Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
nedjelja, 22.05.2022.
O ožiljcima
Na mjestu gdje smo bili spojeni. I na mjestima gdje smo otvarani. Bit će da je poveznica prostor otvaranja.
Prvi ožiljak dobijamo rođenjem. Razdvajanjem. Nemamo izbora pa ga svi nosimo. Nosimo ožiljke kad nas drugi otvaraju. Da vide iznutra i poprave. Izbace višak, spoje, ugrade što nedostaje.
Imamo ožiljke od drugih. Otvorimo se nekome, spojimo se, dijelimo. Nestane zajednice, osobe se razdvoje, na spojnicama ostane osjetljivo područje.
Ožiljak. Osjetljiv i bolnan. Neko vrijeme. Uvijek neko vrijeme. Ali prestane boljeti. Toliko da se nekad pitam, gdje je bilo to mjesto. Jesmo li uistinu bili spojeni s nekim, ili samo budemo čvrsto dodirnuti?
Pitam se, ako se spajamo ponovo, s drugom i drugačijom osobom, iznova čvrsto, jeli mijesto spajanja isto, ili je prostor zauzet? Prostor bez osjetila. Neplodna zemlja, na kojoj ništa ne raste.
Koliko uopće ima na nama prostora za spajanje? Beskonačno? Nekoliko? Ne znam, stvarno ne znam.
Samo se pitam
....
Oznake: Ožiljak
