Oganj.blog.hr

Primjećujem različite, srećom istosmjerne, pristupe razmišljanja o načinu suzbijanja pošasti corona virusa. Sad, s najjačim mjerama zaštite, liječenja i suzbijanja širenja u svim područjima društva ili postupno, prema tijeku povećanja broja zaraženih, pojačavati mjere obrane.
Naravno, dijelom je to je zbog razmjernog nepoznavanja bolesti, a time i neiskustva, u cijelom svijetu, o optimalnom načinu djelovanja, nepripremljenosti za takovu vrstu zaraze, tehničke nemogućnosti žurnog dijagnosticiranja svih sumnjivih osoba, podkapacitiranost bolničkih resursa i nedostatnost zaštitnih sredstava za nenadanu, za sada, epidemiju.
U svakom slučaju, nevezano za pitanje da li rigorozne mjere, sad ili postupno, moramo biti ponosni na našu zdravstvenu službu; liječnike, medicinske sestre i brate, inženjer(k)e u laboratorijima i sve druge u sustavu. I to ne samo danas, godinama. Treba to navijek imati u obziru pa i onda kad je u pitanju vrednovanje njihova samoprijegornog rada, što dosad i nije bio slučaj.
Mi smo se vatrogasci, već u prošlom stoljeću, odlučivali za odmah, sad, u potpunom broju vatrogasaca i sa svom raspoloživom tehnikom, bezkompromisno. Rigorozno u boj protiv nemani, s prvom zadaćom osigurati uvjete za spašavanje ljudskih života, intenzivno gašenje i sprečavanje širenja požara.
Jednom nam je jedan, stručnjak, uglednik rekao: cijeli sam život bio radikalan, ali mi je žao što nisam bio još radikalniji.
U osnovama govorništva, spoznah da je dobar onaj govornik kojeg slušateljstvo prihvaća kao dio sebe. Gospodin ministar Vili Beroš, miran, fin, stabilan, nepretenciozan, ponizan, ne veliča sebe, skroman, dovoljno stručan da daje prigodu ekspertima, zadobio je povjerenje cijele javnosti i dokazao da nas treba voditi struka, a da politika mora biti u njenoj potpori, a ne okrenuto.
I na kraju, u duhu mog JMBG-a:
Živjela struka, dolje corona virus!
Branko Smrekar.

U Brdovcu;16.ožujka 2020.