·
DJELA IZ MRŽNJE
ZLOČINI IZ MRŽNJE
Mržnja je bolest, mržnja je grijeh, mržnja razara iznutra, mržnja je otrov, mržnja je…
Užasno puno mržnje, iz osobnih i skupnih materijalnih interesa, huškanjem, najčešće nacionalne manjine Srba u Hrvatskoj, na njihovu štetu, potiču i obdržavaju, predstavnici koje su si izabrali, u svim tijelima vlasti.
Huškanje, u društvenom smislu, označava širenje neobjektivnih izvještaja sa svrhom ocrnjivanja te poticanje širenja mržnje protiv osoba, države, skupina ili naroda.
Koriste se sadržaji koji podtiču anksioznost ili strah pomoću blaćenja, kleveta, širenjem glasina ili demoniziranjem.
Kao primjeri u povijesti je poznato huškanje nacionalsocijalista protiv židova ili velikosrpskih ili jugounitarističkih sljedbenika protiv Hrvata, s pažljivo osmišljenim sredstvima propagande kao priprema prije početka i tijekom vojne agresije na Republiku Hrvatsku.
Gdje smo danas? U nekih, političara pa i svećenika Srpske pravoslavne crkve, koja se u djelovanju ne drži kršćanskih načela, već, naprotiv, hegemonističkih, svetosavskih, govor mržnje ne prestaje.
Hrvatima, neprestatno, lažno, nameću krimen ustaštva, izmišljaju tobožnje ugroženosti, potiču kroatofobiju i ne djeluje u korist civilizacijskih, demokratskih odnosa u Republici Hrvatskoj.
Takva ponašanja rezultiraju djelima mržnje protiv Hrvatske i njenih građana, bez obzira na nacionalnost, koji, ako baš i ne vole, ono barem poštuju svoju Domovinu, Hrvatsku:
-Neustajanje na Hrvatsku državnu himnu.
-Paljenje Hrvatskih zastava u Vukovaru i Beogradu.
-Grafiti koji vrijeđaju hrvatsku policiju.
-Zatajivanje mjesta grobišta ubijenih hrvatskih branitelja i civila.
-Skrivanje drugih zločina na područjima napadaja Srbskog agresora: ubijanja, silovanja i drugih nečovječnosti.
-Nespominjanje i podnipoštavanje Hrvatske, od strane Srpske pravoslavne crkve, navođenjem samo njenih regija u kojima žive predstavnici i srbskog naroda. Hrvatska za njih ne postoji.
Kako to spriječiti? Poput promišljene, beskompromisne, vatrogasna taktike: zakonima i drugim mjerama, onemogućiti protuhrvatsko djelovanje, ući u trag trošenja novaca poreznih obveznika i preusmjeriti ih, s poticatelja međunacionalne netrpeljivosti, na srbe koji Hrvatsku osjećaju svojom Domovinom, koji se trude utrnuti svaku mržnju i istovremeno potiču međunacionalni sklad.
Žalobno je da se hrvatska vlast, na štetu Hrvata, Srba, Talijana i svih drugih, obdržava potporom trgovaca nacionalnim interesima i drugih „političkih suncokreta.“
Nadam se da su hrvatski birači to konačno primijetili i da će ih nepravda navesti na promjenu vlasti, u korist neokaljanih, poštenih, sposobnih, stručnih i domoljubnih političara, koji imaju, uz ostalo, obvezu , spriječiti mržnju, ali i osnažiti Hrvatski nacionalni duh.
A nama je nakon toga, oprostiti, ne i zaboraviti.
Opraštanje je nezasluženi dar, izvanredna milost, kojom postajemo slični samom Bogu koji nam uvijek oprašta kada se iskreno pokajemo i odlučujemo biti bolji. To je spremnost da se odreknemo prava na ogorčenje, negativnu procjenu i ignoriranje osobe koja nas je neopravdano povrijedila, pokazujući joj pritom suosjećanje, velikodušnost pa čak i ljubav. Opraštanje je pozitivna unutarnja, psihološka, promjena koja se u osobi događa u odnosu na onoga tko se o nju ogriješio. Praštanje je čvrsta odluka kojom se odričemo bilo kakve osvete. Ako ustrajemo u molitvi, uživat ćemo plod mira i radosti i s ljubavlju ćemo moliti za one koji su nas povrijedili. Opraštanje nam daje mogućnost da povratimo našu vlastitu snagu i da ne dopustimo tim događajima da nas unište; oni tako mogu postati događajima koji produbljuju mudrost naših srdaca.
Amor omnia vincit.
Branko Smrekar
U Brdovcu; 28. veljače 2020.
Post je objavljen 05.03.2020. u 16:06 sati.