varaždin, radi blizine Zagreba ili Rijeku, radi kulture, kakva Hrvatima nije imanentna.
Ne daj Bože novih potresa.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;30.ožujka 2020.

Za vrijeme, predavanja iz analitičke kemije II, nakon što nas je sveučilišna profesorica nježno ukorila riječima: „kolege ovo je predavaonica“, ponizno sam sklopio svoj kišobran, koji se sušio u zadnjem redu predavaonice.
Iz tog predavanja, sjećam se jedne njene opaske.“ Studenti su kao kanta za smeće, napuniš, isprazniš. Nauče predmet , polože ispit i zaborave. Kreću na učenje drugog predmeta i tako redom. Treba pamtiti i povezivati znanja.
U petak, 27. ožujka 2020.godine, Sveti otac, nam je, u božanstvenom ugođaju, udijelio mogućnost primanja općeg (potpunog) oprosta.
Kad Bog čovjeku oprosti grijeh, daje mu novo srce. Nakon oproštenja, u srcu ponovno može zaživjeti ljubav. Prije ne.
Tako se čovjek osjeća i nakon ispovjedi, pokore i oproštenja grijeha.
Ali, oprost grijeha, nije dopuštenje za nastavak činjenja novih grijeha, novu ispovijed i tako slijedno..
Mislim, da bismo , kad god je to moguće, unaprijedno trebali paziti da svojim ponašanjem ne učinimo grijeh. Time bi izbjegli, barem one namjerne.
Ovo je vrijeme idealno za molitvu i proširenje spoznaje o vjeri.
"Vjera u Boga je velika milost Božja"

Branko Smrekar.
U Brdovcu;29.ožujka 2020.

OPOMENA I OPROST GRIJEHA
U Europski ustav, nije u uvodu uvrštena rečenica, na kojoj je inzistirala Katolička crkva, a posebno Ivan Pavao II., kako je europska civilizacija temeljena na „kršćanskim korijenima“.
Ne slučajno. Cijeli niz neželjenih događanja, nakon tog pravnog akta, eklatantno potvrđuju da je on, pokušaj, sotonskih organizacija, u nakani razaranja kršćanskih duša.
Naše se vlade tome nisu ni pokušale suprotstaviti. Ljudi su utonuli u u letargiju, konzumerizam, ideopoklonstvo, bezvoljnost, potištenost, ravnodušnost, gubitak čuvstva, utučenost i ravnodušnost.
Nekako, promišljam da bi i ova corona virus, potres, poplave, požari i druga zla, mogle biti opomena našem entropijskom društvu. Bog je ljubav, ne kažnjava, a to da li nas opominje, ni vjernici,ne možemo dosegnuti. Uprkos tome:
treba nam vjere, ufanja i ljubavi.
Dosadašnje vlasti u tome nas nisu poticale.
Moguće i zbog riječi, blagopokojnog, uzoritog, svima dragog kardinala Franje Kuharića: Mi ni ne znamo koliko je komunizam razorio dušu čovjeka.
Dosadašnji su propustili prigodu za povjerenjem. Treba nam nova, treća, neokaljana opcija, kršćanske provenijencije. Istinski domoljubi s ostvarivim programom, za pravednije, poštenije i sposobnije društvo. Želio bih da se, ovog puta, i naša Crkva opredijeli za načela koja ima po svom poslanju.
Papa Franjo će danas 27. ožujka, u 18 sati, na prostoru ispred bazilike Sv. Petra, predvoditi molitvu, čitanje Riječi Božje, klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, te udijeliti blagoslov Urbi et orbi, s kojim će biti povezana mogućnost primanja potpunog oprosta grijeha.
Vjera, ufanje i ljubav, to je naša nada.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;27.ožujka 2020.

BUDIMO POŠTENI,
BUDIMO LJUDI,
BUDIMO DOMOLJUBI!

Ujutro se brijem, tuširam, feniram, špricam, riftam… Kam idem? Nedem nikam. Poštivam preporuke, a još više zabrane. Smiren sem, vedar, raspoležen. Živčan sem samo kad mi nede, a to je, kad nekaj praktički delam (zabijane čavlov, košnja s kosum, zidaje, žbukaje, šalanje, hoblaje, slab sem i f trsju, ali briljiram z popravlajem prevrjenoga vina, na betonaži, štihaju, počivaju, posedavaju…) Celi život su me mazili, čak i h bolnici. Na poslu me nisu črtili , više nek kaj je to normalno, za moje radno mesto. Nemam razloga za nemir. Istina fali mi crna kava s bijelim šlagom, (Zvonček, pozdravljam), ugodni prijateljski razgovori, blagovanje po restoranima, praćenje supruge po trgovačkim centrima, pokoja misa, šetnje po Novim Dvorima, Sanoboru, jengove kremšnite i čudaj toga.
Ipak, učiniu bi greh, kad bi se nervozirau. Mislim si denas pri brijaju, malo me je skublo pa sem premeniu britvicu:
neki jamraju zbog izolacije, teško im je, ali moraju se sjetiti, kako je bilo braniteljima i civilima za vrijeme fašističkih napadaja na Vukovar , Gospić, Osijek, Pakrac, Lipik, Dubrovnik, Škabrnju, Dubrovnik, Pakrac… Kako je bilo našim dostojanstvenicima u logorima: Manjača, Stajićevo, Niš, Sremska Mitrovica, Borovo Commerce…
Kako je majkama, očevima, djeci, rođacima, prijateljima, poginulih braniteljima, djece, civila, silovanim ženama. Pogotovo onima koji ne znaju gdje su zakopani, ne pokopani, njihovi, ujedno i naši, najmiliji. Kako se osjećaju kad ubojice, silovatelji, krvnici, ratni zločinci slobodno šetaju gradom, a poneki i rade u državnim i gradskim tijelima uprave.
I zato bih, rado 13. listopada 2019.godine, organizirano, došao u Vukovar, na najavljeni, prosvjed protiv „šutnje institucija“, i pokazati potporu suđenjima, još uvijek, neosuđenim zločincima, silovateljima, ubojicama i drugim nakazama, ali i odati počast i zahvalnost našim ubijenim herojima, pomoliti se, zapaliti svijeću, pustiti suzu, izraziti vječni ponos njihovom doprinosu stvaranja Republike Hrvatske. Došao bih iskazati sućut, djeci, suprugama, unucima, rođacima, prijateljima.
Došli bi svi istinoljubivi domoljubi. Pokazali bismo respektabilnu snagu i odlučnost u traženju istine i pravde. Podijeliti žalost i tugu s ožalošćenima, doprinijeli smiraju njihovih duša i pružili vjeru i nadu da će se naši mrtvi heroji, kojima se ne zna mjesto grobišta, pronaći i, uz sve, počasti dostojno pokopati.
Žao mi je što je gradonačelnik, zbog, osobnih, politikantskih Interesa, poslušnički, u zadnji tren, otkazao prosvjed i svrstao se u red onih koji su sve te nepravde htjele zabašuriti.
Veselim se povratku u normalan život i vlasti koja će istinski voljeti svoju državu i sav Hrvatski narod, ma gdje bio. Hrvatski narod pišem velikim slovom H, jer podrazumijevam sve koji vole i poštuju svoju Hrvatsku.
U izolaciji , ne i izoliran, Branko Smrekar.
Mir s vama.
U Brdovcu;26.ožujak 2020.

Jedan Hrvatski tigar, Branko Cikatić, je umro. De mu Bog mir Božji
Drugi, zapravo prvi, Željko Sačić, je itekako, živ. De mu Bog zdravlje.
Junaštvo i domoljublje, general je pokazao, cjeloživotnim, djelom.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;23.ožujka 2020.

Našim anđeosko nevinim, povijesno zaslužnim, političkim, nikad dovoljno priznatim, velikanima, zbog umanjenja prihoda u, radi epidemije corona virusa, propaloj turističkoj sezoni, iskazujem iskrenu sućut.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;23.ožujak2020.

Tragisimpatične su mi, ponekad, i kontroverzne, izjave i ponašanja, navijek posebnog, gradonačelnika našeg glavnog, bijelog grada. (Molim bez prijevoda na jedan sličan, ali značajno, različit strani jezik.)
Gledam danas, pomalo paradnu, populističku, pohvalnu, procesiju državnih i čelnika javnih službi, po oštećenim područjima užeg centra Zagreba. Sukladno stručnim naputcima, svi nose, istina različite, zaštitne maske, izim gradonačelnika.
On baulja s njima, kao da nema corona virusa. Znalo se i prije, gospodin gradonačelnik je nedodirljiv, u svakom smislu, supermen, dasa, bez kompasa. Ne daj Bože da se zarazi. Pa tko će onda te oštećene zgrade popraviti? To ne može nitko , „sem“ njega. Imamo sreću, bagerist već je, a ak je to začas diplomirao, s tim praktičnim iskustvom, može, preko noći, postati i zidar. Ušparat će. Je…š, javni natječaj. Tko ga je uopće i izmislio. Bože čuvaj gradonačelnika.
Na treba biti posebno intelegentan za pronalaženje razloga njegovih ekshibicija. Gradonačelnik je umoran. Dela, dela i dela, „najmanje“, 24 sata na dan. Očito se niš ne počiva, a trebao bi. Moguće bu odmaral nakon izbora. De mu Bog zdravlje ma gdje bio.
Svaka čast i velika zahvalnost svima, koji , svaki na svoj način, brane , štite i čuvaju naš, u ovakvim nesrećama, redovito dokazani, predivan Hrvatski narod.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;.ožujak .

U ono doba, prije puno, puno ljeta, dok sam još bio dijete, u našem, najpopularnijem dnevnom listu ,na naslovnoj stranici je osvanuo ogroman naslov: VRAG SPAVA U KAŠINI Predviđeno je da se u Zagrebu može dogoditi potres od oko 7 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Odmah, na priloženoj karti opasnosti, pogledah, kako „stoji“ Brdovec. Dobro, ipak manje „samo“ 6. Da ponoriš od sreće.
I dogodilo se. Nakon, neočekivane corone, potres, srećom ne katastrofalni, ali pitam se, kakva će se tek tragedija dogoditi, ako, ne daj Bože, na dulje vrijeme, ostanemo bez struje, a još gore i plina.
Što je za činiti, slušati riječ struke i ,molitvom, graditi svoj unutarnji mir. Mir s tobom.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;22. ožujka 2020.

Ni u teškim vremenima ne smijemo utonuti u žalobnost. Humor je zdrav pa makar i crni.
Nekad su se zatvorenici kladili na sve moguće načine. Jedan od omiljenih je bio sjedenje u zatvorskom dvorištu, gledanje golubova na krovu i klađenje na goluba koji će prvi poletjeti.
Danas se u ovim teškim vremenima, mogu kladiti i na broj zaraženih corona virusom, u bilo kojoj državi i intervalu vremena klađenja, kak se dogovore. Golubovima se smanjio značaj, a i mi ga, kao ljudi, sve više gubimo, izim jednakijih.
Jednom poplava, voda se izlila preko onundacijskog kanala rijeke Krapine, razina do pol štale, prolazimo preko mosta i mislim si „jaj mene jaj“. Kad ono, iza vrbe , na ovinku, zvračku, zavoju, četiri kajakaša, veslaju kaj sto vragov, svr…..u od sreće, gušti su gušti,…. ma bolje ih pusti. Naj uživaju.
Mi još nebumo, ali ne daj Bog dugog čekanja. Mir s vama.

Branko Smrekar
U Brdovcu; prvi dan proljeća 2020.

Karantena – od tal. quarantina (četrdesetak dana izolacije) – privremeno izdvajanje zaraženih il potencijalno zaraženih od svoje okoline. U Hrvatskoj se pod tim imenom, u slučaju corona virusa, po sadašnjim spoznajama, smatra razdoblje od dva tjedna.
Zbog corona virusa smijemo izaći van, samo zbog nužde. Sretnici su oni koji , prvo, imaju potrebu za nuždom i drugo, oni koji imaju nužnik, unutar kuće ili stana.
I na zadnje, prije što uniđem u karantenu objavljivanja, na fb stranici, izgleda kao da je virus riješio migrantsku krizu. Nije, naravno, ali tu se vidi koliko sredstva javnih medija mogu utjecati na naš interes. Do travanjskih javljanja, uz želju za manje virusa i zlobe, a više ljubavi, obiteljskog sklada i molitve,
Branko Smrekar,
U Brdovcu;17.ožujka 2020.

Ako svezom corona virusa neki bistruljak predloži projektiranje i izradbu strojeva za pranje toalet papira, predložit ću ekspertni tim stručnjaka, koji će proizvoditi uređaje za pranje političara. Praonica će morati biti u Rusiji, površinom najvećoj državi na svijetu, jer mi potrebitih imamo na halaje.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;17.ožujka 2020.

Primjećujem različite, srećom istosmjerne, pristupe razmišljanja o načinu suzbijanja pošasti corona virusa. Sad, s najjačim mjerama zaštite, liječenja i suzbijanja širenja u svim područjima društva ili postupno, prema tijeku povećanja broja zaraženih, pojačavati mjere obrane.
Naravno, dijelom je to je zbog razmjernog nepoznavanja bolesti, a time i neiskustva, u cijelom svijetu, o optimalnom načinu djelovanja, nepripremljenosti za takovu vrstu zaraze, tehničke nemogućnosti žurnog dijagnosticiranja svih sumnjivih osoba, podkapacitiranost bolničkih resursa i nedostatnost zaštitnih sredstava za nenadanu, za sada, epidemiju.
U svakom slučaju, nevezano za pitanje da li rigorozne mjere, sad ili postupno, moramo biti ponosni na našu zdravstvenu službu; liječnike, medicinske sestre i brate, inženjer(k)e u laboratorijima i sve druge u sustavu. I to ne samo danas, godinama. Treba to navijek imati u obziru pa i onda kad je u pitanju vrednovanje njihova samoprijegornog rada, što dosad i nije bio slučaj.
Mi smo se vatrogasci, već u prošlom stoljeću, odlučivali za odmah, sad, u potpunom broju vatrogasaca i sa svom raspoloživom tehnikom, bezkompromisno. Rigorozno u boj protiv nemani, s prvom zadaćom osigurati uvjete za spašavanje ljudskih života, intenzivno gašenje i sprečavanje širenja požara.
Jednom nam je jedan, stručnjak, uglednik rekao: cijeli sam život bio radikalan, ali mi je žao što nisam bio još radikalniji.
U osnovama govorništva, spoznah da je dobar onaj govornik kojeg slušateljstvo prihvaća kao dio sebe. Gospodin ministar Vili Beroš, miran, fin, stabilan, nepretenciozan, ponizan, ne veliča sebe, skroman, dovoljno stručan da daje prigodu ekspertima, zadobio je povjerenje cijele javnosti i dokazao da nas treba voditi struka, a da politika mora biti u njenoj potpori, a ne okrenuto.
I na kraju, u duhu mog JMBG-a:
Živjela struka, dolje corona virus!
Branko Smrekar.

U Brdovcu;16.ožujka 2020.

Ante Glibota, jedan od najuglednijih hrvatskih iseljenika, dokazani domoljub, osobni prijatelj prvog Predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđman, prema portalu Hrvatsko nebo, prije izbora u HDZ-u, njegovim je članovima preporučio:
„Glasujte za sve osim Plenkovića , jer glas za Plenkovića, je glas protiv Hrvatske države“ !
Plenković je pobijedio. S tim u vezi, ne mogu preferirati ni jednu stranku, koja kalkulira o koaliciji s HDZ-om. Dok to ne postane razvidno, do daljnjega se suzdržavam bilo kakvih, pisanih, komentara na temu parlamentarnih izbora.
Branko Smrekar.
U Brdovcu; 15.ožujka 2020.

Zabrinuti smo, pomalo u strahu, ali i poslušni, disciplinirani spram potrebitog ponašanja u suzbijanju korona virusa. Nije nam svejedno, ali uočavam i neke činjenice o kojima, pritom, ni ne razmišljamo:
prema današnjoj informaciji našeg svjetski uglednog znanstvenika Ivana Đikića, u Italiji je , od preko 1016 umrlih osoba, čak 98 % starijih od 68 godina.
Najljepše sam se u životu osjećao kad mi je netko, zbog ponašanja, znao reći: „Ti si lud.“ Sad ću se tom atributu izložiti iznošenjem činjenice:
Korona virus, pozitivno utječe na pomlađivanje nacije i povećanje nataliteta , vodi duhovnoj obnovi i obitelj vraća kršćanskim načelima.
Pojačanim umiranjem starijih, nacija se automatski pomlađuje.
Samoizolacije, karantene unutar domova, vode povećanom praćenju javnih medija , ali i toga se čovjek zasiti pa, zbog neusporedivo više slobodnog vremena, ima prigodu više čitati. Mnogi će , što i najviše smiruje, možda posegnuti i za Svetim Pismom.
Time će i život, unutar obitelji, postati kršćanskiji. Obitelj će biti zbliženija nego ikad.
I ne samo to. Otvaraju se prigode za češće iskazanje ljubavi, sa svim svojim trenutnim i budućim dragostima.
Nije svako zlo za zlo.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;13. ožujka 2020.

Sukladno predizbornoj najavi, Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović uklonio je s Pantovčaka biste hrvatskih uglednika.
Ne mislim da su nam ga glasači izabrali zbog tog razloga. Izabran je iz razloga nezadovoljstva naroda protukandidatkinjom Kolindom Grabar Kitarović i prije svega, Hrvatskom demokratskom zajednicom, kao njenim predlagateljem.
Sad HDZ napada taj potez, a imali su prigodu to spriječiti. Ne preko nedostojne gospođe Kitarović, već preko pravog domoljuba, časnog, Miroslava Škore, ali su se prestrašili njegove nakane za borbu protiv svih zlodjela i nedjela.
Žao mi je što su poprsja maknuta. Nisu ona bila postavljena iz razloga da bi skupljala prašinu i da bi bilo više čišćenja, nego da bi svaki od posjetitelja, državnih i drugih visokih dužnosnika, brojnih uglednika i nepoznatih osoba, bio upoznat sa dostojanstvenicima hrvatskog roda, kojima se svaki domoljub ima ponositi:
Kralj Tomislav
– prvi Hrvatski kralj, ujedinitelj Primorske i Panonske Hrvatske.

Ante Starčević
-Hrvatski politički lider, publicist, književnik, utemeljitelj moderne hrvatske državotvorne misli i žestoki borac za hrvatsku neovisnost.
Otac Domovine.


Franjo Tuđman – prvi Predsjednik, samostalne, Republike Hrvatske, povjesnik, političar, državnik, vojnik, vrhovnik, otac Hrvatske moderne države i državnosti.

Blaženi Alojzije Stepinac – Zagrebački nadbiskup, katolička ikona borbe protiv komunizma i najsvjetliji primjer ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Josip Juraj Štrosmajer – znameniti biskup i utemeljitelj brojnih središnjih hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija.

Ban Ivan Mažuranić
– hrvatski pjesnik, jezikoslovac, političar, jedna od najznačajnijih osoba Hrvatskog narodnog preporoda.

Stjepan Radić
– Hrvatski političar, književnik, prvi hrvatski politolog sa svjedodžbom, jedan od velikana hrvatske povijesti.

Mišljenja sam da bi svaki naš političar, na svaki način, pa i putem bista dostojanstvenika u predvorju rezidencije, trebao promovirati našu povijest i vječnu borbu za očuvanje Hrvatskog nacionalnog bića.
Skrivanje poprsja velikana, pobjeda je nedostojne politike nad Hrvatskim narodom i vrijeđanje našeg identiteta.
Branko Smrekar.

U Brdovcu;12.ožujka 2020.

Imamo doma kup friškog pepela. Čul sem da ga moremo korisno, protukoronarno upotrebit.
Prečitau sem dost literature, imam čudaj domačih i stranjskih, školskih, papirof , ali mi fali iskustva po pitaju delaja luga za dezinfekciju ruk.
Kad bi mi negdo preporučiv neakvog iskusnog meštra, koji si nebi umišljav da se z lugom moreju oprati i si jengovi grehi, biu bi mu jako zahvalen.
Crknili bumo bez najboleg sredstva za praje ruk? A bez meštra, teri je lug spomeniu?
Ne verujem i baš me ni preveć briga, jerbo, ja sem z Brdovca, sela Hrvatskog Zagorja, med Suklom , Krapinom i Savom. Z Brdovca je i Franjo Gregorić i furt se pitam: jel smo zato zgubili?
Če smo unda, sad nebumo!
Branko Smrekar
U Brdovcu;11.ožujka 2020.

Ispraznica: “ Neka institucije sistema rade svoj posao“, nameće pitanje:
A kako to rade naše institucije sustava? Često, nezadovoljavajuće, opasno, protunarodno. Sumnjivo vladanje u našem bankarskom sustavu, koje nije otkriveno unutar državnog sustava, već su ga, navodno, otkrili bankarski stručnjaci iz SAD-a i Italije, a objelodanili, premalo cijenjeni, vlasti neugodni, istraživački novinari, to zorno pokazuje.
Navedeno i brojna druga zlodjela i nedjela u društvu, eklatantno dokazuju da dosadašnje vlasti nisu dostojne i dalje vladati. Trebamo drugačiju vlast. Ne više sebeljubnu, isključivo, stranoljubnu, već, istinski, djelatno, domoljubnu. Suverenu. Izgledno je i ohrabrujuće da za takvu imamo izbor: Domovinski pokret Miroslava Škore, Hrvatski suverenisti, Blok za Hrvatsku…nameću se kao jedino rješenje. Naravno na temelju ostvarivog Programa, koji će donijeti bolji život svima, a ne samo njima. .
Na izborima dokažimo da, uistinu, volimo našu Hrvatsku.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;10. ožujka 2020.

Svi ženama želim da cijela ova, i sve predstojeće godine, budu sretne. Neka ovaj dan bude samo obilježavanje naše vječne ljubavi i zahvalnosti spram naših dragih muza.
I ruža može biti opasna, ako ima trn.
I trn može biti lijep, ako ima ružu.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;8.ožujka 2020.

U ono doba, naš predragi , preizvrstni, nadaleko omiljeni, blagi i dragi, susjed Viktor, požali se mojim roditeljima : „Joj, joj. Deca, si me radi imaju, samo me doma nimaju radi“. A na to moj tatek, svom, voljenom, vjenčanom kumu i prijatelju iz djetinjstva: „Viktore, kad te doma najbol poznaju“.
Danas me, tužni događaji, svezom izbjeglica, migranata, pobjeglica i drugih „antologijskih“ zbivanja u, nekršćanskoj, nesložnoj i, u svijetu sve marginaliziranoj Europi, osjetno podsjećaju na rečenicu, mog oca Josipa.
Sredstva jadnog priopćavanja, našeg Premijera prikazuju kao da je San Salvador. On spašava Europu. Što Europu, svijet. On je glavni dasa. Ursula, Angela i Emmanuel, ga jedva prate.
Moš si mislit. Nis više mali dečec. Se vidim. A narod? U jednom od prošlih tekstova, na Oganj. blog. hr, citirah jednog prijatelja i suradnika, eksperta za tehniku: „Unas je jedino sigurno da se, u političkom smislu, na hrvatski narod ne može računati.“ Naravno, nije u cijelosti tako.: Mislim da i narod vidi. Na izborima bumo vidli, dal dobro ili mutno. Bojim se, da ako do izbora, potpuno ne pregleda, dolazi kmica, a u njoj se baš ništa ne vidi.
Probudi se narode. Još Hrvatska ni propala… Branko Smrekar
Dragi su mi uspjesi, našeg Premijera, u svijetu. ma bili bi mi draži uspjesi, teško, krvlju izborene, Republike Hrvatske. Ne gubimo nadu. Rješenje je u našim rukama.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;7.veljače 2020.

Samoljubivi boljševici , numizmatičari, mahom europskih valuta, rabeći svoju medijsku kamarilu, silno se trude jednom od stožernika, deklarirane i dokazane Hrvatske nade, Miroslavu Škori neku manu. Ne uspijevaju, vjerujem ni neće. Sad su se, nakon što su pokušali sve moguće, s posebnim naglaskom na traženje eventualnih poreznih propusta, u čemu, uz najveće htijenje, na njihovu žalost, nisu uspjeli, zapeli za visinu cijene parkirališta, nasuprot KB Merkur, gdje je Škoro suvlasnik.
Zanimljivo, smeta im jedna benigna činjenica, a ne smetaju im, samo zbog političke ovisnosti sudbene vlasti, bezobrazno i prema narodu podcjenjvačko, odugovlačenje sudskih procesa, u kojima su akteri, virtualni domoljubi, osumnjičeni za enormne krađe i druge kriminalne radnje.
Nadalje, valjda je jasno da puka sirotinja i teži bolesnici, u bolnicu ni ne dolaze osobnim automobilom. Također spominjem da je na parkiralištu zaposlen, jedan sjajan čovjek, koji je pretrpio čak 12 operacija. Primanja mu pomažu za preživljavanje. To nije uhljebljivanje poput onih u državnim i javnim službama, već socijalna osjetljivost. Nje u dosadašnjim vlastima, nije bilo u dostatnoj mjeri. Zato, i zbog mnogo čega drugog, s nadom, čekam izbore. Hrvatski politički, moralni i duhovni preokret.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;5.ožujka 2020.

·

DJELA IZ MRŽNJE
ZLOČINI IZ MRŽNJE

Mržnja je bolest, mržnja je grijeh, mržnja razara iznutra, mržnja je otrov, mržnja je…
Užasno puno mržnje, iz osobnih i skupnih materijalnih interesa, huškanjem, najčešće nacionalne manjine Srba u Hrvatskoj, na njihovu štetu, potiču i obdržavaju, predstavnici koje su si izabrali, u svim tijelima vlasti.
Huškanje, u društvenom smislu, označava širenje neobjektivnih izvještaja sa svrhom ocrnjivanja te poticanje širenja mržnje protiv osoba, države, skupina ili naroda.
Koriste se sadržaji koji podtiču anksioznost ili strah pomoću blaćenja, kleveta, širenjem glasina ili demoniziranjem.
Kao primjeri u povijesti je poznato huškanje nacionalsocijalista protiv židova ili velikosrpskih ili jugounitarističkih sljedbenika protiv Hrvata, s pažljivo osmišljenim sredstvima propagande kao priprema prije početka i tijekom vojne agresije na Republiku Hrvatsku.
Gdje smo danas? U nekih, političara pa i svećenika Srpske pravoslavne crkve, koja se u djelovanju ne drži kršćanskih načela, već, naprotiv, hegemonističkih, svetosavskih, govor mržnje ne prestaje.
Hrvatima, neprestatno, lažno, nameću krimen ustaštva, izmišljaju tobožnje ugroženosti, potiču kroatofobiju i ne djeluje u korist civilizacijskih, demokratskih odnosa u Republici Hrvatskoj.
Takva ponašanja rezultiraju djelima mržnje protiv Hrvatske i njenih građana, bez obzira na nacionalnost, koji, ako baš i ne vole, ono barem poštuju svoju Domovinu, Hrvatsku:
-Neustajanje na Hrvatsku državnu himnu.
-Paljenje Hrvatskih zastava u Vukovaru i Beogradu.
-Grafiti koji vrijeđaju hrvatsku policiju.
-Zatajivanje mjesta grobišta ubijenih hrvatskih branitelja i civila.
-Skrivanje drugih zločina na područjima napadaja Srbskog agresora: ubijanja, silovanja i drugih nečovječnosti.
-Nespominjanje i podnipoštavanje Hrvatske, od strane Srpske pravoslavne crkve, navođenjem samo njenih regija u kojima žive predstavnici i srbskog naroda. Hrvatska za njih ne postoji.
Kako to spriječiti? Poput promišljene, beskompromisne, vatrogasna taktike: zakonima i drugim mjerama, onemogućiti protuhrvatsko djelovanje, ući u trag trošenja novaca poreznih obveznika i preusmjeriti ih, s poticatelja međunacionalne netrpeljivosti, na srbe koji Hrvatsku osjećaju svojom Domovinom, koji se trude utrnuti svaku mržnju i istovremeno potiču međunacionalni sklad.
Žalobno je da se hrvatska vlast, na štetu Hrvata, Srba, Talijana i svih drugih, obdržava potporom trgovaca nacionalnim interesima i drugih „političkih suncokreta.“
Nadam se da su hrvatski birači to konačno primijetili i da će ih nepravda navesti na promjenu vlasti, u korist neokaljanih, poštenih, sposobnih, stručnih i domoljubnih političara, koji imaju, uz ostalo, obvezu , spriječiti mržnju, ali i osnažiti Hrvatski nacionalni duh.
A nama je nakon toga, oprostiti, ne i zaboraviti.
Opraštanje je nezasluženi dar, izvanredna milost, kojom postajemo slični samom Bogu koji nam uvijek oprašta kada se iskreno pokajemo i odlučujemo biti bolji. To je spremnost da se odreknemo prava na ogorčenje, negativnu procjenu i ignoriranje osobe koja nas je neopravdano povrijedila, pokazujući joj pritom suosjećanje, velikodušnost pa čak i ljubav. Opraštanje je pozitivna unutarnja, psihološka, promjena koja se u osobi događa u odnosu na onoga tko se o nju ogriješio. Praštanje je čvrsta odluka kojom se odričemo bilo kakve osvete. Ako ustrajemo u molitvi, uživat ćemo plod mira i radosti i s ljubavlju ćemo moliti za one koji su nas povrijedili. Opraštanje nam daje mogućnost da povratimo našu vlastitu snagu i da ne dopustimo tim događajima da nas unište; oni tako mogu postati događajima koji produbljuju mudrost naših srdaca.
Amor omnia vincit.
Branko Smrekar
U Brdovcu; 28. veljače 2020.

Korona (lat. corona: kruna, vijenac). Korona virus je opasan. Naši se, svaka čast, trude.

Makar, mislim da je , možda i opasniji virus: nesposobnosti, pokvarenosti, lopovluka, podaništva, krupnih i sitnih, protunarodnih, osobnih interesa, korupcije, laži, skrivanja istine, obmanjivanja, lažnih obećanja, nepotizma i inih zala.

Vidjet ćemo na slijedećim izborima.
De nam Bog pravičnu pamet.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;27. veljače 2020.