Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
subota, 09.12.2023.
Zato što si odrastao (doba života i doba smrti)
[Editirano, došlo mi da ispravke neke napravim]
.....
Žalio sam joj se da ne mogu pisati. Da ne čitam. Da me tuđe izrovine zaobilaze. Ne sudjelujem u njima. Ne mogu se uključiti. Čitam, al se čuvam, da ne budem uvučen. [Bacio bih se inače, zaplakao bih, iznutra bih svoj Svijet opisivao]. Ali ne ide.
Rekla mi je, bez razmišljanja, to je zato što si odrastao.
Zar se tako trebam osjećati kao odrasli?
Nabraja mi ona gdje me ima. Gdje mi energija odlazi. Zapravo... sa mene na druge gdje prelazi. Skicira mi godinu zamnom. Spominje moje djete, čija me agresija zabrinjava. I u projekciju u koju sam svoje strahove ugradio u dječje. I proživljavao ih iznova.
I obitelj gdje postavljam granice i bivam...zapravo gubim Igru popularnosti. Jer sam strog i neopušten. I smeta mi nered i kaos. I smeta mi što jedini perem, peglam kupujem, spremam. I to još verbaliziram. Pa pobjegnem ponekad, teretana, nasip,projekti...
I profesiju moju spominje. Gdje sam zapinjao u strahovima nekompetencije, nesposobnosti, pa mi zaredale noćne more, da opet radim u užasno Okrutnoj Korporaciji (a zahvalan sam im beskonačno na iskustvu!). Funky business kojeg nisam razumio. Pa se budim uzrujan, sanjam da sam opet tamo."Niste me htjeli onda, jedva sam pobjegao, zašto bih sada bio ovdje????". Noćne more, skoro identične.
Priča mi o mom i njenom braku, ljudima koji prolaze kroz naše vrijeme.
Spominje mi mog Đuru, čiju ljetnu smrt nisam shvatio ni danas. Ni prihvatio ni proživio. Nego znam da me napustio očinski lik, moj dobri duh, čovjek čiju pažnju nikad nisam shvaćao niti mislio da ju ičim zavrjeđujem.
Priča mi o borbi za život, kojoj svjedočim, i čije sam, teško pobjedive utakmice bliski svjedok. Zbog mlada čovjeka, čija nas je dijagnoza sve izmijenila. Pa mi ponovo prva stvar ujutro bude molitva. Sudbina njegova bit će naša svakodnevica. Samo se nadam (i molim se) što duže da bude tako.
Spominje mi Suzz, čijeg sam iscjeljenja strpljiv katalizator. Jer, pomognem li njoj, pomoči ću sebi. Iskupiti se. Za neznam točno što. Al bit će to i moja pobjeda!
Želim joj da uspije, a uspjet će, i ona će odrasti ali prvo da ojača. "Ljudi smo od gline, drugi nam dodirom i prisutnošću oblik uništavaju". Kako ona jača, tako biva spremna svoju Nevinost zamjeniti Iskustvom, pa će i ona odrasti.
Gubio sam volju kroz godinu. Jedva se dočepao ljetovanja. Podigao se. Pa opet proklizao, ostajao bez potiska. Sada zimovanje iščekujem. To mi je sljedeći check point.
Onda mi kaže "odrastao si, sudjeluješ, nisi više promatrač". Nisam samo promatrač-osmatrač. Sudjelujem. Rupe u iskustvu odrastanja zatvaram. Ono što mi fali, to kupim. Da, da kupujem Iskustvo i bude dobro!
....
Prosinac je, čestitao sam ti rođendan. Razveselio sam te, prešli smo sa tipkanja na poziv. Malo je potrajalo dok nisi muža ("sporog k'o puža"), riješila, jer radi od doma taj dan. Pričaš mi o jebenom psu i njegovim tegobama.I da nisi baš sigurna a tim si me stvorenjem zamijenila, a ja mislim kako sam odrastao, pa mi je jebeno svejedno.
A kad jesam odrastao. Opet si bila zastala, a krenula me pitati, iz znatiželje...da "što je samom ?". Na zadnjem, "jedanput godišnje, nikako ne više" susretu, isto te zanimalo, pa si samu sebe kao zaustavila, a ja nisam htio odgovoriti.
[Znam da me čitaš, znam da dođeš tu, odrastao sam, nisam zapeo u vremenu. Sad znaš...]
....
Idem sad, razdanilo se, kreću zimske pripreme, odlučio sam slušati trenericu.
Toplo ću se obući, odradit ću sat i pol pa pogledati koliko je Suzz istrčala.
....
Oznake: odrasli svijet
