Oganj.blog.hr

BUDIMO POŠTENI,
BUDIMO LJUDI,
BUDIMO DOMOLJUBI!

Ujutro se brijem, tuširam, feniram, špricam, riftam… Kam idem? Nedem nikam. Poštivam preporuke, a još više zabrane. Smiren sem, vedar, raspoležen. Živčan sem samo kad mi nede, a to je, kad nekaj praktički delam (zabijane čavlov, košnja s kosum, zidaje, žbukaje, šalanje, hoblaje, slab sem i f trsju, ali briljiram z popravlajem prevrjenoga vina, na betonaži, štihaju, počivaju, posedavaju…) Celi život su me mazili, čak i h bolnici. Na poslu me nisu črtili , više nek kaj je to normalno, za moje radno mesto. Nemam razloga za nemir. Istina fali mi crna kava s bijelim šlagom, (Zvonček, pozdravljam), ugodni prijateljski razgovori, blagovanje po restoranima, praćenje supruge po trgovačkim centrima, pokoja misa, šetnje po Novim Dvorima, Sanoboru, jengove kremšnite i čudaj toga.
Ipak, učiniu bi greh, kad bi se nervozirau. Mislim si denas pri brijaju, malo me je skublo pa sem premeniu britvicu:
neki jamraju zbog izolacije, teško im je, ali moraju se sjetiti, kako je bilo braniteljima i civilima za vrijeme fašističkih napadaja na Vukovar , Gospić, Osijek, Pakrac, Lipik, Dubrovnik, Škabrnju, Dubrovnik, Pakrac… Kako je bilo našim dostojanstvenicima u logorima: Manjača, Stajićevo, Niš, Sremska Mitrovica, Borovo Commerce…
Kako je majkama, očevima, djeci, rođacima, prijateljima, poginulih braniteljima, djece, civila, silovanim ženama. Pogotovo onima koji ne znaju gdje su zakopani, ne pokopani, njihovi, ujedno i naši, najmiliji. Kako se osjećaju kad ubojice, silovatelji, krvnici, ratni zločinci slobodno šetaju gradom, a poneki i rade u državnim i gradskim tijelima uprave.
I zato bih, rado 13. listopada 2019.godine, organizirano, došao u Vukovar, na najavljeni, prosvjed protiv „šutnje institucija“, i pokazati potporu suđenjima, još uvijek, neosuđenim zločincima, silovateljima, ubojicama i drugim nakazama, ali i odati počast i zahvalnost našim ubijenim herojima, pomoliti se, zapaliti svijeću, pustiti suzu, izraziti vječni ponos njihovom doprinosu stvaranja Republike Hrvatske. Došao bih iskazati sućut, djeci, suprugama, unucima, rođacima, prijateljima.
Došli bi svi istinoljubivi domoljubi. Pokazali bismo respektabilnu snagu i odlučnost u traženju istine i pravde. Podijeliti žalost i tugu s ožalošćenima, doprinijeli smiraju njihovih duša i pružili vjeru i nadu da će se naši mrtvi heroji, kojima se ne zna mjesto grobišta, pronaći i, uz sve, počasti dostojno pokopati.
Žao mi je što je gradonačelnik, zbog, osobnih, politikantskih Interesa, poslušnički, u zadnji tren, otkazao prosvjed i svrstao se u red onih koji su sve te nepravde htjele zabašuriti.
Veselim se povratku u normalan život i vlasti koja će istinski voljeti svoju državu i sav Hrvatski narod, ma gdje bio. Hrvatski narod pišem velikim slovom H, jer podrazumijevam sve koji vole i poštuju svoju Hrvatsku.
U izolaciji , ne i izoliran, Branko Smrekar.
Mir s vama.
U Brdovcu;26.ožujak 2020.