Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
četvrtak, 06.10.2022.
Žviciraju me komplimenti
(slika je s interneta, vesela je a paše mi takva)
Danas sam triput dobivao komplimente (a tek je rano popodne). Prvo dva muška. Onda muški i ženska. Pa dvije ženske. Trebalo bi mi bar laskati. Trebao bih biti tašt, ponosan, umiren. A živciralo me. Ne osjećam se tako. Ne vidim se takvim. Kakvim me drugi vide. Osjećam se nezadovoljan. Banalno je! Ne mogu pronaći išta da mi djeca kupe za rođendan. Hodao sam jučer po dućanima. I nikakvog zadovoljenja. Ništa mi se ne sviđa. I neopravdano je preskupo. Besmisleno mi natrpavati ormare. Ne treba mi ništa. Ne treba mi ni novi hrvatski dres za 719 kuna (onaj tamni, gostujući). Imam oba "stara", kupljene prošlog ljeta za odgođeni EURO. Živcira me kad djeci iznova govorim da mi ništa ne treba. Ma knjigu! Nek mi neku knjigu kupe!
Čujem komplimente, ne doživljavam ih. Ne upijam ih kao inače. Ne zasijem. A narcis jesam! Vidim poglede, ne osjećam ih.
...
Ne mogu pronaći suvisli način da puno potrošim na nove naočale. Tražim ih od Žute srijede do Žute srijede. Jučer je dakle bilo mjesec dana. Bio sam na dodatnom, privatnom pregledu. Rekao mi doktor tada, da stanje nije toliko ozbiljno koliko sam umislio. Zapravo, rekao mi je da nastavim živjeti i uzimati skupe lijekove. Koje srećom neću trebati piti godinama. Pa sam se prije mjesec dana odlučio nagraditi. Promijeniti malo izgled. Nadograditi se i nagraditi se. Bojim se bolesti. Nisam hipohondar, zapravo uopće ne želim išta znati o bolestima. Dobre vijesti treba proslaviti!
Otkako od Žute srijede br.1. tražim samonagrađavajuće naočale, samo frustracije. Trebam pronaći kombinaciju, običnih i sunčanih dioptrijskih, a da promjena ima smisla. Komplicirano i stalno me tjera da promatram svoje lice. I skupo je jer moram uzeti dva para istodobno. Uglavnom sam se ogledavao podnošljivo neurednim. Ne pretjerano zadovoljan frizurom i neobrijan. Jedan dan su me upali obrazi brinuli, drugi dan sam se vidio podbuhlim. Pa sam odustajao od kombinatorike. I kretao u novu turu isprobavanja naočala. Suočavanja sa svojim odrazom i promjenom koja nastaje novim oblikom na mom licu.
....
Nervirali su me komplimenti. Dobro...nije da mi nije drago čuti. Lagao bih jer me dragost naknadno sustiže. Vidim poglede, al ih ne procesuiram. Ne osjećam se onako kako me drugi danas vide. Desetljećima sam želio biti nevidljiv. A nisam.
.....
Oznake: narcis
