ponedjeljak, 20.02.2023.
Almeno Stavolta
........
jedan predivni talijanski pop-rock, moj nešto slobodniji prijevod.
.......
Ako mi ne vjeruješ, poslušaj me barem! Biti neprijatelji nije za tebe ni za mene. Ne želim te ispitivati, ni optuživati, radije tražim tko smo bili. Barem ovaj put...hajde me poslušaj! Barem ovaj put! S hrabrošću da se suočimo, uzvrati mi otkucajem u prsima. Bit će da smo umorni, ili nam je u osobnosti popis nedostataka.
Ti si uspjela, ja nikada. Zato sada prestani razmišljati o problemu kojeg nema i daj mi vremena da ga sredim. Sve tvoje zašto, barem ovaj put. Večeras sam ovdje iza "da", koji ne počinje. Jednom ću te opet natjerati da se smiješiš. Iako ne znam kako, reći ćeš moje ime. Ako ne želiš vjerovati, poslušaj me barem! .
.VIDEO: Nek "Almeno stavolta"
Oznake: Almeno ascolta
20.02.2023. u 14:52 •
0 Komentara •
Print •
#
petak, 17.02.2023.
Imam sliku, tražim priču
.......
Oznake: prekrcana polica
17.02.2023. u 10:37 •
8 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 16.02.2023.
Prekrcana knjižnica
16.02.2023. u 20:09 •
0 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 12.02.2023.
Ja ti neću otkriti
....
Dvije godine nakon hermetičnog albuma
Odbrana i posljednji dani, VIS Idoli su izdali
Čokoladu. U petoj godina postojanja, skupina
"Dečaka", namjerno ih tako zovem jer teško da su unutar sebe ikad bili grupa, ponovo su promijenili profil. U prvoj fazi, koja se diskografski donekle poklapa sa mini LP-ijem, uz dodatak singlice
Maljčiki, prikazali su se kao vrhunski provokatori i manipulatori, obožavani i u biti neprepoznati kao ozbiljni kreatori. Drugi album je bio tektonska provokacija, koja je preživjela isključivo jer je bila toliko zbunjujuće različita od ondašnje svakodnevnice, da je prkosila tumačenjima. I tako do dana današnjeg. Treći (
i posljednji pravi) album grupe,
Čokolada, šokantni je zaokret u najčišći konzumni pop. I da nije bilo Odbrane,
Čokolada bi bila jedno od najboljih izdanja na jeziku razumljivom u ovim krajevima. Ta samorazumljivost je naravno bilo suptilna poruga i podmetanje jer većina pjesama sadrži slični sentiment introvertiranosti, samoizolacije, hipnotičkog umirujućeg samotetošenja (to je "stručni" izraz eng.
selfcuddling) kao i prethodni album. Disocijacije sa
Odbrane postale su melankolične uspomene na
Čokoladi. Pjesme...
Ona ne zna da živi u gradu bez sna....Stranac u noći...Vetar i zastave...naziv su koji otkrivaju i sadržaj....
....kad sećanja prestanu da dolaze.....ja ti neću otkriti.... da još ne znam 'ko si ti...
VIDEO: VIS Idoli Stranac u noći (kad sećanja prestanu da dolaze)
***********************************
Sjedili smo u sunčanom dnevnom boravku i propitivali se znatiželjno o životima. Pitala me za moja zadnja pisanja, gledala me dovoljno zabrinuto da ipak primijetim, pa me stisla s pitanjima. Mislim nije me stiskala, samo me ograničavala. Kratila me, čim bih zastao da udahnem. Smanjivala mi je manevarski prostor, precizirala pitanja. Uvijek isto. Što ti želiš?
Sve dok nisam, u nelagodi i muci, osjetio! Sada iznova promišljam o snazi trenutka kada sam u sebi prepoznaš nejasan osjećaj i daš mu ime! Čudesno otkrivanje, onaj neki aaaaaaaaaa uzvik, zar sam tako bio slijep? Na sekundu sam pomislio opravdati se...umanjujući i pomalo lažući. Ublažiti lagani sram višetjedne zasljepljenosti. Srećom da nisam. Nego sam radosno uzviknuo da sam želio čuti cijelu priču! Da sam se bavio tuđom prošlošću i ispitivao rude uspomene, sve u želji da doznam koliko sam nekog doista poznavao. Pa sad želim još odgovora.
Nisam prepoznao razornu besmislenu znatiželju. Al kada sam joj dao ime, nazvao ju nekako...bilo kako (kasnije ću doraditi to ime), počela se znatiželja povlačiti.
Trebala mi je pomoć da me se uspori, da se dovoljno odmaknem od svoje slijepe točke pa da znam da moj nemir ima zapravo nekakvo smješno ime. Nemir je to ime prigrlio isprva, svidio mu se i takav, privremen, pa se udaljio sada za svojim mirom.
Uhvatio sam i njen samozadovoljni smiješak. Gledala me kao da se trijeznim. A ja....ja sam se osjećao nelagodno zbunjeno, kao klinac kad se ne sjeća pripitog povratka kući.
......
Oznake: stranac
javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio daljnje komentiranje ovog posta.'); u 11:15 •
1 Komentara •
Print •
#
petak, 10.02.2023.
Govoriš pogrešne stvari
.....
(Edited)
Hladan i predivan dan. Hladna i
predivna pjesma. Nije ovo post gdje probavam objasniti zašto pjesmu prevodim (
a ovo mi je prva koju ne prevodim), nego se nadam isprovocirati novopečenog
"Kradljivca blogova"* da se zainteresira za ovaj moj post. A prepoznat će se dotični odmah! Nadam se da ću ga navući da uđe u genetski kod ove pjesme i albuma koji me je izgradio. Mene i još generacije, kako shvaćam. Traje i dalje misterija, čitam nedavno mladog novinara„
…kako sam iznova i iznova puštao Odbranu….“.
Ako mi provokacija uspije, dobit ćemo nekoliko zanimljivih kartica!
Nemam pojma o čemu je pjesma! Mislim da nikad nisam pokušao u nekom razgovoru čuti tuđe doživljaje. Niti sam otkriti. Bilo mi je dovoljno čuti uvodne taktove da utonem u sigurnost. Jeli to ljubavna pjesma? Ili himna introverta? Razgovara li pjesnik sam sa sobom? Možda je revolucionarna? Potpuno odvajanje od stvarnosti? Disocijacija?
Neću o albumu baš ništa, previše je ispisano. Osim da su
Dečaci ( rani naziva banda), imali 23, 24 godine kada su stvorili nenamjerno bezvremensko remekdjelo. Srđan je jednom, kroz smjeh, izjavio: “
Nismo imali pojma što smo napravili. Bili smo mladi, mislili smo da prave stvari tek stoje pred nama. A ispalo da je to bilo ono veliko“.
Treba mi ovakva objava, dovoljno sam izbacio teških tema, želim si mir. I svima, samo mir.
.............................
E da, ova je za Liv ...i hvala ti, iako te (opet) niš nisam skužio.
.......
*
ovu šalu, je izgleda shvatio samo onaj kome je namjenjena (Vjetar). A što ću, zayebao sam :))))
Nije on naravno nikakav kradljivac (nego se on sam tako (samo)prozvao, jer mu se otelo pisanje u jednom komentaru, pa je sam onda sam napisao na temu koju je izkomentirao).
A ja bih rado da čovjek napiše priču koja nam je obojici izuzetno draga (opus VIS Idola). On će to puno bolje! A nebih da to ispadne nekakav "izazov" jer se grozim da bi mene netko mogao prozvati na tematsko pisanje!
.......
VIDEO Vis Idoli Glavna ptica (Skrati svoj dugački jezik)
.......
"Glavna Ptica (Skrati Svoj Dugački Jezik)"
Tvoje reči su sada tek nešto drugo
Kô da ih lako iz noći u noći kradu
Dolazi sezona perja i glavna ptica
Gledam sa svog balkona na barikadu
U ponoć menjamo stražu
Znam, tvoje oči su sive
U svakom trenu si tu
Dok suza se sliva niz lice, ti znaš da bledim
Tvoje reči su tada vrlo nežne
Kažu "Mislim da si zauvek kao jeka
Seti se mog lepog lica, slušaj plotune"
Govoriš pogrešne stvari
Skrati svoj dugački jezik
Nije vreme za strah
Govori mi sve da lakše
Biće lakše nekom drugom
Govori mi sve da lakše
Biće lakše nekom drugom
Tvoje reči su sada tek nešto drugo
Kô da ih lako iz noći u noći kradu
Dolazi sezona perja i glavna ptica
Gledam sa svog balkona na barikadu
.......
...
Oznake: VIS Idoli
10.02.2023. u 14:47 •
10 Komentara •
Print •
#
petak, 03.02.2023.
Baxter Dury, jedna ljubavna (Cohen za siromašne)
Nikad ne znaš di ćeš naći utjehu. Niti ikad znaš di ćeš pronaći glazbu koja ti paše. A ja trošim puno glazbe. Pa sam zahvalan na svakom prijedlogu, probat ću sve, svemu ću dati šansu.
Primijetio sam nedavno da mi moje glazbene preference više nisu strogo dogmatski zacrtane i da sam napustio tražiti podražaj u preslušanim i prožvakanim herojima. Imam drugačije potrebe pa mi se valjda i glazbeni ukus promijenio. Tražim posvuda inspiraciju, svakog gnjavim da mi da neki prijedlog za slušanje. Nisam "na autopilotu
". Frazu "
ljudi na autopilotu" negdje sam usput pokupio, nisam baš siguran čija je, pa ne bih mogao navesti autora/autoricu.
Treba mi glazba za do posla i natrag jer od preseljenja imam novih lijepih 20 minuta hodanja za istraživanje. I dok trčim. Čudi mi se moja prijateljica
Vodenjakinja, da mogu na dužu turu bez glazbene zaštite. A uglavnom mogu i volim tu slobodu da podnosim tišinu. Svejedno se vraćam trčanju sa glazbenom podlogom jer imam cajta za jedan album po treningu. Iznova podižem treniranje, zato su mi ture kratke. Imao sam osjetnu pauzu, nešto sam morao odmarati, nešto mi je trebalo lijenosti i godilo mi.
Imam i nove slušalice, mislim da su mi šeste bežične koje koristim. Drugačije su. Zvuk prenose preko sitne košćice, neposredno pokraj uha ("bone conducting"). Tako da imam slobodne uši, čujem vanjske zvukove. Stabilne su, i imaju i mala sigurnosna svjetla koja mogu treperiti i ružne su.
Baxter Dury...taj mi je glazbeni heroj mjeseca. Nikada za lika čuo nisam. Preporuka je došla preko jednog ženskog profila, na stranici za upoznavanje. Dosta oprezan ženski profil, nimalo intrigantan, al' sam uočio da preporučuje dva imena za koja čuo nisam nikad. Baš nikad i mislim, ovo valja istražiti. Drugo ime je neki Talijan, nije me kupio, ali Baxter je. Pa stavio u Deezer, kasnije ga i pogledao.
Baxter izgleda onako kako sam ja htio izgledati kad postanem odgovorni muškarac! Čovjek koji nastupa u odjelu. Treba stila da ti odjelo dobro stoji i da izgleda udobno. A ona uska kravata, labavog čvora...
Al nikad mu nisam postao nalik, možda jer sam se previše želio dočepati statusa odgovorne osobe. Pasalo mi je to (biti odgovoran) i biti odrastao. Danas kada pišem, onda pustim da budem po uzrastu i skali odgovornosti sve što god sam bio i proživio (i preživio). A i volim se udobno obući, rijetko sam u odjelu. A dobro mi stoji!
Osim toga, jednog sam lika, s kojim baš i nemam puno veze, zamišljao baš tako! Gotovo sablasno koliko sam ga sličnim zamišljao liku pjevača! Baxtera…onako sa smiješkom, cigaretom, čašom u ruci, u odjelu, šarmantno neuredan i zabavan. Tako sam tog lika bio po pričanju iscrtao. Al sam uglavnom fulio, iako zapravo pomalo i liče.
Baxter poprilično liči i na Cohena, i tematski su srodni, ali mi nije tako dosadan. Imaju nešto zajedničko i od scenskog nastupa. Srećom Baxter je moj čovjek! Jer usred lijepe, melodične, ljubavne pjesme, usklikne onaj poznati ljubavni krik ..."
jebi se!" Što mislim da (
isprike damama koje ga redom obožavaju) šonjek Cohen nikad nije izustio.
A Leonarda nikad nisam razumio, nije mi se baš nešto sviđao. Nego sam se jednom pravio da ga volim, a kako bih se umilio ženskici koja ga je obožavala. Gotovo pobožno ga je spominjala. Kao posebnog. Pa sam ja čak pokušao pogledati i „
Pticu na žici“. I bio razočaran sobom i mojim nedostatkom emotivne tankoćutnosti, a ona je plakala i kad bi reprizu gledala. Kasnije sam doznao da ni dama nije baš bila autentična, nego je Leonarda uzdizala jer ga je taj lik, kojeg sam zamišljao kao Baxtera, volio pa ga je i ona uzdizala u mitsko biće.
Tako se zatvorio jedan beznačajni krug, jer sad priznajem da Cohen prolazi pokraj mene i ne dira me više ("
kao da sam na autopilotu"), a Baxtera upoznah sa predstavljanja nepoznate ženice na stranicama za upoznavanje. I navukao se, dok mi ne dojadi i dok ga zaborav ne proguta. Nisam se obratio ženskici sa nezanimljivim profilom, ionako tamo čitam predstavljanja kako bih otkrio što žene žele, jer me to ponekad jako zbunjuje.
……
.....
Evo jedna predivna, smirujuća, samo malo malčice uznemirujuća ljubavna pjesma od Baxtera Duryia, u mom prijevodu sa engleskog i malo francuskog.
Ja nisam tvoj pas
Ja nisam tvoj jebeni prijatelj
Ipak pokušavam biti
pokušavajući to osjetiti
pokušavajući to biti.
Nije to moj problem!
Ja nisam tvoj pas!
Ali pratio sam te posvuda.
Neki ljudi vole se pokazivati
Neki ljudi vole gledati
A gledam pomalo previše
Pokazuješ previše.
Nije to moj problem
Ja nisam tvoj pas
VIDEO
......
Oznake: Baxter
03.02.2023. u 16:18 •
18 Komentara •
Print •
#