Tragisimpatične su mi, ponekad, i kontroverzne, izjave i ponašanja, navijek posebnog, gradonačelnika našeg glavnog, bijelog grada. (Molim bez prijevoda na jedan sličan, ali značajno, različit strani jezik.)
Gledam danas, pomalo paradnu, populističku, pohvalnu, procesiju državnih i čelnika javnih službi, po oštećenim područjima užeg centra Zagreba. Sukladno stručnim naputcima, svi nose, istina različite, zaštitne maske, izim gradonačelnika.
On baulja s njima, kao da nema corona virusa. Znalo se i prije, gospodin gradonačelnik je nedodirljiv, u svakom smislu, supermen, dasa, bez kompasa. Ne daj Bože da se zarazi. Pa tko će onda te oštećene zgrade popraviti? To ne može nitko , „sem“ njega. Imamo sreću, bagerist već je, a ak je to začas diplomirao, s tim praktičnim iskustvom, može, preko noći, postati i zidar. Ušparat će. Je…š, javni natječaj. Tko ga je uopće i izmislio. Bože čuvaj gradonačelnika.
Na treba biti posebno intelegentan za pronalaženje razloga njegovih ekshibicija. Gradonačelnik je umoran. Dela, dela i dela, „najmanje“, 24 sata na dan. Očito se niš ne počiva, a trebao bi. Moguće bu odmaral nakon izbora. De mu Bog zdravlje ma gdje bio.
Svaka čast i velika zahvalnost svima, koji , svaki na svoj način, brane , štite i čuvaju naš, u ovakvim nesrećama, redovito dokazani, predivan Hrvatski narod.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;.ožujak .
Post je objavljen 24.03.2020. u 11:04 sati.