Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
nedjelja, 30.04.2023.
Epizoda
..
Novčanik smo pronašli na neubičajno slobodnom parkiranom mjestu.
Al nije nam trebalo, produženi je weekend, parkirali smo malo dalje.
Unutra francuski dokumenti, osobna, vozačka, kartice bez ijedne novčanice. U odjeljku za kovanice dva lijeka.
Ušli smo u Francusku alijansu, pitati jeli to netko njihov bio u posjeti. Mislim, francuski dokumenti na ulazu u školu francuskog.
Nepoznat im je pa smo nazvali broj sa ceduljice. Javili su nam se nakon par minuta. Na lošem engleskom, još lošiji od mog francuskog, dogovorili smo da im odnosemo pronalazak do Trga, jer se ne snalaze i teško se sporazumijevamo.
Veli gospođa, prepoznat ćete nas, moj muž izgleda kao Djed Mraz.
Nisam ga upoznao, otišao sam se javiti u restoran da dolazimo. Moji stigli točno na početak feštice, vele, samo se pozdravili, nisu nikakav novac htjeli uzeti za nagradu.
Danas, vraćamo se ja i ona, teglim meso za roštilj, pivo, salate, kruh zajedno sa odjećom od teretane. Pita me, da zašto idem dužim putem. Ljepše je tu uz restoran i kafiće, da pogledamo malo ljude kako uživaju pokazujući se na suncu.
I veli mi ona, evo Djeda Mraza, prošli smo ih. Pa sam ju zamolio da se vratimo, da ih upoznam, da se neće ni meso ni sladoled odmrznuti.
On je iz Quebeca, nije popravio prednje zube pa ga je nemoguće razumjeti. Ona je elegantna, nosi jaknu završenog maratona pa smo razmjenili par trofejnih priča, što je tko istrčao
Kupuju kuću u Zagrebu, a sutra idu pogledati Plitvice. Djed Mraz opet zahvaljuje, saznajemo da je 80 nevažnih eura bilo u novčaniku. Pili su šampanjac i lijepo im je kod nas.
....
Oznake: Santa Claus
