Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
nedjelja, 16.10.2022.
The Cure, Arena Zagreb, 27. listopada (ići ili preskočiti)
(Robert Smith, 80ih i danas).
Danima se natežem hoću li ići na koncert The Cure u Arenu, 27.10. ili preskočiti koncert vremešnih Engleza. Bojim se grotesknosti. Grupa je zadnji studijski relevantni uradak imala davne 1990. Otad preko 30 godina egzistiraju.
U tih 30 godina nedostatka kreativnosti, alfa i omega grupe, pjevač i gitarist, Robert Smith, nije promijenio frizuru i nije prestao stavljati na sebe groznu šminku. Njegova frizura je bila uzor generacijama goth rock inspiranih teenagera. Kod nas notornih darkera.
Kojima sam i sam pripadao. U nekom soft izdanju. Moja generacija se dijelila na The Smiths vs The Cure. Volio sam oba benda, a navijao za Morrisseya.
Zašto se mučim oko odlaska na koncert? Tu u mom gradu? Bojim se da poprilično groteskni izgled pjevača ne zasjeni svirku.
Osim toga, gledao sam ih davno. Moj prvi veliki i strani koncert. Kad velim davno, to je bilo doba kada mi za odlazak u Ljubljanu nije trebala putovnica. Tada smo svi imali crveni pasoš. Bio sam klinac, poklopio se koncert sa mojim odsutsvom iz robije zvane odsluženje vojnog roka.
Koliko god sam tada bio uzbuđen dolaskom mojih heroja, prvim stranim koncertom, malo čega se sječam te ljetne večeri. Pamtim da, premda sam bio jak i stamen, nikako se nisam mogao probiti u prve redove. Gdje su pozicije žilavo branile cure, redom teško našminkane, i u crnom. Neprobojna kohorta. U kojoj sam pomalo odudarao izgledom
Jedino se sječam trenutka, prije nego je započela uspješnica, "Boys don't cry"...Robert je malo zastao, pogledao u publiku i namignuo. Meni se učinilo baš meni! I krenuo je crescendo. Te se pjesme sječam. Sve ostalo mi je nestalo. Ostao je jedino trenutak kad sam kasno noću, gladan i žedan čekao vlak. I to je to što mi je ostalo.
Bezveze dvojim oko ponovnog (...) odlaska. Band nije od tada, preko 30 godina, napravio ništa pamtljivo, niti se imalo promjenio. Imagem, svirkom, tematikom. Zarobljeni u 80im.
A to mi je... sumnjivo. Kao da gledam Noć Vještica (505. nastavak)..."Vječna strava se nastavlja....".
Moderno je doba, pa sam pogledao playliste ove turneje. Prije par dana u Kopenhagenu. 18 pjesama pa bis br. 1.sa pet pijesama, pa bis br. 2. sa sedam provjerenih hitova. Sve pijesme iz doba vladavine Margaret Thatcher. TopOfThePops hitovi. Ukupno poštenih 2h 28 minuta svirke. Odvrtio sam i snimke koncerta, bend dobro zvuči i izgleda grozno.
Sve sam bliži odluci da zauzmem stav "da ne očekujem ništa i ne nadam se ničemu" pa da odem i da zavrtim jedan krug. Ili da se ni sa tim ne opterećujem. Kakav uopće krug?
...
Oznake: The Cure
